Svjetski gospodarski forum (The World Economic Forum) u analizi neovisnosti pravosuđa smjestio je Hrvatsku na 114. mjesto, od ukupno 137 analiziranih država. Ta činjenica je i međunarodni dokaz onomu čemu su hrvatski građani svjedoci u svakodnevnom životu. A građani svjedoče da sudovi rade za moćne strukture, pri tome hladnokrvno krše zakone, što za posljedicu ima sveopću korupciju, nizak životni standard te odbijanje stranih investitora da ulažu u Hrvatsku.
Za stanje u pravosuđu odgovorne su vlade u zadnjih 20 godina, ali i pojedine društvene skupine kao što je dio akademske zajednice koja iz koristoljublja zanemaruje svoju društvenu odgovornost te služi korumpiranim vladajućim strukturama, stoji u priopćenju zastupnice Karoline Vidović Krišto.
Zlata Đurđević je ogledni primjerak člana akademske zajednice koji je znanstvenu etičnost podredio materijalnom i karijernom koristoljublju, te je time izgubila znanstveni kredibilitet.
Životopis gospođe Đurđević u potpunosti potvrđuje tu žalosnu tezu. Ona je već desetljećima u različitim savjetodavnim odnosima s ministarstvom pravosuđa, Vrhovnim sudom, Ustavnim sudom – upravo institucijama koje su najodgovornije za porazno stanje u hrvatskom pravosuđu.
Gospođa Đurđević nije samo poželjni kandidat Zorana Milanovića, već i Andreja Plenkovića.Vlada Andreja Plenkovića je 2017. kandidirala Zlatu Đurđević kao hrvatsku kandidatkinju za Međunarodni sud pravde. Kandidatura gospođe Đurđević je u međunarodnom natjecanju odbijena, kao što je odbijena i kandidatura njezinog prethodnika Ive Josipovića.
Naime, imati titulu uglednog pravnika u Hrvatskoj znači biti odbijen za bilo kakvu funkciju u međunarodnim krugovima, jer to su dva nespojiva vrijednosno-profesionalna pogleda. Netko tko zbog političkih ili bilo kojih drugih interesa zanemari profesionalne i etičke standarde, kao što je gospođa Đurđević u slučaju Perković proglasila teški oblik ubojstva zastarom bez da tu zastaru vjerodostojno obrazloži, ne može imati dobru reputaciju u međunarodnim krugovima, i profesionalno je u potpunosti kompromitiran.
Čin da je Vlada Andreja Plenkovića kandidirala Zlatu Đurđević 2017. godine, četiri godine nakon njezinog sramotnog nastupa u slučaju Perković, nedvojbeno potvrđuje da je svađa Milanovića i Plenkovića besadržajna te da je riječ isključivo o borbi za što većim utjecajem na pravosuđe, a ne za promjenama koje su u pravosuđu toliko nužne.
I Plenkoviću, i Milanoviću, i ostalim moćnicima hrvatske politike kontrolirano pravosuđe je preduvjet njihova opstanka. Lista dubioznih korupcionaških skandala, kako Milanovića tako i Plenkovića, je jako duga. Funkcionalno pravosuđe bi rasvijetlilo takve afere, te taj dvojac ne bi bio u političkom životu.
Zato je osoba Zlate Đurđević idealna za vladajuće strukture, ali i onu vladajuću duboku državu kojoj je stalo da se Đurđević imenuje predsjednicom Vrhovnog suda.U svrhu obrane lika i djela Zlate Đurđević, Odjel za pravne znanosti HAZU-a organizirao je Okrugli stol te ju je prikazivao kao uglednu znanstvenicu. Glavni organizator tog skupa je akademik Jakša Barbić koji u svom životopisu navodi da je bio predsjednik Udruženja pravnika privrede u Jugoslaviji i da je autor privatizacijskog zakona početkom devedesetih. Inače, prema tom zakonu banke su izuzete iz privatizacijskog procesa, a gospodin Barbić je imenovan članom Nadzornog odbora Zagrebačke banke, čiji je član bio 20 godina.
Gospodin Barbić je svojedobno organizirao sličan Okrugli stol, i to na temu „borbe protiv korupcije“, na kojemu je glavni govornik bio tadašnji uglednik dr. Ivo Sanader.
A da su Barbić i Zlata Đurđević iz istog miljea govori činjenica da je Vlada za arbitra pri arbitraži s MOL-om odredila upravo Barbića, a Zlatu Đurđević za pravnu savjetnicu. Rezultat njihova rada je da je Hrvatska izgubila arbitražu, a hrvatski su građani rad Barbića i Đurđević platili 270 milijuna kuna.
Poruka je jasna: prema današnjem hrvatskom pravosuđu pobjeđuju uvijek moćnici, a hrvatski građani uvijek gube. Pravno shvaćanje Zlate Đurđević je da se zakoni prilagođavaju potrebi, a ne da se doslovno provode.
Javni nastupi Zlate Đurđević su dokaz dvostrukih kriterija na pravna pitanja. Tako u slučaju presude novinarki Slavici Lukić traži sankcioniranje sudaca zbog protuzakonite presude, ali kada sam ju pitala za protuzakonite presude u korist lihvarskih agencija izjavila je kako su suci autonomni u svojemu odlučivanju i da ne mogu odgovarati za presude. Ocjenu kredibiliteta hrvatskih podobnih pravnika dali su međunarodni pravni krugovi i međunarodna sudišta, ali i ogromna većina hrvatskih građana.
Za proces izbora predsjednika Vrhovnog suda vrijedi onaj američki slogan – hrvatski građani u ovoj priči nemaju svog igrača.Jednakost pred zakonom i funkcionalna vladavina prava osnovne su pretpostavke za hrvatski oporavak i napredak.
Svakom hrvatskom građaninu, svakoj demokratski mislećoj osobi kojoj je stalo do hrvatskih i europskih vrijednosti, borba za jednakost i demokratske vrijednosti mora biti prioritet, jer samo na taj način možemo stvoriti pravednu Hrvatsku zadovoljnih građana, zaključuje Karolina Vidović Krišto.
Foto : screenshot N1