|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Tek par dana nakon Bogojavljenja, i poklona kraljeva malom Isusu u betlehemskoj špilji, razmišljamo o krštenju već odraslog Isusa, na obali rijeke Jordan.
Tu je i naš dragi prijatelj Ivan Krstitelj. On nas je kroz Došašće pozivao da se pripremimo za Božić i rođenje djeteta, a danas nas poziva da mu se poklonimo kao svom Bogu.
Tada se nad Isusom otvoriše nebesa, kao što se otvaraju ruke prijateljima, dragoj osobi, djeci, siromasima… Nebo je otvorila ljubav Božja prema nama i više ga nitko ne može zatvoriti. Spustila se je i golubica mira, Duh Sveti, pa smo čuli Očev glas: Ovo je sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina! Tu svoju radost Bog ne izriče glasom s neba samo nad Isusom, nego nad svakim od nas. Pa i onda kad ga ne poslušamo, kad se udaljimo, kad ga izdamo…. On nas ne prestaje voljeti nego poručuje: Ti si moje drago dijete, zauvijek. Zato je potrebno da svakog dana obnovimo svoje kršćansko dostojanstvo i povjerenje u Boga. Osjetiti se kao dijete koje roditelj podigne sa zemlje, koje se nalazi u nesigurnoj poziciji, a ipak se radosno i bez straha prepušta njihovu zagrljaju. To bi moglo biti i naše najljepše iskustvo vjere.
Tako je Isus započeo svoju zadaću spasenja ljudi od bolesti grijeha, od smrtnog virusa sebičnosti, od svađa i podjela. Isusu nije trebalo krštenje, kao ni ispovijed… jer on je sveti Bog, a ne grešni čovjek kao mi. Ipak, on hoće stati na stranu grešnika da nas dotakne izbliza, kao lijek koji uništava bolesti grijeha. Eto, zato je Isus došao na ovaj svijet … da nas liječi od grijeha i zavodljivosti zla, kako bismo živjeli u slobodi djece Božje.
Isusova snaga i naša je snaga – jer ono malo dijete u jaslicama ima božansku moć. Sveti Ivan kaže da će Bog i nas krstiti i ojačati snagom Duha Svetoga. Čudna je ta snaga… i velika… kao što je jaka moć ljubavi i mira. Mi smo je već primili na dan krštenja… samo je trebamo probuditi i koristiti za obnovu svijeta. U krštenju se uvijek ponovno događa Božić jer Bog silazi, nastanjuje su u nama, rađa se u našem srcu kako bismo se i mi preporodili u njemu. Po životu svakoga od nas Stvoritelj želi sačuvati dah neba u ovom svijetu.
Isusovo poslanje i naše je poslanje – kad svoje krštenje potvrdimo darovima Duha Svetoga u sakramentu krizme. Tako svaki od nas (bez obzira na zanimanje koje obavlja) ima kršćansku zadaću: spašavati druge ljude od smrtnih grijeha … snagom ljubavi i mira. A Bog će se radovati i nama došapnuti: Ti si moje ljubljeno dijete – ponosan sam na tebe.
Dragi roditelji, nemojte se ustručavati ponekad imitirati Boga – našega Oca nebeskog – pa i doslovno, te reći svomu sinu ili kćeri, nasamo ili pred drugima: Ti si moje dijete ljubljeno, baš te volim! Odnosno: Ponosim se tobom, drago mi je da sam tvoj otac! Tko to uspije djetetu reći od srca, i u pravom trenutku, doživjet će čudo ljubavi. Dijete se tad osjeti ohrabreno – kao da dobiva krila – a i otac kao da svom djetetu ponovno daje život.
Vjerničku zadaću svojih krsnih obveza, tako možemo započeti odmah, i veliki i maleni, samo treba naučiti kako se koristiti snagom koju nam Isus daje.