Savezu boraca i antifašista 2005. nije smetao HOS i što lijeve aktivistice skrivaju

    0
    Foto: screenshot

    Trenutno čitam zanimljivu knjigu još zanimljivijeg naslova “Drugi svjetski rat i suvremeni četnici”. Autor je Philip J. Cohen, američki pisac, zanimljiv po tome što je diplomirao društvene znanosti i medicinu. Zašto je to važno? Zato što je on vrstan pisac i psihijatar.

    Naime, dana 14. svibnja ove godine izašao je “psihijatrijski” člančić o Franji Tuđmanu koji je nadrljao Gordan Duhaček, Indexova topčina godine. Teškaš koji i danas vjeruje da je “u kilama sve”, velikobošnjački lobist i LGBTQ aktivist. Voli se obračunavati s pokojnicima, pa tako za Tuđmana kaže: “Prije 100 godina rodio se Franjo Tuđman. Bilo bi bolje da nije”.

    Bijedni Duhačekov pamflet

    Pročitavši taj bijedni pamflet okruglog Gordana bilo mi je pomalo žao što ga nije mogao prokomentirati Philip J, Cohen, i kao književnik i kao psihijatar. Mene osobno više bi zanimao ovaj drugi nalaz. Piše dalje Goranče o tome kako je “Tuđman u jednom trenutku svog života postao opsjednut idejom ‘hrvatske države’, stvorivši i mito-logiju o ‘isućljetnom snu“. Inače, naš je debeljko postao poznat po “prepjevu” hrvatske pjesme “Vila Velebita”.

    Pjevao nam je: “Oj ti govno Velebita, Ti našeg crijeva diko….” No, vratimo se mi knjizi “Drugi svjetski rat i suvremeni četnici”. Ne da ih ima nego ih ima sve više. Što više, neki čak i sudjeluju u vlasti kao koalicioni partneri HDZ-a, na zadovoljstvo svojih potomaka iz sela Ba, čekajući ponovno “oslobođenje” Zagreba. Bojim se da će se načekati… Zato mi je pomalo žao što je pro-jugoslavenski HND izbrao možda prerano za novinara godine Borisu Dežulovića, valjda zbog njegovog iskrenog pokliča “Jebo vas Vukovar!” Duhačekov “Oj, ti govno Velebita” je, po mom skromnom sudu, mogla s punim pravom “konkurisati” i dobiti prvu nagradu.

    Svojedobno su haški eksperti, analizirajući je li Tuđman pri raketiranju Banskih dvora i sklanjajući se pod štok te braneći se rukom od padajućeg krša, prekoračio nužnu obranu? Navodno se fonogram Tuđmanove “siktajuće kletve i škripe zubi” čuva u sefu redakcije Indexa.

    Inicijativni krug Tuđman 100, osnovan za proslavu njegove obljetnice rođenja, napokon je progledao. K’o da žive u državi koju je stvorio glavom i obujmom Gordan Duhaček. Ideja da se “ocu” ove države priredi svenarodna i nadstranačka proslava pokazala se kao “naivna” u državi Duhačeka, Pupija, HND-a, Dežulovića, ministrice Nine, i njihovih iskompleksiranih “nasljednika” koji su, u povijesno kratkom vremenu, od ratnih pobjednika postali poltronski servis ratnim gubitnicima.

    Sedlar i Inicijativni krug Tuđman 100 razotkrili su paradu ponosa i slave protiv Tuđmana

    Naravno, na čelu te “parade ponosa i slave“ ne može se sakriti ni HDZ. Da je barem Nušić živ! Jakov Sedlar je, doslovno moljakajući okolo, skupio sredstva da snimi film “Bilo jednom u Hrvatskoj”. Na odjavnoj špici, nakon završetka filma, navedeni su sponzori, ustanove i pojedinci iz zemlje i svijeta koji su pomogli snimiti taj film, ali i upozorenje da Ministarstvo kulture RH i HAVC nisu sudjelovali u realizaciji filma o Franji Tuđmanu. Oni koji znaju koliko je HAVC, uz sufliranje Ministarstva kulture, financirao izrazito antihrvatskih filmova, razumjet će zašto Nina nije htjela dati ni kune za Sedlarov film o Tuđmanu. Koliko je samo dobila Žbanička, kako se financiralo film “Petnaest minuta, Masakr u Dvoru” itd… ali za Sedlarov film nije bilo love… “Moš’ mislit'”, rekla bi legendarna Tanja Torbarina. S neugodnom “istinom” o nemogućnosti organizacije proslave stote obljetnice rođenja dr. Franje Tuđmana u glavnom gradu sudario se i Stjepan Tuđman te ostali tuđmanovci iz Inicijativnog kruga Tuđman 100. Vrata njegovom konceptu “svenarodne i nadstranačke proslave” zatvorili su svi. Državna, gradska pa čak i crkvena vlast. Svatko s izgovorima koje kao da je osmislio Gordan Duhaček.

