Piše Ivica Granić
Tako to ide kod Engleza, kleče na početku utakmice, kritiziraju druge ako ne kleče, na kapitenskoj traci piše ‘no racizm’… a onda trojica tamnoputih igrača koji nisu uspjeli realizirati jedanaesterac dobiju more rasističkih komentare od ‘tolerantnih’ Engleza koji se, eto, nisu mogli pomiriti s porazom.
Rashfordu, Sanchu i Saki na Instagramu su, odmah poslije završetka utakmice, ostavljali komentare s majmunskim emotikonima.
Čak se i ngleski nogometni savez morao oglasiti priopćenjem:
‘Oštro osuđujemo sve oblike diskriminacije i zgroženi smo internetskim rasizmom usmjerenim na neke naše igrače. Učinit ćemo sve što je u našoj moći da podržimo naše igrače, a istovremeno tražimo najstrože moguće kazne za sve odgovorne. Što se nas tiče, ne možemo biti jasniji – netko tko stoji iza ovakvog odvratnog ponašanja nije dobrodošao u praćenju naše reprezentacije’.
Ni to nije bilo dovoljno, čak je i premijer Johnson morao osuditi rasističke ispade protiv tih igrača.
Ukratko, ne samo sinoć, Englezi su praktički tijekom cijelog trajanja turnira, još jednom pokazali svoje pravo lice. Tiha, podzemne, diplomacija je činila sve da postanu prvaci, a razlog zbog kojeg su sinoć praktički svi u Europi navijali za Italiju leži u činjenici da su Talijani ipak obranili čast nogometa. I ništa drugo. A mi, koji posebni poznamo i jedne i druge, nemamo nikakvih drugih iluzija. Neke škole smo ipak odavno naučili.