Zašto Ivošević ne odgovara na novinarska pitanja? Zašto je dva dana šutio o incidentu i “batinama”

0

Bojan Ivošević je događaj u kojem je u subotu oko 16 sati bio napadnut od strane 24-godišnjaka, nakon što je reagirao na obiteljsko nasilje koje se događalo u prizemlju susjedne mu zgrade na Kruševića gumnu u Splitu, pretvorio u još jedan napad na Slobodnu Dalmaciju.

Nije mu odgovaralo što smo u tekstu napisali da je povod sukoba s napadača bila – glasna glazba. Dapače, Ivošević je pokušao poentirati u svojoj objavi na Facebooku tvrdnjom da je našoj novini vriska i urlik žene isto što i glasna glazba. A činjenica je da je Ivošević učinio sve da se o događaju zapravo – ne zna ništa.

Tek kad smo mi prvi otkrili i objavili priču u ponedjeljak ujutro, on je na Facebooku dao svoju interpretaciju subotnjih događaja objasnivši da je napadnut zato što je išao zaštiti napadnutu ženu od strane razularenog partnera, uz zaključak kako smo mi to u redakciji znali ali namjerno nismo htjeli napisati, javlja Slobodna Dalmacija.

Prije toga je Bojan Ivošević, da doista poštuje javnost i svoje građane, mogao i morao sazvati tiskovnu konferenciju odmah poslije napada u subotu i sve to reći, a ne naknadno, nakon dva dana, pametovati po fejsu. Zna i on da, dok se ne okonča kriminalistička obrada i dok se osoba koja ga je udarila ne pronađe, ne može utvrditi konačna istina i sve činjenice, pa to ne mogu niti novinari. Zna, ali se pravi da ne zna pa niti to je ta žena koju je on štitio uopće prijavila obiteljsko nasilje. Zna i da je u subotu mogao zvati i policiju da ureduje, a ne sam uredovati. Sve je on to znao.

U svojoj objavi na fejsu nije naravno naveo činjenicu da ga je iz Slobodne Dalmacije ovaj novinar zvao dva puta na mobitel prije objave prvog teksta na portalu, s jasnom namjerom da ga pita što se dogodilo i objavi njegovu verziju priče. Zna, ali prešućuje, i da mu je isti novinar prije toga uputio i SMS poruku s urednom molbom da se oglasi.

Nakon izostanka reakcije samog Ivoševića, iz Grada nas zove viša savjetnica gradonačelnika Ana Đeldum tražeći da joj na mail pošaljemo sve što smo pitali Ivoševića uz obećanje da će nam u pisanom obliku biti odgovoreno na naš upit. I to smo napravili.

No, Ivoševića nije briga što policija u nijednom trenutku nije službeno objavila povod incidentu (niti objašnjenje je li u pitanju doista bilo obiteljsko nasilje) daje svoju priču o događaju, ali ga ne daje onome tko je otkrio priču, tko ga zove i pita za pojašnjenje, već ga piše na fejsu. Tako je najlakše jer tamo nema na što odgovarati, tamo piše što god ga je volja.

Nije ga briga ni što je novinar napravio posao, ni što je viša savjetnica Đeldum to isto trebala i obećala napraviti, bitno mu je bilo požuriti na fejs i predstaviti Slobodnu kao novinu koja, po njegovu sudu, štiti nasilje nad ženama.

Zato sam namjerno otišao na tiskovnu konferenciju koju je Ivošević organizirao ispred Banovine, dakle dva dana od događaja i više od sata nakon što se oglasio na fejsu.

Da ne budem subjektivan, moja pitanja i pitanja kolega na ovu temu te Ivoševićeve odgovore koje su snimile sve televizijske kamere prenosimo u cijelosti.

Mario Jurič s Nove TV pita Ivoševića: “Ovo nije prvi put da imate posla s policijom, bilo da ste žrtva ili ne. Čini se da se incidenti vežu za Vas ili?”

Ivošević odgovara: “Ja vas samo mogu pitati da li vi želite da idući put okrenem glavu”

“Pitam Vas”, kaže novinar.

“Ja vas pitam?”, odgovara dogradonačelnik.

Vaš novinar ga pita zašto u subotu nije obavijestio medije o napadu na njega, nego je reagirao tek kada su mediji u ponedjeljak objavili priču i tek tada je progovorio i o obiteljskom nasilju. Pitao sam ga i kako on kao građanin procjenjuje obiteljsko nasilje.

Dogradonačelnik odgovara: “Mislim da su i udruge nedavno dale priopćenje kako se treba pomoći žrtvi. Da medijski izlagati žrtvu i nije pametno. Ja nisam ovdje zato što sam ja to htio niti sam htio skupljati poene na ovome nego je radi neprofesionalnosti sustava informacija došla točno do vas i vi ste u medije plasirali informaciju koja nije istinita. Nitko u našem kvartu taj nije puštao glazbu taj dan, jedina glazba za vaš kriterij je bila vriska žene koja biva zlostavljana”.

Na upit kolega je li ga Slobodna Dalmacija zvala da ga pita o samo događaju, Ivošević odgovara:

“Dao mi je samo 15 minuta vremena i onda objavio neistinu, a ja sam bio na sastanku. Zvao je u dvije minute dva puta” rekao je Ivošević.

Prava istina je da je Ivošević od mog poziva do svoje objave na fejsu u 11.20 sati imao 50 minuta da mi odgovori na ono što sam ga je pitao. Ali to mu očigledno nije ni bio cilj jer da jest o napadu na sebe htio govoriti, učinio bi to u subotu. Nije ni morao spominjati obiteljsko nasilje koje je spriječio.

Na moju konstataciju kako nama govori da ne zna ime i prezime napadača, ali istodobno zna da je prijavljivan za drogu i provale, Ivošević odgovara da se o napadaču raspitao u susjedstvu.

“Kako nama sada govorite da ne znate ime napadača, a znate za njegove kaznene prijave?” ponovno sam ga pitao na što je gradonačelnik rekao “hoćete da vam pokažem mobitel, neko čudno ime s četiri slova”, i takve stvari…

Na kraju mi je ponovno čestitao što sam u mojoj novini vrisku žene pretvorio glazba. Ja sam njemu čestitao na brzini reakcije.

Munjevito prema fejsu, a trulo i nikako prema Slobodnoj Dalmaciji.