    Taj tip smatra velikim demokratskim dometom da danas Hrvatskom vlada, između ostalog, stranka koju je osnovao osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić. Posebnu zahvalu upućujem “crkvenoj vlasti” i našem dragom Kaptolu. Oni se “nisu šteli mešati…” U ovoj “tihoj” detuđmanizaciji nastradao je i Thompson koji je trebao pjevati na Trgu bana Jelačića… prije nego i taj trg opet promijeni ime. U “Možemo” još razmišljaju “može li ili ne može”! Pokušaj organiziranja nadstranačke i svenarodne proslave 100 obljetnice rođenja prvog hrvatskog predsjednika pokazao je kako smo za takav jedan iskorak još uvijek nezreli, a vlasti su se u tome posebno iskazale. Dakle, demokracija, koja nam se dogodila upravo zahvaljujući Franji Tuđmanu, omogućuje danas da razni protuhe i jugo-nostalgičari nesmetano pljuju po njemu i po stvaranju hrvatske države, ali nije nam još uvijek nije donijela pravo i da se u glavnom gradu svih Hrvata, Zagrebu, upriliči više različitih proslava Tuđmanovog rođendana. Zašto ne bismo mogli imati onu HDZ-a, ali i jednu svenarodnu i nadstranačku proslavu u kojoj bi mogli s radošću i ponosom sudjelovati svi oni koji su poštivali i voljeli pokojnog prvog predsjednika. Uostalom, Tuđman nije samo HDZ-ov nego pripada cijelom hrvatskom narodu. Međutim, vlasti su odlučile da proslavu jedino smije organizirati HDZ, a svaka druga mogla se održavati negdje izvan Zagreba, ali samo izvan očiju javnosti i medija. Franjo Tuđman je u jesen 1991. poveo Hrvate u stvaranje moderne povijesti vlastite države, ali je više puta kasnije istaknuo kako će Hrvatska biti onakva kakvom ju sami oblikujemo. Hoćemo li ikada toliko sazreti da postanemo uključivi, a ne isključivi? No, to je već pitanje za neku drugu prigodu…

    Hrvatska Vlada sve više sliči na raštimani televizor. Umjesto da popravi sliku o sebi, ona povisuje ton.

    A sad malo o ljevičarskoj hipokriziji. Naravno, našoj hrvatskoj. Javio mi se preko WhatsAppa Ante Nazor, hrvatski povjesničar bez navodnika. Moli me da provjerim imam li još negdje dokument koji mi je poslao još 19. svibnja 2020. Naime, Udruga veterana HOS-a bila je aplicirala da ju se primi u Svjetsku veteransku federaciju. Iako sam s digitalizacijom na “Vi”, uz malo više muke uspio sam pronaći “Nazorov” dokument. Dakle, World Veterans Federation, 17. Rue Nicole, 75116 Paris, još je 3. studenog 2005. zatražila mišljenje Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, ali i Saveza boraca i antifašista RH oko prijema HOS-a u članstvo Svjetske federacije veterana. Da ne duljim previše, branitelji i antifašisti su odgovorili WVF da su 23. studenog 2005. na zajedničkom sastanku, dali punu potporu Udruzi dragovoljaca HOS-a za “njihov primitak u punopravno članstvo Svjetske veteranske federacije…” Za Savez boraca i antifašista potpisao je, za predsjednika, Krešimir Piškulić, a za Udrugu dragovoljaca i veterana potpisao je general Đuro Dečak. Dakle, deset godina nakon “Oluje” antifašisti plediraju za ulazak HOS-a u Svjetsku veteransku federaciju. Zašto? Možda su im tada još bila “znojna” jaja. Međutim, u međuvremenu je Savez boraca i antifašista promijenio prema HOS-u svoj vokabular tako da danas Franjo Habulin reži na HOS i njegov pozdrav ZDS. Danas za pozdrav ZDS neki manjinci traže čak kazne od 5000 “evra”. Možda će za godinu-dvije tražiti i pet godina zatvora. Očito, što je vremenska distanca od “Bljeska i Oluje” veća, oni su sve hrabriji i agresivniji.

