Teško da se ijedna rasprava o turizmu na Jadranu ovoga ljeta vodila a da u njoj, kao svojevrsni antijunak ili glavni negativac, nije spomenuta (pre)skupa kuglica sladoleda.

Omiljeni ljetni desert, potpuno neočekivano, postao je referentna vrijednost koja se u domaćim, ali i stranim medijima, često koristi kao krunski dokaz da dobrim dijelom našeg cjelokupnog turističkog proizvoda ovoga ljeta u značajnoj mjeri upravlja pohlepa. Jesu li u pravu oni koji to tvrde ili je problem stvarno, kako to neki drže, u “škrtim gostima”, činjenica je da pred izlozima sa sladoledom, bar onima u centru Pule, ovog ljeta nema ni redova, ni čekanja sličnog onom kakvom se moglo svjedočiti proteklih godina.

“Možda je problem u manjku gostiju ili u previše mjesta koja ovog ljeta imaju sladoled u ponudi?”, zapitao se pulski ugostitelj Mario Funčić gledajući statistiku dnevnog prometa koja je svakodnevno varirala tek između 30 i 50 prodanih kuglica, piše Novi list.

“Prije nešto više od mjesec dana otvorili smo u centru Pule ‘gelato shop’, a dobavljači i ostali s kojima smo razgovarali o tome sugerirali su nam cijenu od 2 eura za kuglicu, kakva je ove godine na obali uobičajena. Prihvatili smo sugestiju i krenuli s tom cijenom, ali promet je bio i više nego skroman. Onog dana kad smo otvorili, prodali smo 34 kuglice, a situacija se nije značajnije mijenjala ni u idućim danima, kaže naš sugovornik.

Svjestan da je »vrag odnio šalu« i da u lokaciji ili poslovnom modelu koji je zamislio nešto ozbiljno ne štima, odlučio je malo ispitati tržište tako što će se igrati s cijenom.

Krenuo je s akcijom u kojoj je dotadašnju cijenu prepolovio i instant reakcija tržišta bila je fascinantna.

Već prvi dan prodaje po toj novoj cijeni prodali smo 332 kuglice, a brojka je nastavila rasti pa smo dnevno prodavali i do 700 kuglica.

Po završetku ‘akcije’ cijenu smo vratili na 2 eura, a reakcija tržišta ponovo je bila trenutna. Ljudi su prilazili prozoru, primijetili bi tu novu cijenu i odlazili bez sladoleda.

S promjenom sam pao opet tamo gdje sam bio, na 50-ak prodanih kuglica dnevno, a to znači da sam nakon podmirenja svih troškova, tih dana praktički ostajao u minusu”, rekao je Funčić.

Kupce u većem broju nije vratila ni nekakva srednja cijena od 1,50 eura za kuglicu, a nakon što je složio matematiku shvatio je da je najbolju zaradu imao onda kad je cijena kuglice bila najmanja.

Akcijska cijena je vraćena, a promet je ponovo počeo rasti kako turista, tako i Puljana koji od početka turističke sezone od tržnice i trgovine, do kafića i restorana, svakodnevno moraju izlaziti na kraj s prenapuhanim ljetnim cijenama