Bivši nogometni sudac, vlasnik narodnjačkog klupa u Daruvaru Bruno Marić u HRT-ovoj emisiji Americana detaljno je analizirao sporne sudačke odluke u utakmici Hrvatske i Portugala u šesnaestini finala Svjetskog prvenstva.
Posebno se osvrnuo na dosuđeni kazneni udarac za Portugal i poništeni pogodak Joška Gvardiola, pritom istaknuvši da ne želi govoriti o teorijama zavjere, ali smatra da je bilo ozbiljnih razloga za raspravu.
–Emocije su prisutne kod svakoga tko je gledao utakmicu, ali dojam je gorak. Ne bih išao u teorije zavjere, ali neke stvari moramo jasno reći, rekao je Marić.
Govoreći o kaznenom udarcu nakon prekršaja Nikole Vlašića, smatra da je ključna pogreška napravljena u VAR sobi.
–Slušao sam danas Vlašićevu izjavu, drago mi je da je to rekao, jer upravo to želim reći. Analizirajući kriterij za penal kod konfrontacija u šesnaestercu nakon prekida, on nije bio u skladu s odlukom suca. Sudac odluku nije donio na terenu, smatrao je da to nije kazneni udarac. Nikako se ne mogu pomiriti s time da VAR u toj situaciji reagira, rekao je Marić.
Podsjetio je pritom na sličnu situaciju s utakmice Senegala i Belgije, prenosi HRT.
–Imali smo Senegal – Belgija i napadačko guranje, gdje su rekli da nije dovoljan intenzitet, da je u duhu nogometa to nekažnjivo, ali ovdje nije bilo tako.
Na pitanje Tomislava Ivkovića odlučuje li sudac ili VAR, Marić je odgovorio:
–Uvijek sudac, ali kad je pozvan na VAR snimku i kad mu puste one snimke, lako je sad biti pametan ovako, ali njemu je u toj situaciji jako teško donijeti suprotnu odluku od onoga što mu sugerira VAR soba. Nije bilo potrebe da VAR soba zove suca.
Komentirao je i poništeni pogodak Joška Gvardiola zbog navodnog igranja rukom.
–Ova odluka donesena je na temelju tehnologije. Nije bitno što mi govorimo, no slušamo glasne primjedbe onih koji nisu iz Hrvatske, a imaju ugled u svjetskom nogometu. Tehnologija je odlična stvar, u nekim situacijama je taj čip bio vrlo koristan. No volio bih da u budućnosti, kad nema jasne snimke i dokaza da je igrač igrao, onda se to ne smije dosuditi.
Marić smatra da bi u ovakvim situacijama presudan trebao biti nedvojben dokaz.
–Izuzetno je bitno, ovdje i uvijek bi odluku trebao donositi sudac. Odluka je činjenična pa se postavlja pitanje zašto je išao gledati snimku. On je to gledao da objasni zbog čega je donio tu odluku, jasno je to izgovorio i objasnio. Zato je bio pregled snimke. Odluka je, s obzirom na tehnologiju, donesena u skladu s uputama FIFA-e, no brundanje bivših nogometaša će možda FIFA-u natjerati da razmisli o tome, da moramo imati jasan dokaz. Nijedna kamera, a ima ih 48, nije pokazala egzaktno da se radi o tome. Na temelju čega je promijenjena odluka? Odluka je promijenjena na temelju signala, koji je možda bio pokvaren. To je problem, ali odluka suca mora biti temeljena na dokazu, prilikom ovakvih fundamentalnih odluka volio bih jasan dokaz, da nemamo teorije zavjere, zaključio je Marić.
Marko Šapit očito ne namjerava odustati od Brune Marića unatoč činjenici da njegov angažman od prvog dana izaziva podijeljene reakcije među gledateljima HRT-a. Argument da je riječ o stručnjaku za sudačka pravila i VAR tehnologiju ima svoju težinu, ali jednako je teško zanemariti činjenicu da je Marić jedna od najkontroverznijih osoba hrvatskog nogometa posljednjih godina. To je uostalom priznao i sam Šapit rekavši da ga HRT ne bi angažirao da je riječ o emisiji o hrvatskom nogometu.
Problem nije u tome zna li Marić objasniti sudačke odluke – to je večeras ponovno pokazao. Problem je povjerenje. Nakon godina provedenih na čelu sudačke organizacije i afere VARleaks, dio gledatelja jednostavno ga ne doživljava kao neutralnog analitičara. Javna televizija pritom ima pravo birati svoje suradnike, ali mora biti svjesna da svaki njihov nastup nosi i određenu simboliku. Zato nije iznenađenje što svako Marićevo pojavljivanje ponovno otvara stare podjele, a pitanje je dobiva li HRT njegovim angažmanom više stručnosti ili više kontroverzi. Bolje mu ide vođenje narodnjačkog kluba nego komentiranje sudačkih odluka.