    Nova Vlada Crne Gore navodno je, prema nepotvrđenim izvorima, nedavno priznala da su u jesen 1991. bombardirali “srpski” Dubrovnik u znak otpora srpskom hegemonizmu.

    Piše neki lik na fejsu: Nedavno sam bio u Crnoj Gori i iznenadio se. Pa oni su već u Europskoj uniji. Svi voze lijevom stranom jer je na desnoj strani sve puno rupa…

    Sa Slovencima smo uvijek toplo-hladno. Fatalna Fajlon Tanja, pogoršanje odnosa, ucjene, arbitraža… U takvom ozračju mi šaljemo malog Grgu u Ljubljanu na likvidaciju. Još ćemo za to morati platiti.

    Lijeve aktivistice su zasukale brkove i dale svima na znanje: “Držite svoje krunice dalje od moje maternice!” Odgovor “rigidnih” tj. onih koji se zalažu za život je: “Ne! Kad si već u njoj začela novo ljudsko biće, tvoja maternica više nije samo tvoja idućih devet mjeseci”. Odgovor je i na fotografijama. “Hod za život” očito stječe sve više pristaša koje se ne boje izaći na ulice i trgove te jasno izreći da život počinje od začeća djeteta i da ga trebamo zaštititi. Stvarno su danas, u ovo moderno liberalno vrijeme, najugroženija prava, ne manjina i LGBTQ osoba, već nerođene djece. Međutim, naši napredni liberali su na to slijepi k’o slijepi miševi jer zaštita nerođene djece od žena koje ih ne žele roditi ugrožava liberalističku paradigmu o slobodi da žene rade što ih je volja sa svojim tijelom. Slažem se, neka rade što ih je volja dok je to tijelo samo njihovo. Ali kad se u njemu začne novi život, onda nije više samo njihovo nego je privremeno i tijelo koje treba budućem djetetu. Upravo je ridikulozno, ali i tragično kako su aktivisti(ce) s cijelog lijevog spektra pokušale iskoristiti tragičnu sudbinu trudnice Čavajde kako bi nametnuli u javnosti svoje stavove o pobačaju. Navodno se u Hrvatskoj ne može obavljati pobačaje (iako ih je samo lani obavljeno više od 2000), svi liječnici odbijaju pobačaj zbog “prigovora savjest”” (iako ih više od 40 posto obavlja), trudnice ne mogu dobiti adekvatnu psihološku podršku itd. itd. Zakon je zastario! Zamislite bio je dobar komunistima u doba druga Tita, a sad je ljevičarima prerigorozan i zastario. Zar to naše ljevičarke ne vjeruju više drugu Titu?

    Kad sam već opet jednom spomenuo našu “ljubičicu bijelu”, Nino Mogorević komentira novo otkrivenu snimku ljevičarskog maršala u lovu među svojom “elitom”. S ironičnim osmjehom kaže kako je u životu “podosta toga pobio.” E, da je on još živ, ne bi mi morali “malog tragičara Grgu” slati u Ljubljanu. On je vjerovao Ljubljani pa je ostao bez noge.

    I tako, dok se naše “progresivke” bore za svoje maternice u okviru svog “Plovećeg kazališta” bez publike, čitav svijet gleda dramu ljudi od čelika u čeličani u Mariupolju. O njima će se pisati romani i snimati filmovi. Oko 600 hrabrih ljudi prkosi smrti i ne predaje se. Za to vrijeme Hrvateki(ce) tješe sebe da je feticid u stvari samo malo zakašnjeli pobačaj. Ako tako misli Seve, onda je to to. Onda je na redu i redefinicija čedomorstva. Možemo je očekivati ne samo od jedne parlamentarne stranke… Možemo li? Bojim se da možemo!

    Titova unuka i režiserka Saša Broz tvrdi da joj ime Saša nikada nije koristilo u karijeri.

