Rasprava o državnom proračunu za sljedeću godinu u Saboru nije dobila zasluženu pozornost medija. Zanimljivu raspravu imala je Karolina Vidović Krišto upozorivši da je država pogodovala Gazdi Ivici Todoriću.
“Osnovni temelj svake uspješne države, čiji građani mogu živjeti u stabilnosti i materijalnoj sigurnosti, jest pravičan proračun koji se temelji na uravnoteženoj poreznoj politici, kao i na jednakom tretmanu svih poreznih obveznika. Predloženi, pak, proračun jest (nažalost) cementiranje agonije koja u Hrvatskoj vlada.Jer, u Hrvatskoj poreze plaćaju obični građani koji nemaju zaštitu moćnika. A moćnici (u koordinaciji s političarima, pravosuđem i medijima) plaćaju poreze – ne po zakonu, već po dogovoru, kao što se moćnicima brišu porezni dugovi. Dakle, njima se poklanjaju novci poreznih obveznika. Slijedom tog (jasno, u potpunosti protuzakonitog) poreznog nereda, nedostaju novci za redovno funkcioniranje hrvatske države.
Tako će plaće ljuudi (bez čijeg rada nitko od nas ne bi mogao funkcionirati), (dakle, plaće medicinskih sestara, liječnika, profesora, nastavnika, učitelja, policajaca, vojnika i vatrogasaca) ostati iste, to jest, imat će povećanje plaća na simboličnoj razini. Te plaće možemo okarakterizirati s onom starom poslovicom – „Previše za umrijeti, a nedovoljno za živjeti“.
Jer s 800, 900 ili tisuću eura plaće učitelja i medicinskih sestara, ili s dvije tisuće eura plaće liječnika (s bezbroj dežurstava i pripravnosti, a uz cijene kakve u Hrvatskoj imamo) jednostavno se ne da preživjeti. Hrvatska svjedoči opće-društvenom rastrojstvu, u kojem se porezni novci kradu, ili neodgovorno koriste modelom (narodski rečeno) kao pijani milijarderi.Slučajevi (kao kad za ukradenu INU plaćamo kaznu MOL-u od dvije milijarde kuna) jednostavno su neshvatljive, apsurdne i izluđuju svaku razumnu osobu. Te dvije milijarde kuna vlada je uzela hrvatskim poreznim obveznicima, i onda ih dala MOL-u.
A podsjetimo da je taj MOL (uz pomoć korumpiranih hrvatskih političara) ukrao INU, a hrvatski porezni obveznici MOL-u još plaćaju odštetu! Postoji li ovakvo što u bilo kojoj drugoj uređenoj europskoj državi? Ne postoji
Usput, kad smo kod INE – uz pomoć Andreja Plenkovića, MOL izvlači ne samo onu zakonsku dobit, već usto, kroz različite modele, prikriveno izvlači novce iz INE. Na primjer, INA kupuje mađarske tvrtke koje konkuriraju, na primjer, Croscu – koji je u vlasništvu INE! To je zanimljiv model – imaš tvrtku za pojedinu djelatnost, onda kupiš stranu tvrtku, da bi konkurirala tvojoj vlastitoj – ovu logiku je teško razumjeti.
INA gotovo uopće ne investira u Hrvatskoj. Imamo odmorište Plitvice na zagrebačkoj obilaznici, pored kojeg prolaze milijuni turista godišnje, a koje je u takvom raspadnutom stanju da nas sramoti pred ljudima koji posjećuju Hrvatsku.Slično divljanje (kao u slučaju INA) hrvatski porezni obveznici su doživjeli i u slučaju HEP plin. U tom slučaju je HEP kupovao plin za 47 eura, prodavao ga PPD-u za 1 euro, a PPD je taj isti plin prodavao Gradskoj plinari Zagreb za 106 eura – a gubitak koji je generirala Gradska plinara, pokriva vlada – naravno iz poreznih sredstava!
Kako se ovo zove? Ovo se zove bezočna i primitivna pljačka.
Izvlačenje novca iz Hrvatske je sveopće prisutno. Dovoljno je pogledati investitore u graditeljstvu, pa zaključiti, kako ljudi, koji nikada nisu živjeli u inozemstvu, investiraju iz Lihtenštajna, ili s Malte, ili s Kajmanskog otočja. Što radi Porezna uprava? Ništa! Što radi Ured za sprječavanje pranja novca (kojem sam naziv opisuje što im je posao)? Ništa. Hrvatska je jedina država koja nikada nije uhvatila utaju poreza svojih građana u drugim državama (što je, inače, vrlo jednostavno u današnjem svijetu, i zato postoje specijalizirane agencije).
Ovih dana je Ustavni sud Njemačke ukinuo prenamjenu proračunskih sredstava njemačke vlade, koja je nepotrošenu Korona-pomoć preusmjerila na ekološke projekte. Ta odluka je izazvala stvarni politički potres u Njemačkoj. Ali poruka je jasna: zakoni su tu da se poštuju, a ne da se prilagođavaju. Jer, ako država ne poštuje Zakon o proračunu, onda je to i poruka svakom investitoru da je ta država nepouzdana kao investicijska destinacija. U takvu državu se ne investira.
A što mi u Hrvatskoj imamo? Mi kao prvo imamo predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića, koji je (po svim dosadašnjim spoznajama) duboko u korupciji i ucjenjiv je, te – umjesto da bude procesuiran, on predsjeda Ustavnim sudom.
