Foto: Dugopolje.org

|don Ivan Ćubelić, župnik

Neka se ne uznemiruje srce vaše, vjerujte!

Isus nas time poziva na dva temeljna stava u vjeri: NE strahu i DA povjerenju. Važno je to u svim životnim odnosima: s Bogom, sa sobom i s drugim ljudima. Gdje nema povjerenja nema ni života, umire sve što je bilo lijepo. Čim se jutrom budimo, anđeo nas podsjeća: Ne boj, imaj povjerenja.
Kroz povjerenje sazrijevamo čitavog života, počevši od onoga najranijeg prema roditeljima. Takve nas i Bog želi, zrele i ozbiljne… da svoje odluke donosimo u vjeri, a ne u strahu. Istina je i to da je u današnjem svijetu poljuljano povjerenje u mnoge institucije i sve teže se vjeruje bilo kome.
Isus nas zato ohrabruje da nikad nije sve propalo. Uvijek ostaje temelj na kojem možemo ponovno graditi: Ja sam Put, Istina i Život.
Put je jer po Isusu dolazimo do srca, pa tako lakše i do razumijevanja s ljudima. On je put otvorenog horizonta i optimizma, veličanstvenih snova i uzvišenih ciljeva. Po njem se dolazi u prostore ljubavi i slobode, zajedništva i ljepote.
Istina je koja nije obično učenje iz knjiga ili kakav zakon bolji od drugih. On je utjelovljena Istina koja nam objavljuje pravo lice čovjeka i Boga. Istina nježna, slobodna i srdačna… a ne teška i nasilna. Stoga kršćanstvo nije skup mišljenja i obreda, nego je povijest života (F. Mauriac).
– Život je koji oživljava svaki drugi život. Život svakog čovjeka razumljiv je samo u Bogu živomu. Što je u nama više duha evanđelja, više je i pravog života… u srcu, tijelu, u mislima.
Na kraju se javlja apostol Filip: Pokaži nam Oca i dosta nam je…. Zatim Isusov odgovor: Filipe, tko je vidio mene vidio je i Oca. To nas raduje, kao i svaki put kad, poput nas, ni apostoli ne razumiju baš sve. Kad Učitelj ponavlja pouku njima, tada i mi shvaćamo bolje.
Pogledaj Isusa kako živi i ljubi, kako prihvaća i daruje se za druge, kako umire i uskrsava… shvatit ćeš Boga i zavoljet ćeš život. S povjerenjem i bez straha!