Nasilja u školama, nažalost, sve je više. Nekada se o tome rijetko govorilo, no danas sudionici tih nemilih događaja više ne šute i sve se više otvaraju prema javnosti. Samo prošle godine prijavljena su 163 slučaja nasilja u školama koje su mjesto nulte tolerancije. Kako tomu stati na kraj?
O ovoj temi u središnjem Dnevniku HRT-a govorio je gost prof. dr. sc. Siniša Opić, dekan Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Rekao je da je škola mjesto nulte razine nasilja. Vrlo je zabrinut zbog porasta nasilja, osobito u osnovnim školama. Na pitanje je li nasilje u porastu, ili se najzad o tome govori, rekao je da škola nekada i sada nije ista, kao ni djeca i mediji.
“Dobro je da smo svjesni da moramo govoriti o problemu nasilničkog ponašanja. Treba govoriti i o tome da su učitelji često žrtve svojih učenika. Moramo iznijedriti razne programe kako bismo spriječili nasilnička ponašanja, treba ulagati u predškolske ustanove, obitelj, školu, to je osnova. Nikada nije kasno za dobre stvari. O prevenciji, na žalost, govorimo tek kada se nešto loše dogodi”, kazao je Opić.
Kada je Marija Miletić krenula u školu, nije mogla ni zamisliti da će biti žrtva nasilja vršnjakinja. Nakon mjeseci psihičkog i verbalnog maltretiranja, dogodilo se i da su je pretukle, tako da je imala ozljede po cijelom tijelu. Pitali smo je danas, nakon nekoliko godina, kako se osjeća.
“To je nešto što želite blokirati, ali sjećam se ništa ne možete do kraja zaboraviti. Kratko vrijeme nakon tog incidenta sam neko vrijeme gledala preko ramena, čak sam vidjela te cure na Trgu pa mi je bilo onako malo, urica mi je radila, ali dugoročno nije ništa ostalo”, ispričala nam je Marija Miletić.
Kaže, na svu sreću to nije ostavilo posljedice, pomogli su joj majka, razrednik, pedagoginja, učiteljica.
Kada je profesor Ilija Martinec odlučio raditi u školi, nije ni slutio da će ga napasti učenici, i to samo zato što ih je opomenuo da ne prave nered u razredu. “Jedan učenik iz Obrtničke škole me fizički napao šakama, krenuo je i flašom ali sam na svu sreću uspio izbjeći.”, objasnio je.
Ato Markin, otac djevojčice koja je s veseljem krenula u školu, nije ni sanjao da će se morati boriti sa sustavom kako bi dokazao da jedan dječak iz razreda sustavno maltretira sve učenike. “S ovim znanjem kojim imam skratio bi taj proces jer razgovor s institucijama relevantnim za ovaj slučaj je spor trajao je 2 godine i sad znam da bi ja to po brzom postupku novinarima javio i to bi se brzo riješilo”, rekao je.
Suzana Ritz majka, simbol borbe protiv nasilja, na najgori je način osjetila vršnjačko nasilje. U spomen na svojeg preminulog sina, osnovala je Centar i savjetovalište za pružanje pomoći. “Mislim da su se ljudi ohrabrili tražiti pomoć, nasilje više nije tabu tema u našem društvu. Ali ono što je važno – važno je zatražiti pomoć, bilo da je netko žtrva bilo da je nasilnik”, rekla je.
Prema podacima Ministarstva obrazovanja, samo prošle godine zabilježeno je 163 slučaja nasilja u školama. Od tjelesnih ozljeda, tučnjave do posjedovanja oružja. Žrtve nasilja – i učenici i učitelji.
Prošlogodišnja dobitnica nagrade “Luka Ritz”, Dora Svitlanović, kaže kako sve dolazi iz obitelji. “Roditelji bi trebali više razgovarati sa svojom djecom, posvetiti im više pažnje da bi riješili neadekvatna ponašanja”, smatra.
Najtragičnije je za sustav to što i učitelji i profesori i učenici kažu – da se osjećaju nezaštićeno!