Neki ljudi su toliko sigurni u sebe da im činjenice djeluju suvišno
Na dan kad je Srbija započela rat protiv Hrvatske i ostatka zemalja bivše Jugoslavije, koji god to dan bio, Hrvatska je bila totalno razoružana od strane JNA, preko SDP-a i Ivice Račana koji, za razliku od Slovenije, nisu vidjeli potrebu da Hrvatska nekako zadrži svoje rezervno oružje.
Mala digresija, a jako bitna, jer se stalno borimo protiv vjetrenjača izjednačenja krivnje, zaboravljajući da je Srbija 28. 9. 1990. donijela novi Ustav kojim je derogirala Ustav Jugoslavije, dakle poništila Jugoslaviju i stavila srbijanski Ustav i srbijansku federaciju kao vrhovni auoritet, iznad Jugoslavije. Ostalo je samo da promijene ime tvorevini koju su Ustavom proglasili svojom.
Srbija je, usput, jednostrano poništila autonomije Kosova i Vojvodine, a zadržala 3 glasa u predsjedništvu. To kad se pita zašto je Hrvatska poništila konstitutivnost Srba u Hrvatskoj. Srbija je također ukrala 2.6 milijardi maraka iz Narodne banke. Što je danas otprilike 4 milijarde eura. Ovo samo usput
Ono povezano s Plenkovićevom nebulozom je srž ove bolesne priče. Srž koja otkriva totalno neznanje, a izgleda i totalnu nezainteresiranost aktualnog premijera Hrvatske oko hrvatskog pitanja.
Dakle, premijeru, ako ne znaš što je bilo, a ne znaš, uzmi za savjetnike ljude koji znaju. Ti ljudi će ti reći da je Ukrajinaca u odnosu na Hrvate bilo 10 puta više, u početku rata, a i danas je taj odnos tu negdje, i to ukupno Hrvata u Hrvatskoj i BiH.
Početkom ruske agresije Ukrajina je bila među 5 najvećih i najopremljenijih vojnih sila Europe kopnenim, zračnim i pomorskim snagama. Oko 400 000 vojnika. Naravno, u odnosu na ruskih milijun to je nedostatno, ali svakako dostatno da zaustavi drugu silu svijeta i sa većeg dijela teritorija je odbaci.
Hrvatska u trenutku najjače srbijanske agresije nema oklopne snage, nema zrakoplovstvo, nema pomorske snage, nema čak ni lako topništvo, nema ništa osim osobnog naoružanja policije i specijalne policije. Ima policiju, specijalnu policiju i nenaoružane dragovoljce. I ono što praktički golim rukama otme agresoru.
U trenutku napada na Hrvatsku Jugoslavija pod direktnom komandom Srbije ima 250 000 aktivnih vojnika i oko 200 000 rezervista i paravojnih postrojbi, svi naoružani do zuba. Nasuprot hrvatskoj policiji, specijalnoj policiji i nenaoružanim dragovoljcima.
Samo za usporedbu, Rusija u trenutku napada na Ukrajinu ima milijun vojnika, Ukrajina oko 400 000. Dakle 2.5 naprema 1 u apsolutnim omjerima, ali je Ukrajina naoružana.
Hrvatska u trenutku napada jugočetničke armije ima sveukupno oko 30 000 policajaca, specijalaca i dragovoljaca, od kojih su policajci i specijalci naoružani lakim pješačkim oružjem, dragovoljci lovačkim puškama i golim rukama.
Dakle, omjer protiv Hrvatske je 15:1. Usporedimo to s rusko ukrajinskim omjerom 2,5:1 i činjenicom da su Ukrajinci bili naoružani do zuba, a odmah od početka agresije iza Ukrajine je stao kompletan NATO koji ih pomaže oružjem i novčano.
Hrvatskoj je odmah uveden embargo na oružje pod vodstvom Budimira Lončara, velikana genocidnog antifa okota.
