HomeKolumnaSLUČAJ ZEC: Sve sastavnice kriminalno – političkog ganga, i predvodnici i poslužnici,...

SLUČAJ ZEC: Sve sastavnice kriminalno – političkog ganga, i predvodnici i poslužnici, i pokrovitelji i sudionici u podjeli “Aleksandre Zec”, sažeto “Ali Pupovac i četrdeset hajduka” upriličiti su društveno političku ceremoniju na Sljemenu

Ako se na spomenutim događajima ritualno pojavljuju zastupnici, ministri, glumci, politički vođe, gradonačelnik koji je s Pupovcem u neraskidivome talu, zatim i druge svite raznih ‘uglednika’ koje Srbi tradicionalno koriste u promotivne svrhe, ako o tome izvješćuju mediji kao o prvorazrednom društvenom događaju, sve to onda znači da se Država do zemlje klanja jednoj fenomenologiji agresivnoga antihrvatskog prostakluka, i da je priznaje kao vrhunsku društvenu normu. Sudjelujući, pa makar i na ograničene načine, u Pupovčevom sljemenskom kirbaju, aktualna zagrebačka gradska vlast uspjela je kulturološki precizno definirati samu sebe.

Predsjednik Zoran Milanović govoreći novinarima izgovorio je jednu relativno jednostavnu i posve logičnu rečenicu o tzv. likvidaciji hrvatskih Srba, odnosno likvidaciji zagrebačke obitelji Zec. ‘Obitelj Zec je bila pozvana u vladu, da sam bio premijer, ja bih ih pozvao prve. Dobili su odštetu. Što još treba? Sad vas moram direktno pitati, što još treba?’, pitao je predsjednik novinare.

Naknadno su ‘sektaški kružoci’ ovu jednostavnu izjavu zakomplicirali i pretvorili u predstavu, u kojoj se više nitko i ne sjeća nesretne obitelji, a pravo je pitanje koliko im je ta obitelj uopće i bitna. Bitna im je, dakle, tragedija, zatim i kontekst u koji će ista biti transferirana, znači tragedija kao sredstvo. U pitanju nije čak niti srpska obitelj, čime ‘sekta’ godinama manipulira, naime supruga koja je također likvidirana zajedno s mužem je Hrvatica, kojoj su, koje li ironije, baš u to vrijeme dva brata pripadnici Tigrova.

Tragedija kao sredstvo

Da na javnoj sceni nema tih periodičkih predstava s Aleksandrom Zec, tog grozomornog transferiranja elementarne ljudske tragedije u predstavu za mase, ovaj mamićevski rečeno ‘napaćeni narod’ ostao bi uskraćen za režirane predstave, izgubio bi jedan od značajnijih institucionalnih povoda za narodno veselje.

Na sreću, režiseri ovakvih predstave, tih unikatnih hrvatskih oaza antihrvatstva, neuništivo su decenijama komediografski nazočni među građanima. Zajedno s domaćom marionetskom hrpom buđavog boljševičkog polusvijeta, kao bitnim segmentom sveukupne hrvatske političke travestije, svoje groteskno bivstvovanje u vremenu publici simultano vole davati na znanje. Eto, i nakon trideset godina od upokojbe propale državne zajednice, mi smo tu, kao da poručuju. Ne samo mi, čak je i Broz tu, nikada življi i nikada ‘žveltiji’.

Trideset godina od čega?

Sve sastavnice kriminalno – političkog ganga, i predvodnici i poslužnici, i pokrovitelji i sudionici u podjeli ‘Aleksandre Zec’, sažeto ‘Ali Pupovac i četrdeset hajduka’, izmislili su zadnjih dana nekakvu ‘tridesetogodišnjicu brutalnog ubojstva Aleksandre Zec zbog krivog imena’, i u to ime odlučili upriličiti društveno političku ceremoniju na Sljemenu.

Na mjestu te brutalne i sramotne likvidacije mediji, reflektori, recitali, ruže, čuje se škljocanje aparata. vijenci.. Filozofija mjesta neizmjerno je važna u ovoj grotesknoj melodramatskoj predstavi: za kvazigrađanski fenomen ultragrađanska scenografija, što se transparentno može shvatiti i kao dovitljivi pokušaj prostaklukom začinjenoga profiterskoga bleferaja, da se događaj uz pomoć raznih soc realističkih polit dekora(cija) maskira u elitni političko – umjetnički in.

