U Žutoj Lokvi obilježena je 35. obljetnica pogibije četvorice hrvatskih policajaca koji su 24. kolovoza 1991. napadnuti iz zasjede srpskih paravojnih postrojbi. Dragutin Toljan, Zdravko Vuković, Vinko Krznarić i Milan Vranić poginuli su na dužnosti, dok je Darko Murat teško ranjen i jedini preživio napad.
Komemoracija je održana kod Spomen-obilježja i kapelice podignute poginulim hrvatskim braniteljima.
Obitelji stradalih, preživjeli policajac, predstavnici državnih institucija, Ličko-senjske županije, lokalnih vlasti, policije i braniteljskih udruga položili su vijence i zapalili svijeće.
Središnja poruka dana ponovno je bila podsjetiti kako je izgledala svakodnevica hrvatskih policajaca u vrijeme kada se država tek branila i kada obična prometna ophodnja nije nužno značila povratak kući.
Tog maglovitog jutra petorica policajaca bila su upućena na nadzor i regulaciju prometa na raskrižju cesta Brinje, Otočac i Senj.
U 9.40 sati dobili su poziv da se vrate u Policijsku ispostavu Brinje.
Nedugo nakon što su sjeli u službeno vozilo, na njih je iz zasjede otvorena snažna vatra iz automatskog oružja i ručnih raketnih bacača.
Prema službenoj rekonstrukciji događaja, prvi hici usmrtili su Zdravka Vukovića, Vinka Krznarića i Milana Vranića, dok su Dragutin Toljan i Darko Murat teško ranjeni.
Murat je pokušao uzvratiti vatru, ali mu je puška zatajila. Uspio je prijeći cestu i zatražiti pomoć od stanovnika Žute Lokve.
Toljan je od zadobivenih ozljeda preminuo uz policijsko vozilo.
Trideset i pet godina poslije taj događaj ostaje jedno od teških svjedočanstava početka Domovinskog rata na ličkom području.
Četvorica policajaca nisu poginula u velikoj vojnoj operaciji, nego dok su obavljala redovnu službu.
Upravo zato Žuta Lokva nije samo mjesto komemoracije.
Ona podsjeća koliko je 1991. granica između mirnodopske policijske dužnosti i otvorenog rata praktički nestala.
Svetu misu zadušnicu predvodio je policijski kapelan vlč. Josip Šimatović, a program je pratila Policijska klapa Sveti Mihovil.
Sjećanje na Toljana, Vukovića, Krznarića i Vranića danas nije pitanje protokola. To je pitanje čuvanja činjenice da su hrvatski policajci među prvima platili cijenu obrane države koja se tek rađala.
Tekst i foto: narodno.hr