U subotu 7. rujna, kod Husine jame na predjelu Vaganj na Kamešnici između Sinja i Livna proslavljena je 25. obljetnica komemoracije za sve nevine žrtve komunističkog režima koje su ubijene i bačene u tu jamu tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća.
Misno slavlje predvodio je umirovljeni banjolučki pomoćni biskup Marko Semren, u zajedništvu s pokretačem komemoracije i izgradnje Spomen područja „Husina jama“ fra Božom Norcem-Kljajom, gvardijanom Samostana Gospe Sinjske fra Marinkom Vukmanom i vlč. Antom Kutlešom, članom vodstva Počasnog bleiburškog voda. Misu je suslavilo još 20 svećenika iz cetinskog i livanjskog kraja.
Prema dosadašnjim saznanjima u nju su partizani od listopada 1944. do završetka Drugog svjetskog rata bacili između 1500 i 2000 osoba s područja Cetinskog i Livanjskog kraja ( za ovaj zločin jos nikada nitko nije odgovarao ). Jama je naime bila duboka oko 200 metara a ljude u nju su bacali uglavnom žive.
Danas se na Vagnju, između Sinja i Livna, redovito svake godine održava sv. misa zadušnica za mnogobrojne nevine žrtve koje su jugokomunisti likvidirali bez ikakva suda i ubacili u Husinu jamu u Drugom svjetskom ratu.
Ovaj kršćanski spomen na nevine žrtve Husine jame održava se (na ovom mučeničkom mjestu) još od 1999., zahvaljujući ponajviše velikom trudu i zalaganju PROF. DR. FRA BOŽE NORCA – KLJAJE, umirovljenog profesora splitskog KBF-a, pokretača svih dosadašnjih komemoracija i hodočašća, kao i utemeljitelju gradnje spomen-kapele podignute na čast Čudotvornoj Gospi Sinjskoj tik uz samu jamu.
Godine 1968. bila je duboka 170 m, da bi deset godina kasnije njezina dubina bila samo 50 m. Jugokomunističke vlasti zatrpavale su je, naime, raznoraznim otpadom kako bi prikrile stravičan ratni zločin koji je ondje počinjen.
Valja istaći kako se skoro 50 godina uopće nije smjelo spomenuti ime niti jedne žrtve, a kamoli doći pokraj ove zloglasne jame, kraj koje je, kako je nekoć bilo napisano na ploči upozorenja “bilo zabranjeno zaustavljanje i (dakako, op.p.) snimanje”…