Trećerazredna interesna prijevara

Kad je o pojmu elite riječ, što god se pod njim u danom kontekstu podrazumijevalo, ona se poprilično potrudila da uveliča društveno značenje cijele te trećerazredne interesne prijevare, kojom se preko kostiju nesretnog djeteta Hrvatima pokušava kontekstualno aktualizirati njihov manifestni antisrpsko – fašistički profil.

Na uvodni sljemenski recital jednog uglednog profesionalnog bezveznjaka, Tomislava Tomaševića, lika koji će povremeno, po propagandnome zadatku, narednih godina izigravati nekakvog gradonačelnika, simultano se nadovezivao (anti)hrvatski politički niz, moglo bi i leskovački voz, po balkansko – kafanskom, predvođen voždom hrvatskih Srba, barba Pupovcem, glavom i dosadom.

Interesantno, u zadnje vrijeme, nekih dvadesetak godina, osim što ništa drugo ne radi nego se simultano ukazuje na sličnim narodnim ‘događanjima’, ‘Dikobraz’ Stjepan Mesić za divno čudo nije nazočio spomenutom kirbaju, no zato je nazočio Vili(m) Matula, dežurni politički smiješak, inače član Centralnog komiteta SKH u zadnje sazivu, vjerojatno s namjerom da događaju ‘udari’ kulturološku notu.

Pupovčeva pedagogija

Ako je tako, stvar ima dubljega propagandnog smisla: visoka nazočnost saborskog hodočasnika, rečenoga Matule, na ovakvim ‘malim seoskim priredbama’ zapravo je izvrstan način na koji Sljedba može izravno, parafraziram Macana, snažno hraknuti na Hrvate, jer gdje su ‘poslanici’ tu su i mediji.

Kako se nazočnost uglednika na toj značajnoj manipulaciji ne bi ograničila samo na kulturološku dimenziju, u ‘Zec kazalištu’ se kao posebna uzvanica zatekla ‘narodna poslanica’ Ivana, Ivana Kekin, po specijalnosti nesumnjivo zadužena za ‘coolfora’ podršku Pupovčevoj pedagogiji, to jest stručnom transferiranje iste na mlade naraštaje. Za to je upravo ona idealna, može odigrati pozitivnu rolu jer je em Hrvatica, em purgerica, em wife Bosanca Mileta, inače profesionalnog revača Hladnog piva.

Ragnar iz Piska

Na spomenutom narodnom događaju nije nazočio ‘Ragnar iz Piska’, Dežulović Boris, no oglasio se oštar poput zeca koji na red poziva vuka, ili žabe koja drži prodiku zmiji. Izgovorio je nekoliko upozoravajuće dramatičnih fraza o tome kako će on umjesto Predsjednika otići u ‘tri p…e materine’, i da je to sve što mu ima poručiti glede izjave o obitelji Zec. Nimalo ne sumnjamo kako će ubrzo na obećanje zaboraviti i spremno nastupiti u funkciji građanskoga uveličatelja ovakvih ili sličnih Pupovčevih bizarnih teatarskih proslava.

Obaviješteni gledalac ironično će zaključiti da za Dežulovićevo aktivnije involviranje u predočenu komediografsku situaciju postoje kvalitetni razlozi. Naime, među pukom koji gospodina Borisa preferira, među kojima je zadnjih godina zvijezda bez premca, došlo je do određene rezignacije nakon što mu je predsjednik Države, radi bolje cirkulacije, odalamio nekoliko odmjerenih odgojno obrazovnih šamarelica. Kako je publici poznato, gospodin predsjednik je, nakon ciljanog novinarskog upita o nelegalnoj gradnji u Pisku, pao u jedan od svojih uzgrednih poslovičnih delirija, te pred kamerama izveo karakternu scenu koja se čak i u školama danas veselo ismijava, reproducira, imitira i doživljava kao vrhunac moderne hrvatske real – komedije apsurda.

Naime, potkačio je Dežula podvrgnuvši ga seriji ismijavanja, uvreda i tako dalje, nazvavši ga običnim jugo piskaralom i ‘Ragnarom iz Piska’. Tako da bi, po skromnom mišljenju potpisnika ovih redaka, Dežulu trebalo, da bi ga se spasilo, dati barem funkciju ministra obrazovanja u novoj zagrebačkoj vladajućoj oligarhiji, ne bi li Sljedba spasila zvijezdu padalicu.

