Propovijed: 32. nedjelja kroz godinu

0
667

|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

Čovjek živi onako kako vjeruje… Danas je govor o našoj vjeri u život vječni. Kako ga mi zamišljamo, a što nas o vječnosti uči Isus Krist?

Ljudsko je srce oduvijek tražilo odgovor na to pitanje, pa su se tijekom povijesti nametnula razna vjerovanja o životu poslije smrti. Blijede slike ograničenoga zemaljskog iskustva: podzemlje, inkarnacija u biljke i životinje, prah spaljenih u vrtlogu rijeke Ganges, velebne piramide i brončani spomenici, društvena memorija i mauzoleji…

Evanđelje predstavlja vjerovanje jednog dijela Židova da se život nastavlja jedino u bračnom potomstvu, djeci i unucima… pa zato i pripovijest o ženi koja je sedam puta bila udovi­ca, a nikada majka. Čija će biti na sudnji dan… Kakva je sudbina onih koji umiru bez nasljed­nika? Tim pitanjem pokušavaju zbuniti Isusa, dok objavljuje Božju istinu: vječnost je uskrsnuće svakog čovjeka! Svi mi imamo tjelesne roditelje… ali je svaki od nas ponajprije ljubljeno dijete Božja.

Vjera u uskrsnuće nije plod naše potrebe da nastavimo život i nakon smrti, nego je to Božji plan kojim život stvara i čuva ga za vječnost u sjeni svojih krila.

Bog je jači od smrti i veći od naši slabosti, a opet tako ponizan da i nas učini dijelom svoga svjetla, neba i rajskog kraljevstva. Bit ćemo kao anđeli u nebu, što znači da ćemo Boga gledati licem u lice. Puni božanske snage i savršene ljubavi, bez zavisti i egoizma. U trajnoj povezanosti pripadat ćemo samo Bogu i Bog nama.

Ponekad i same vjernike zastre magla sumnje u vječni život i uskrsnuće. Zarobljeni mnoštvom svagdanjih briga, mnogima je vjera površna, horizontala prolaznih navika. Uskrsnuće daje nadu i otvara nam vrata prema Bogu i vječnosti, pa smo hrabriji u ovom životu tolikih zemaljskih zadaća i briga (papa Frane).

Naši sprovodi … također trebaju biti svjedočanstvo vjere: Pobožna molitva i duhovne pjesme, sveta misa i razmišljanje. Ne trebaju skupi ljesovi, ni trube, a ni klape – kad imamo svoj crkveni zbor!

Isus nam otkriva vječnu istinu i proširuje horizonte, koji nadilaze povijesna ljudska umovanja: Čovjekova besmrtnost nije ograničena ljudskom biologijom, nego smo od početka slika vječnog Boga stvoritelja… Isus poučava da se uskrsnuli neće ženiti ni udavati… ali ne kaže da će prestati plemeniti osjećaji koji su nas oblikovali… Naš život ne prestaje, nego se mijenja ovo propadljivo u vječno, a ograničeno u savršeno: što ljudsko oko još nije vidjelo ni uho čulo, niti ljudsko srce osjetilo.

Vjera u uskrsnuće temelj je naše nade … ali i radost i svjetlo na stazi zemaljskog putovanja. Kad shvatimo da smo vječni, trudit ćemo se biti bolji, više Božji i s više ljubavi za bližnje.