Dakle, za razliku od Njemačke (gdje Ustavni sud skrbi da se zakoni poštuju), mi imamo Ustavni sud koji štiti vladu u kriminalnom i protuustavnom djelovanju. Plenkovićeva vlada uopće se ne trudi prikriti da ne poštuje Zakon o proračunu. U aferi bivšeg ministra Darka Horvata i sadašnjeg zastupnika Slobodana Miloševića vidjeli smo, da su se sredstva (koja nisu predviđena u proračunu) isplaćivala, na primjer, članovima SDSS-a.
Kako je to moguće? Što radi ministarstvo financija i Inspekcija proračunskog nadzora? Ništa! Ili primjer Hrvatskih željeznica, koje nenamjenski troše kredite, porezni obveznici im daju subvencije, a oni te subvencije troše na sponzoriranje medija.
O protuustavnoj poreznoj politici svjedočimo i u slučaju skandaloznog pred-stečajnog zakona. Naime, SDP-ovske i HDZ-ovske strukture izglasale su pred-stečajni zakon, putem kojeg jednostavno brišu porezne dugove. Dakle, taj zakon omogućuje da netko ne plaća porez, i onda dođu Milanović ili Plenković i kažu – mi ti opraštamo porezni dug.
Istovremeno obrtnici ne mogu dobiti obročnu otplatu poreza, već ih porezna uprava blokira – a kada ste blokirani, sve druge obveze vam dolaze na naplatu!Dakle, jednima se opraštaju milijarde, a nezaštićene, obične građane baca se u blokadu i dužničko ropstvo!
Dakle, običnom čovjeku će se za tisuću eura oduzimati imovina putem brutalnog i protuustavnog Ovršnog zakona, a istovremeno se Todoriću uopće neće naplaćivati poreze, niti će mu se za te neplaćene poreze oduzimati imovina.
Što je radila Porezna uprava kada je Todorić provodio najprimitivniji kriminal u tzv. slučaju Mjenice?
Upravo na temelju kriminala poznatog pod aferom Mjenice, državni proračun je izgubio milijarde putem pred-stečajnih nagodbi. Jer, kao što sam napomenula, u pred-stečajnim nagodbama se otpisuju dugovi. Općenito, lopovluk i opće bezvlašće u Hrvatskoj stvorilo je platformu za besramno bogaćenje jedne uske skupine odabranika, i bezočnu pljačku ogromne većine građana. Ta neljudska nepravda rijetko je viđena u Europi zadnjih desetljeća.
Mi imamo slučajeve gdje Konzum ima povećanje dobiti od 252%, a zaposlenici Konzuma imaju besramno niske plaće.
Imate Podravku, koja isto tako ima povećanje dobiti od 72%, Uprava si uzima milijunske bonuse i nagrade (kao Plenkovićeva partnerica Martina Dalić), dok istovremeno zaposlenici Podravke (koji jesu istinski stvaratelji te dobiti) zarađuju mizerne plaće – a dobar dio zaposlenika je čak i na minimalcu.
Dakle, gramzljiva oholost jest jedina originalna znamenitost vladajućih struktura u današnjoj Hrvatskoj.Hrvatska bi imala dvostruki ili trostruki BDP da u zadnjih dvadeset godina nije bila izložena blokadi pravosuđa i svih drugih tijela, a zbog kojih u Hrvatskoj nema stranih investicija, zbog kojih godišnje na korupciju ode 10 milijardi eura, i zbog kojih je uništena poljoprivredna proizvodnja – a milijuni turista koji godišnje posjete Hrvatsku ne jedu hrvatske proizvode, već austrijske, mađarske, ukrajinske, njemačke itd.
Kada u Hrvatskoj ne bi bilo opće krađe, kada bi pravosuđe radilo svoj posao, kada bi Državni inspektorat i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja radile svoj posao,
onda bismo imali tržišnu konkurenciju, robusno i uspješno gospodarstvo, znatno veću zaposlenost, duplo veće plaće i, naravno, znatno niže poreze.Ali, hrvatskim vladajućim strukturama je interes njihovih građana potpuno nebitan. Bitno im je da postojeći sustav opstane, te da interesi koje-kakvih, nazovi poduzetnika i vladajućih elita budu očuvani.
Svatko u Hrvatskoj treba znati da za ovo stanje u Hrvatskoj odgovornost snose i HDZ, i SDP, ali i sva lažna oporba.
Pogledajte sadržaj navodnih političkih sukoba među strankama: u tim sukobima ima i vrijeđanja i galame, ali se ne otvaraju teme koje su ključne za život ljudi.
Nitko se na političkoj sceni ne usudi argumentirano suprotstavljati udruženom djelovanju politike, pravosuđa i medija. Nitko se ne suprotstavlja HNB-ovoj kriminalnoj zaštiti banaka i lihvarskih agencija.
Ključno, što razlikuje OIP od drugih stranaka, jest beskompromisna namjera uspostaviti neovisno i profesionalno pravosuđe.
A upravo se neovisnog pravosuđa plaše i HDZ, i SDP, i Domovinski pokret, i Možemo, i HNS, i SDSS. Jer, neovisni državni odvjetnik (koji bi radio kao u Portugalu, Austriji ili Češkoj) značio bi da bi ogromna većina vodećih ljudi navedenih stranaka bila procesuirana.
Stvar je jasna: kada bi se u Hrvatskoj primjenjivali zakoni dosljedno, onda bi standard hrvatskih građana bio duplo veći.
Dakle, imamo izbor: ili uređena Hrvatska i zadovoljni hrvatski građani – ili korupcija, nepravda i sadašnja politička struktura. Ja biram uređenu Hrvatsku”, zaključila je Karolina Vidović Krišto.