Boris Milošević

Za razliku od nemaštovitih domaćih TV serija kojima se ne mogu nasmijati ni majke nesretnika koji ih stvaraju, ovaj zadnji, sljemenski, vulgaristički skeč Borisa Miloševića mogao bi postati karikaturalni hit bez premca.

Naime, potpredsjednik Vlade, nakon što je pozdravio dolazak Tomaševića, kazao je ‘Aleksandra Zec je bila dijete s Trešnjevke, likvidirana je zbog krivog imena i prezimena. Zločin je strašan jer je ubijeno dijete, jer su počinitelji oslobođeni, jer se dogodio u Zagrebu’ i tako dalje.

E, pa nije majstore! Aleksandra Zec likvidirana je zbog činjenice da je – vidjela ubojice. Dakle, nesretno dijete se slučajno zateklo u krivo vrijeme na krivome mjestu. Nakon čega su je monstrumi ritualno likvidirali, čime su zaslužili najgore moguće osude i najgore kazne koje postoje. I zbog čega onda to nesretno dijete permanentno razvlačiti poput moštiju Cara Lazara?

Zbog čega se s njom, njezinom obitelji i uspomenama blamirati već više od dvadeset godina, i to na najprimitivniji mogući način. Činjenica kako su kileri u isto vrijeme bili pripadnici MUP-a posve je marginalna, sporedna, nebitna, osim onima koji od tragedije hoće stvoriti predstavu.

Nadalje, zbog čega Pupovac ne kaže, a zna, pravu istinu i sve detalje te mučke likvidacije. Naime, svatko tko je u Zagrebu živio tih godina, i prema višestrukim izvorima, zna kako je glava obitelji, Mihajlo Zec, bio klasičan kriminalac, utjerivač dugova, kamatar, zelenaš, a mesnica je bila samo paravan za ilegalne poslove. Osim toga, po iskazima njegovih prijatelja i suvremenika, bio je UDBA-š i diler oružjem za pobunjenu srpsku stranu. Svakom normalnom je jasno kako je u pitanju obračun mafije, odmazda ili osveta za nešto, možda pokušaj reketarenja, no cijelu javnost uvlačiti u priču o nekakvoj ‘brutalnoj likvidaciji zbog krivog imena i prezimena’ je promašeno i neuvjerljivo, radi se o manipulaciji koja, između ostaloga, može rezultirati i animozitetom prema srpskoj zajednici u Hrvatskoj, dakle u pitanju bi mogla biti medvjeđa usluga.

Psovački solilokvij znakovitiji od tv dnevnika

Sve te sadržajne stilske figure, predstave, geste i artikulacije, da ih ne nabrajamo, u zadnjih dvadesetak godina, razno raznih Čičaka, Mesića, Josipovića, Tomaševića, Kekina, Matula, Raukara, Pupovaca, Teršelićki, Benčićki i tako dalje, praćenih usputnim ljubljenjem horda ulizica koje godinama, upravo u trenucima njihove duhovne egzaltacije, koriste momenat da im iskažu poniznost guranjem jezika na obraz, razvile su skoro kultnu antihrvatsku predstavu upravo na slučaju likvidacije obitelji Zec.

Nije naodmet napomenuti kako je sljemenskom kirbaju nazočio i Viktor Gotovac, novi predsjednik zagrebačkog SDP-a, koji je istovremeno s prijedlogom o podizanju spomenika djetetu Aleksandri tražio i vraćanje imena trga monstrumu, pedofilu i ubojici djece, Josipu Brozu zvanom Tito. Krasno!

Osim na Sljemenu i drugim lokacijama, da bi igrokaz imao više odjeka, postavljen i na sceni kazališta. Uvezeni Bosanac OF na scenu riječkog HNK postavio je nekakvu ‘Srbenku’, ili slično, dakle uvijenu priču o nesretnoj obitelji Zec, predstava, koja je u međuvremenu doživjela fijasko, je potpuno u skladu s realnim civilizacijskim standardima tih ljudi, drugo se od njih ne može očekivati.

Što rade hrvatski Srbi?

