Suđenje Jovanu Radanu , optuženom za silovanje hrvatske državljanke 1991. godine u Vukovaru, odgođeno je za 27. rujna iz zdravstvenih razloga, iako se optuženik pojavio na ročištu u utorak i izjasnio se da nije kriv.
Radanov odvjetnik Dragan Mikeš rekao je da je njegov branjenik u Hrvatskoj oslobođen u dva postupka protiv njega, također zbog optužbi za zločine počinjene tijekom rata te da će spise dostaviti sudu u Beogradu. Sudac Bojan Mišić rekao je da će svjedoci iz Vukovara biti pozvani na ročište u rujnu. Ovo je drugi put da se Radanovo ročište dogodi. Radan se u svibnju nije pojavio na ročištu jer mu je, prema riječima njegovog odvjetnika, noć prije pozlilo te je prevezen na Institut za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici.
Jovan Radan bio je pripadnik srpske paravojne postrojbe Teritorijalne obrane Vukovara. Radan je osigurao tvrtku Veleprometa u kojoj su JNA i paravojne formacije nakon okupacije grada dovele između deset i dvanaest tisuća zatočenih civila. Žrtva silovanja prepoznala ga je kao svog silovatelja gledajući u Provjerenom kako Vukovarka Iva Radić moli Jovana Radana da otkrije informacije o njezinom nestalom ocu. Tvrdi da se slijedila od straha kada je shvatila što je vidjela na televiziji.
Godine 1991. Vukovarci su u Veleprometu odvajani po nacionalnosti. Srbi ili oni koji su imali rodbinu po Srbiji dobivali su propusnice i spašavali su se iz grada. Ona, kao i druge Hrvatice, bila je dodijeljena srpskim civilima kao sluškinja. Dok je čistila i čekala da u praznu kuću na Sajmištu dođu srpski civili, u dvorište kuće ušao je Jovan Radan.”Bio je u zelenoj uniformi. Imao je crne oči. Bio je onako tamniji. Imao je kapu sa zvijezdom. Mogao bi mi biti tata”, opisao je svoj prvi susret s Radanom
‘To znaju samo oni koji prolaze što sam ja’
Nije ga znala, ali je on, nakon što se predstavila, jasno dao do znanja da poznaje roditelje njezina supruga. “Ponovno se pojavio na vratima. Govorio mi je da uđem u sobu, ja sam ušla u sobu. On je zatvorio vrata. Izvadio je i pištolj s kojim je psa ubio prije toga. Pitao me jesam li trudna jer ako jesam, znači nosim ustašu. Ja u tom trenu nisam znala jesam li trudna, nismo se čuvali prije, mislila sam da nisam trudna. Rekla sam da nisam trudna. Rekao je da nas sve Hrvatice treba je**ti da rađamo srpsku djecu”, prepričala je za Provjereno.
Objasnila je kako ju je strah tada potpuno blokirao. Kazala je da se osjećala užasno jer se nije imala kome obratiti ili potužiti. “Ništa, on se obukao, pokupio svoje oružje i izašao van. Ja sam ostala u sobi k’o zadnje smeće. Sve što proživljavaš, proživljavaš u glavi. I know da ovo može bit’ i opet, i opet i opet. Najradije bi da propadneš, da te nema, da umreš. Samo vapiš, ‘Bože, spasi me, a vidiš da izlaza nema, tu si di si, čekaš”, ispričala je za Provjereno .
Ispričala je kako je čekala vijest o suprugu koji je bio na ratištu. Kada je rat počeo, bila je tek nekoliko mjeseci u braku. Strahovala je i za brata, majku, samo više ne za sebe. “Svoje otjeraš od sebe samo da preživiš. Nemaš vremena, ne možeš se posvetit’ sam sebi niti bolovat’ jer imaš milijun toga. Štakorska putanja. To znaju samo oni koji prolaze to što sam prošla ja”, objašnjava. Silovana žena supruga nije dočekala. Kosti su mu pronađene nakon rata piše Direktno.hr