    Kako smo se spasili Mesića kao doživotnog predsjednika

    Ponekad i sam počinjem vjerovati da je ova država stvarno nastala na UDB-i, ZAVNOH-u i AVNOJ-u, na 11. dalmatinskoj brigadi itd., da su je u stvari stvorili hrabri partizani bježeći isključivo da bi spasili ranjene drugove. K vragu, kad gledam i čitam lijeve biltene ili gledam “ogromnog” Duhačeka na N1, stvarno pomalo sumnjam. Ma kakav Franjo Tuđman. Kao tipičan Hrvatek moram mudro izreći kako ni pok. Franjo nije bio bez grijeha. Naime, čitam odluku kojom Predsjednik Republike Hrvatske na temelju čl. 97. Ustava Republike Hrvatske odlikuje Georgea Sorosa, predsjednika instituta Otvoreno društvo, i to Redom kneza Branimira s ogrlicom… Već pomislih: e, moj Franjo! Kad ono na dnu piše Predsjednik RH, Stjepan Mesić v.r. obrisah lagano znoj s čela. Onako usput, sjetih se kako nas je spasila ustavna odredba o samo dva moguća mandata svakog Predsjednika Republike.

    Da nema tog ograničenja, tko bi spriječio naše “ponosne” Hrvateke da šaljivđiju Stipu biraju na Pantovčak kao doživotnog predsjednika. Pa neka nas zabavlja svojim dosjetkama dok ne umre on ili mi. Dalje sve prepuštam vašoj mašti.

    Navodno je gradonačelnik Tomašević bio voljan nazvati jedan zagrebački trg Trgom žrtava komunizma, ali se pokazalo da je skoro nemoguće pronaći tako ogroman plac!

    Javio se jedan u nizu naših “istoričara” koji je spremno “učestvovao” u proslavama sjećanja na 100 godina od rođenja dr. Franje Tuđmana. Naš Dragan Markovina ima svoj stav koji već godinama prenosi svojim studentima: “Milanović je štetočina samo malo manje od Tuđmana. Srećom, nema tolike ovlasti”. Drugi, politički analitičar i sveznadar, Žarko Puhovski tvrdi da Zoki gubi bitku za poboljšanje izbornih prava u BiH. Zašto o tome ponovno pišem? Zato jer iste face, isti stavovi, ista ogorčenja stalno poplavljuju ovu našu malu Hrvatsku. U Europskoj smo uniji, pandemija je poharala standard i način života većine ljudi, inflacija razjeda i ono malo novca što ih ljudi skupe svaki mjesec kad dobiju plaću, rat u Ukrajini unio je nesigurnost u svaki dom bez obzira kako daleko bio od granica s Ukrajinom, ali sve to ne zanima naše ljevičare. Oni ništa ne čuju osim kako se u Hrvatskoj glorificira Tuđman, viče ZDS, zabranjuje pobačaj itd… Zašto da si ne pomognemo? Sjećate li se one akcije “Pomozimo im da čuju”. Pa, pomozimo sebi da ih više ne slušamo. Neka nam Izrael malo pomogne svojom praksom. Naime, i oni imaju svoje Puhovske, Markovine… koji svako malo skoknu u Bagdad, Teheran, Bejrut…, ispucaju verbalne rafale po svojoj nedemokratskoj zemlji, svjedoče protiv nje, itd. Kad se vrate s tako uspješnih turneja, često im carinici s ljubaznim osmjehom priopće da ne mogu u zemlju jer im je u posebnom postupku oduzeto državljanstvo.

    Zamislite, ali samo hipotetski, da to naše vlasti naprave npr.: Vedrani Rudan, Dežuloviću, Anti Tomiću, Markovini, Klasiću, Jakovini, Višeslavu Aralici, Gordanu Duhačeku… Ali to je kod nas nemoguće. Baš kao što je nemoguće da mi blokiramo ulazak Finske i Švedske u NATO dok ne zajamče promjenu izbornog zakona u BiH, ali Turska to može blokirati dok se ne riješi pitanje “terorista” u tim državama ili Slovenija nama ulazak u Schengen dok ne provedemo arbitražnu odluku. Posebno me razvesele nemušti komentari naših “diplomata” iz MVEP-a kako to ne bi bilo korisno i lijepo od nas. Jesmo li dodvorice?

    Komisija za nazive ulica u Zagrebu mogla bi, između ostalih prijedloga za nazive, usvojiti i naziv “Ulica ulizica”… Bila bi jedna od najduljih…

    Zvonimir Hodak/Direktno.hr