Embargo je uveden s ciljem da se ne naruši ravnoteža. Ravnoteža je izgledala ovako:
Jugoslavija=Srbija 3500 tenkova, Hrvatska 0. Jugoslavija=Srbija nekoliko stotina zrakoplova, od toga borbenih stotinjak, Hrvatska 0. Osim nekoliko poljoprivrednih, za zaprašivanje. Jugoslavija=Srbija stotine borbenih brodova i brodica, Hrvatska 0. Jugoslavija=Srbija tisuće topova, haubica i višecijevnih raketnih sistema, Hrvatska 0. Jugoslavija=Srbija kompletna i relativno moćna protuzračna obrana, Hrvatska 0. Tako i sve ostalo.
I sad ono najzanimljivije i najstrašnije, koje bi premijer Hrvatske trebao znati kad ga netko probudi u 3 ujutro. Hrvatska je izgubila oko 30 000 Hrvata u Hrvatskoj i BiH, dok je Ukrajina izgubila oko 200 000 svojih građana.
Ako to stavimo u apsolutni odnos, Hvatska je izgubila gotovo trećinu više stanovništva od Ukrajine u brutalnom srbijanskom divljanju tijekom stvaranja velike srbije. Što znači i da su srbijanski pokolji bili za trećinu užasniji od ruskih. Naravno na manjoj skali ukupne populacije, ali definitivno kvantitativno okrutniji i zločinačkiji.
Dakle, premijeru, to što si ti krkao krafne i bozu sa svojim prijateljem Milanovićem po Europi ne znači da je u Hrvatskoj bio “,,problem”, nego stravična agresija i neravnopravan rat do zuba naoružanog agresora i apsolutno razoružanog hrvatskog naroda.
Dok si ti krkao krafne mi smo goloruki pokušavali doći do oružja u “kasarnama”, oružja koje smo platili i koje je tehnički bilo i naše. Dok ste ti i Milanović krkali bozu po Brusselskim kafićima mi smo svaki dan nosili prijatelje i braću na groblje i nastavljali neravnopravnu borbu protiv deset tisuća puta jačeg protivnika nego je to sad Ukrajini Rusija. Jer mi nismo imali ništa osim srca punog ljubavi za narod i domovinu.
I tko bi to razumi tko nije bol i patnju kuša, tko nije Oluju kako grmi sluša…
Znam da ne razumiješ nas Hrvate i kakav smo pakao prošli, ali bar pokušaj na nekoj matematičkoj razini razumjeti koliko nam je bilo teško i nikad više to nemoj banalizirati. Umjesto da si svjestan i ponosan kakvom narodu si premijer ti nas svodiš na svoju i Milanovićevu razinu ispraznosti nad ispraznošću.
“Problem” je kad te žuljaju cipele, žena maltretira jer nisi iznio smeće, kad ti se pas popiša u hodniku i Beroš izdreči tražeći pomoć.
Ovo što smo mi Hrvati prošli nije bio problem, to je bila apokalipsa za sve one koji su ostali bez domova, imovine, zdravlja, fizičkog i psihičkog. Apokalipsa za sve koji su ostali bez djece, unuka, supružnika, braće, sestara, roditelja, djedova i baka, rođaka, prijatelja, kao i za one koji se trzaju svaku noć u snu od bolova koje ti ne možeš ni zamisliti, a s njima se trzaju i svi njihovi najmiliji, i tako više od 30 godina za one koji su još živi. Znaš li koliko je takvih? Znaš li koliko ih nije izdržalo? Pretpostavljam, ne znaš.
Kata Šoljić je izgubila 4 sina i supruga čije srce nije izdržalo, u onomu što ti nazivaš problemom, a što je za njih (za nas) bila apokalipsa.
Pronađi onaj video gdje otac nalazi mrtvog sina u snijegu i vidjet ćeš kako za čovjeka izgleda kraj svijeta.
Ako ti to ne pomogne da nađeš dušu, onda si zauvijek izgubljen.
Stjepan Štimac