SUDAC Ivan Turudić gostovao je u Novom danu N1 televizije, gdje je govorio o reformi pravosuđa.
“To je najveća reforma od ulaska u EU jer drugih nije bilo. Sada je konačno vlast rekla: ‘Mi nismo dovoljno napravili da se poboljša stanje u pravosuđu pa idemo sada’. Sve što je prije bilo najavljivano kao reforma bila su poboljšanja, ali nazivati to reformom je pretenciozno. Što se tiče sadašnjih poteza izmjena Zakona o parničnom postupku, nije loše da se uvedu rokovi, pa makar oni bili instruktivni. To ne znači da ih ne treba poštovati, a s vremenom ćemo vidjeti koji suci ih poštuju ili ne”, rekao je i dodao:
“Mi, koji dugo pamtimo, sjećamo se da je 2008. pokrenuta reforma kaznenog postupka jer su postupci trajali strašno dugo, danas naše istrage traju gotovo jednako kao i prije, nismo postigli cilj niti smo dobili učinkovitije pravosuđe.”
“Presude na temelju sporazuma su čavao u lijes povjerenja u pravosuđe”
Rekao je i kako je njegova specijalnost kazneni postupak, pa će radije govoriti o njemu. “Već sam napomenuo da novi zakon o kaznenom postupku nije postigao svrhu, potrebno je donijeti potpuno novi zakon. Tri od niza problema ću navesti kao najveće u kaznenom sudovanju.
Prvi je prošireno oduzimanje imovinske koristi, to je da se pretpostavlja da je sva imovina stečena kaznenim djelom. Suci i sudovi u takvim postupcima, u ovim najvećim kapitalnim, ako je suđenje recimo trajalo 8 godina, barem 3.4 godine se odlučivalo o tome koliki je iznos i postoji li uopće proširena dobit.
Drugi su problem, to je čavao u lijes povjerenja u pravosuđe, tzv. presude na temelju sporazuma. To je nepravda i ljudi s pravom budu bijesni, čak ne više ni bijesni, nego rezignirani kada vide da netko tko je višestruko osuđivana osoba dobije za kapitalno, za veliko i ozbiljno kazneno djelo, za djelo gdje se radi o zločinačkom udruživanju, uvjetnu. Dogodi se da netko dobije uvjetnu i opet ponovi kazneno djelo i ponovno dobije uvjetnu, to je poruka koja ne služi ničem i to je na sramotu hrvatskom pravosuđu i meni je teško braniti takve stvari kada netko kaže da su te presude pravedne.
Presude moraju biti pravedne ili bar odavati dojam pravednosti i moraju postići tu svrhu generalne prevencije. Kakvu poruku daju te presude? Da se zločin isplati. Nedopustivo je da rasprava traje 5-10 godina i onda bude stanka od 3 mjeseca i stranke dođu sa sporazumom i sud to prihvati”, objašnjava.
“Rokovi su ostvarivi”
Kao treći problem navodi vještake:
“Treći veliki problem su sudski vještaci, to je posve neuređeno područje. Mi imamo stotine registriranih vještaka, financijskih vještaka i dolazimo u situaciju da nam neke kapitalne predmete rade strani vještaci. Postoje vještaci koji rade stotinu predmeta, a ima onih koji u svom mandatu ne rade nijedan, to suci određuju po svom nahođenju. To bi se isto dalo urediti”, veli.
Govorio je i o rokovima koji bi izmjenama trebali biti postavljeni sucima.
“Trebali smo se još baviti i revizijama koje su na Vrhovnom sudu, a ne vidim da se time bavilo. Sutkinja s Vrhovnog suda, moja kolegica, ima 600 takvih predmeta u ladici, ona to ne može riješiti. Te mjere su dobre zbog toga što se sada stanje pokazalo kakvo je i u većini slučajeva, da su ti rokovi ostvarivi, nisu svi predmeti veliki, s puno stranaka i materijala, pa postoje predmeti koji se rješavaju u mjesec dana. Dakle, rokovi su ostvarivi, nije to samo popis lijepih želja, na kraju ćemo znati koji suci sude u rokovima, a koji ne”, kaže i dodaje kako je zaista vrijeme za reformu:
“Bilo bi dobro kada bismo se počeli baviti pravom reformom pravosuđa. Gotovo cijela stručna javnost smatra da sustav DORH-a nije dobar. Dok se ne postigne sporazum i dok se ne uredi situacija u DORH-u, neće biti dobar ni sustav kaznenih postupaka.”
“DORH nije u raljama politike”
Detaljnije se osvrnuo na DORH:
“Ja mislim da relativno dobro poznajem situaciju u DORH-u i mislim da oni nisu u raljama politike u smislu da dobivaju političke naloge kako i kada neke predmete riješiti. Međutim, postoji tu i autocenzura, postoji artiljerijska priprema koju određene interesne skupine rade u medijima, postoje kampanje koje se vode.”
Što je sa slučajem Gabrijele Žalac?
“Mi još ne znamo postoji li osnovana sumnja protiv Gabrijele Žalac, ne postoji nikakav pravorijek. Mi samo znamo da je EPPO to uzeo. Oni tek rade, istražuju nešto, nije još podignuta optužnica, e to je loše i u takvim predmetima mi ćemo istinu saznati tek za deset godina. Što ako je nevina? Pa toj osobi je život ozbiljno oštećen.”
Rekao je i kako mu je žao što smo dosad slušali samo prijedloge, a nismo dobili nikakva konkretna rješenja za reformu. Ne sviđa mu se ni ideja sudskog vijeća, odnosno porote:
“Začuđen sam takvim prijedlogom, to je neznanje. Pa laičko, porotničko sudovanje postoji danas za kazneno djelo ubojstva, ali nećemo valjda očekivati da u kaznenim djelima DORH-a suduju laici. Taj prijedlog je meni potpuno nerelevantan i neuk.”
“Osječki sud je poseban slučaj i sramota za hrvatsko sudstvo”
Komentirao je i Visoki kazneni sud te kaže da rade pod jako teškim uvjetima s premalo sudaca. Također kaže da zakone treba mijenjati i da su neki vrlo zreli za to:
“Još uvijek imamo kazne u njemačkim markama, pa zašto se to već jednom ne uredi? Koji to nadljudski napor mora biti da prekršajne kazne ne budu izražene u valuti koje više nema?” Istaknuo je i kako nije bio protiv imovinskih kartica, nego protiv načina njihove objave.
Naposljetku o osječkim sucima:
“Osijek je poseban slučaj i sigurno da je to sramota za cijelo sudstvo. Protiv njih nije gotov ni stegovni postupak. Pa doći ćemo u situaciju da će stegovni postupak trajati dulje nego istraga. Na osječkom sudu se 12 godina nisu provodile sigurnosne provjere nad sucima, ja sam za to vrijeme bio tri puta provjeravan. Oni su rekli da to nisu znali. Možda se ništa od toga ne bi dogodilo da su bili pod provjerama”, zaključuje.
Ivica R.
