Piše Vanja Zlatović
VESELI SE SRBSKI RODE (ALI KAD SE RIJEŠIŠ VLASTITE DVOGLAVE AŽDAHE)
Hrvatska je, i sav exhabsburški prostor s ove strane Drine i Dunava, oduvijek bio mlitavije pigmentiran u društvenom životu, manje živopisan i odrješit, to je i razlog što se starlete i umjetnice s osebujnim i zahtjevnim kriterijima i potencijalom često upravo u balkanskom Parizu snalaze za svoje izabranike na određeno vrijeme i udaju uz trubače i provode uz Veseli se srpski rode, lirsku pjesmu rodoljubivog sadržaja koja se pjeva grlenim vokalom i koja nabraja teritorijalne tlapnje i posezanja deliričnog mita o okupljanju srpskih zemalja.
Osobno ja mislim da je ovaj povijesni trenutak koji počinje pobjedom Slobodana u CK SKS a traje i danas, doba dakle nacionalnog preporoda u režiji vojnih i civilnih službi ex države i ima svoje neumrle uzore i heroje Kneleta i Arkana, Musu i Palačinku, Zvezdana etc., sve redom borce za srbsku stvar i junačka djela kojima je mitski plafon serija otmica uglednijih građana i ubojstvo vlastitog premijera…da je taj povijesni trenutak prvenstveno sumrak i obračun sa srpskim građanskim staležom, intelektualnom elitom koja je oteta od strane najgoreg ološa i koja unazađuje Srbiju da je Bogu za plakati.
Koliko srbski svijet drži do junaštva pokazuje potez betonhalskog Vulina koji nagrađuje stipendijama rađe bosanske srboporicateljke genocida u Srebrenici nego vlastite vukovce i odlikaše, ja znam da ovaj uvod zvuči bandi koja skuplja priloge za obranu hitmenu Zvezdanu ili “kapetanu Draganu” a slavi ubojstva Slavka Ćuruvije ili Olivera Ivanovića…protusrbski.
A zapravo je upravo obratan, iskreno ja Srbiji želim da se riješi svog udbaško-arkanskog i zavetničkog otmičarskog potencijala i doživi renesansu koju bi potpisali i Vuk Karadžić uz sve svoje Kovčežiće, i Dositej čak, i svatko tko je civilizacijski iznad TV Pink i reality svijeta bipolarne tragedije jednog naroda koji se u potaji bori s vlastitom shizofrenijom.
Elem, do jučer se klelo u ukinuće reality programa…još se nije ohladila tragedija ubojstva đaka najveća od kad su nacisti i srpski Ljotićevci sudjelovali u strijeljanju u Kragujevcu a što je bio povod tome, ponosno javljaju tabloidi da u Zadrugu stiže “cimerica uvijene transrodne muške prostitutke koja se isto bavila transrodnom prostitucijom i spremna je na seks pred kamerama”. I to u najhrišćanskijoj zemlji na svijetu, u jedinoj slobodarskoj pravoslavnoj sredini osim Putinove Rusije, u zemlji u kojoj bi da sad uskrsne, Hristos održao na Ušću koncert sa Acom i Cecom, i Jovanjica bi imala tri sjetve godišnje od pustog vjerskog i patriotskog zanosa.
Tako da u toj maloj zemlji na brdovitom Balkanu suživi svijet Ostroga i izvorne kršćanke poruke i gdje svećenstvo, sve redom bivši padobranci i specijalci ili suradnici bravarskog režima… i svijet transrodne prostitucije, Karmen elektre i cimerica ubijene, jer to je najveća referenca toj javnosti da je netko bio blizu nekog ubijanja, pa bio Zvezdan ili transrodna prostitutka cimerka i nije presudno.Svetozar Marković, Dimitrije Tucović, to se ne spominje u narativu ove zemlje koja se tek treba osloboditi vlastitih otmičara koje je rukopoložio Stane Dolanc, i vratiti se svom građanskom modusu i uzoru čiji su spomenici Francuska gimnazija ili Pandurovićev prijevod Shakespeara.
A odreći se jednom i konačno ovog morbidnog dualizma dva svijeta, jednog koji iz jedne kašike izvodi vjerske obrede s isključivim političkim ciljem ispunjenja “okupljanja srpskih zemalja” i najnižeg uličarstva.
E tada se velekite, srpski rode i rođaci, kad se te dvoglave aždahe riješite i nadvladate ju, Srbija će i moralno i civilizacijski prestati kopniti.
A bome se i teritorijalno smanjivati, jer što više se želi teritorijalno proširiti na svoje zemlje je manja.
Pa prije nego i Vojvodina ode….pređite na svijetlu stranu ulice.
Dakle se veseli kad bude bilo bolje biti vukovac nego vulinovac, i znati Radičevića a ne “nož žica, Srebrenica”