Ultraprostačko javno ponašanje realnoga vlasnika hrvatskih Srba, Milorada Pupovca, vižljastog trgovačkog etno aktivista, koji nije htio Hrvatsku ali je na čudne načine uspijeva kontrolirati, sve više se, umjesto brige o vlastitome narodu, u komičnome nastupu vlastodržačke taštine, godinama bavi aktivnostima i govorima na upravo ovakvim primitivnim predstavama.

Besposlen pop i jariće krsti

Nedavno je Tanja Belobrajdić iz puke radoznalosti otvorila portal ‘nacionalnemanjine.hr’, prolistala naslove i sadržaj. Mađari uživaju u pjesmi i plesu, zatim tu je reportaža o njemačkim adventskim običajima, zatim i reportaža o proslava Dana neovisnosti i zastave Republike Albanije. Izvjesni Franjo Vondraček svestrani je promicatelj hrvatsko – čeških odnosa. Spominje se i reagiranje vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Zagrebu, koje je nezadovoljno proračunom, a Albanci ponosno ističu kako se uspješno integriraju u hrvatsko društvo. Na stranicama novog broja Makedonskoga glasa može se pronaći intervjui s Ivonom Dunoski Mitev, navodi se i kako zajednica slavi 30. obljetnicu postojanja. Romi pišu o edukacijskim radionicama za mlade Romkinje u Slavonskom Brodu, slavi se svjetski dan romskog jezika koji je obilježen u Gradskom muzeju Düsseldorfu, zatim spominje se i natječaj za dodjelu stipendija grada Zagreba za učenike i studente pripadnike romske nacionalne manjine.

I tako redom, od manjine do manjine, sve pristojno, civilizirano, edukativno. No, onda zavirite na portal Novosti, glasilo srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Teme ‘Otkapaju se masovne grobnice’, ‘nacionalisti se tuku zbog pjesama’, ‘samo nas smrtonosni virus odvlači od smrtonosnih devedesetih’, ‘Ustaše se vraćaju kući’, ‘Ture pod nazivom Ilegala u Zagrebu’, ‘Učimo o strahotama NDH’, ‘Austrijanci zabranili ZDS’. Pametnome dosta. Da, da ne zaboravimo, mi to plaćamo.

Antihrvatski derneci

Ako se na spomenutim događajima ritualno pojavljuju zastupnici, ministri, glumci, politički vođe, gradonačelnik koji je s Pupovcem u neraskidivome talu, zatim i druge svite raznih ‘uglednika’ koje Srbi tradicionalno koriste u promotivne svrhe, ako o tome izvješćuju mediji kao o prvorazrednom društvenom događaju, sve to onda znači da se Država do zemlje klanja jednoj fenomenologiji agresivnoga antihrvatskog prostakluka, i da je priznaje kao vrhunsku društvenu normu. Sudjelujući, pa makar i na ograničene načine, u Popovčevom sljemenskom kirbaju, aktualna zagrebačka gradska vlast uspjela je kulturološki precizno definirati samu sebe.

Milanović vs. mainstream

Moglo bi se kazati kako se jedino Predsjednik intelektualno izuzeo iz tog lošeg cirkusa. Šaljući vrlo jasne poruke na komediografsko poprište. Predsjednik kao da se pita ‘što su mislili postići tom sljemenskom manipulacijom? Kupiti političke simpatije građanstva za hrvatsko srpsku zajednicu? Pa većina građana za Pupovčevo razumijevanje međunacionalnih odnosa ne želi ni čuti’.

Režiseri ove predstave, glumci, statisti, šminkeri, šaptači, dramaturg, scenograf, kostimograf, inspicijent, autori glazbe…dakle svo umjetničko, tehničko i administrativno osoblje vremenom će ostati bez gledalaca, a predstava, koju nitko neće htjeti gledati, će im ostati jedino utočište. No, čekamo, čekamo slijedeću etapu s Pupovcem, ili nekim drugim moderatorom. Pitanje je samo hoće li im biti prekasno.

Ivica GRANIĆ/Direktno.hr

I.R.https://dugopolje.org
Najnovije vijesti, zanimljivosti i događanja iz općine Dugopolje, Hrvatske i svijeta
POVEZANI ČLANCI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Premium sadržaj

Nedavni komentari