Simbol svastike ostao je u povijesti „obilježen“ time što ga je prisvojila nacistička Njemačka, iako je on poznat oduvijek i svuda po svijetu, pa i kod starih Slavena – kao simbol sunca i svjetlosti. Novac sa svastikom imaju mnoge zemlje.
Manje je poznato da je neposredno prije Hitlera ovaj simbol koristila Rusija – na novčanicama. Naime, 1916. vlada carske Rusije radila je na reformi novčanog sustava. Prema jednoj verziji, do 1917. godine u državnoj tiskari bile su složene matrice – na kojima je bila svastika, koja je trebala bit „dodatak“ klasičnom simbolu orla.
Pričalo se da je ruski car Nikolaj Drugi više puta branio „ispravnost“ ovog znaka, ali nije uspio sprovesti reformu.
Međutim, kada su došli boljševici, bili su primorani tiskati novac sa svastikom, jer nije bilo sredstava za pravljenje novih matrica.
Zapravo, već nakon “Februarske revolucije” 1917. godine, po nalogu privremene vlade, izdate su novčanice od 250 i 1000 rubalja sa slikom orla u čijoj je pozadini svastika. Također, ovaj znak je prisutan na sličnim novčanicama od 5000 i 10 000 rubalja iz 1918. godine, koje su stavili u promet boljševici.
Prema drugoj verziji to je bila matrica za mongolski novac, jer to je bio znak Džingis Kana.
Druga verzija priče kaže da nije car bio taj koji je popularizirao kukasti križ, već je u tiskari postajala matrica korištena za tiskanje novčanica Mongolije (svastika je bila element grba Džingis Kana, za koga je lokalno stanovništvo smatralo da je slijedio Budu). Kako god bilo, novac sa ovim simbolom postojao je u sovjetskoj Rusiji sve do 1922. godine.
Svastika se nalazi na novčanicama od 250 do 1000 rubalja.
Inače, Sovjeti nisu jedini koji su koristili svastiku na novčanicama, pa se tako našla na novčanicama Tibeta (1936 – dvije svastike „gledaju“ jedna u drugu), Indije (10 rupija iz 1917) i Kine (juan, 1936), Jordana (1975), Turske (1983), Egipta (2006)…
U Centralnom državnom arhivu Sovjetske vojske nalazi se eksponat – dokument u kojem je opisan novi amblem za vojnike, koji se nalazio na rukavu: svastika unutar lovorovog vijenca. Ovi simboli uvedeni su za postrojbe Jugoistočnog fronta, i nisu postojali dugo – od studenog 1919. do 1920. godine i, zapravo, bili su namijenjeni samo vojnicima Kalmičke divizije (koji su činili Mongoli).
Naime, radi se o budističkom simbolu, jer je ovu religiju zastupalo tamošnje stanovništvo. Simbol je „lungta“, karakterističan za čitav budistički istok, i znači kruženje životne energije, vrtlog koji donosi promjene. Budizam je miroljubiv, pa je lungta u potpunosti odgovarala duhu revolucionarnog vremena – „uništit ćemo svijet nasilja…”
Kasnije je u SSSR bilo kakva upotreba svastike u umjetničke i heraldičke svrhe bila zabranjena pismom narodnog komesara za obrazovanje Lunačarskog iz 1922. godine.
Narodni komesar je ukinuo svastiku, zato što je stjecala popularnost među njemačkom krajnjom desnicom.