Na Lovrincu je danas sahranjen pripadnik IX. bojne HOS-a Benjamin Ivanović-Benjo. Uz obitelj, rodbinu i prijatelje od njega su se oprostili i ratni prijatelji iz IX. bojne HOS-a. Oproštajni govor održao je predsjednik Udruge IX. bojne HOS-a Miće Ćuk.
Obraćanje Predsjednika Udruge bojnika Miće Ćuka
Ja sam uskrsnuće i život; tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.“(Iv 11,25)
Ožalošćena obitelji, prijatelji i suborci danas se opraštamo od čovjeka dobre duše, hosovca, dragovoljaca i ratnika BENJAMINA IVANOVIĆA –Benje.
Benjo je bio jedan od onih ljudi koji nisu čekali poziv.Kad je 1991. zapucalo, kad je Domovina bila napadnuta i kad je trebalo stati na prvu crtu, on se dragovoljno javio u HOS i ostao neprekidno do samog kraja Domovinskog rata.
Pet godina proveo je na braniku Domovine, prolazeći razna ratišta i noseći na sebi teret rata koji samo oni
koji su ga prošli mogu razumjeti. U mjestu Škabrnja, koje ima posebno značenje za Benju, našu postrojbu i za cijelu Hrvatsku – mjestu koje su pripadnici IX. bojne HOS-a branili 43 dana neprekidno, danju i noću, bez predaha, protiv nadmoćnijeg neprijatelja – tu gdje je naš Benjo ranjen, ali nije slomljen. Kao i uvijek – izdržao je.
Bio je ratnik kakvog svaka vojska može samo poželjeti: hrabar, pošten, discipliniran i prije svega – čovjek.
Nikada se nije hvalio onim što je prošao, nikada nije tražio priznanja, ali je svojim djelima zaslužio duboko
poštovanje svih nas.
Živio je ono što je HOS značio: ČAST, DOMOLJUBLJE I SPREMNOST NA ŽRTVU.
I uvijek je stajao iza riječi:
„Svoje ne damo, tuđe nećemo.“
Nakon rata, život mu nije bio blag. Najveća snaga bili su mu njegova supruga Nina i djeca – kći Gabrijela i
sin Karlo. A onda je došla tragedija koja je promijenila sve. Gubitak sina Karla prije tri godine bio je udarac koji nijedan roditelj ne bi smio doživjeti. Ta bol ga je slomila, ali ga nije udaljila od nas.
U tim najtežim trenucima, ali i kasnije tijekom bolesti, najveću radost i utjehu donosio mu je njegov unuk
Nikola. On mu je bio svjetlo nakon tame, snaga nakon boli i razlog za osmijeh onda kada je bilo najteže.
Nikola mu je bio velika ljubav i neiscrpan izvor radosti. Mi, njegovi suborci i prijatelji, ostali smo uz njega. Onako kako smo stajali zajedno u ratu, tako smo stajali i u miru. Jer suborci se ne napuštaju.
Nažalost, došla je i posljednja bitka. Teška bolest, duga borba, a Benjo je i tu pokazao kakav je bio – tih,
dostojanstven i hrabar do kraja.
Danas je zbogom ratniče, ali Benjo neće biti zaboravljen. Njegovo ime ostaje zapisano u ratištima koja je prošao, u Škabrnji koju je branio, u HOS-u kojem je pripadao i našim srcima.
Dragi Benjo, hvala ti za Domovinu, hvala ti za HOS, hvala ti za svaku bitku i hvala ti za bratstvo.
Neka ti Gospodin podari vječni mir, a tvojoj obitelji snagu i utjehu. Mi, tvoji suborci, nastavljamo nositi uspomenu na tebe s ponosom i zahvalnošću. Tvoja borba je završena, a tvoja žrtva neće biti
zaboravljena.
U ime IX. bojne HOS-a “ Rafael vitez Boban” izražavamo iskrenu sućut obitelji, rodbini, prijateljima i znancima…Neka ti je laka hrvatska zemlja koju si neizmjerno volio. Počivaj u miru Božjem, hrvatski ratniče.
BOG I HRVATI.
ZA DOM SPREMNI!