Široki Brijeg službeno je oduzeo priznanje Zdravku Mamiću nakon što je ovaj krenuo braniti Tita takvim žarom da su ljudi nakratko pomislili da će uskoro otvoriti pionirsku sekciju u Međugorju.
Sve je počelo kad je Mamić u srbijanskom podcastu krenuo objašnjavati kako je Tito bio veličina, a kritičari “klošari koji trebaju oprati usta benzinom”. Što je možda i prvi put u povijesti da čovjek iz Hercegovine uspije izgubiti simpatije dijela Hercegovine braneći komunističkog maršala emotivnije nego prosječni profesor marksizma iz 1978.
Fra Mario Knezović reagirao je brže od VAR sobe u Madridu. Hercegovački franjevci inače imaju posebnu osjetljivost na Tita, otprilike kao porezna na gotovinu. Kad je Mamić krenuo romantizirati Broza, pola Širokog instinktivno je provjerilo jesu li slike fratara još na zidovima.
Gradsko vijeće Širokog Brijega potom je ekspresno oduzelo Mamiću plaketu Grada. Što je možda najveći civilizacijski paradoks Balkana: čovjek može preživjeti USKOK, suđenja, optužnice, bjegove, milijunske afere i televizijske monologe od četiri sata, ali kad dirne u Tita pred Hercegovcima, gotovo je. To je kao da u Napulju javno kažeš da pizza nema smisla.
Najljepši dio cijele priče ipak je ton lokalnog šoka. Ljudi su Mamiću oprostili gotovo sve:
- psovanje sudaca,
- bjegove,
- transfer-politiku,
- urlanje po televizijama,
- emotivne raspade,
- i onu količinu gela u kosi dovoljnu da se asfaltira cesta do Posušja.
Ali Tito? E to već ne može.
Fra Mario mu je pritom održao gotovo pastoralno-politički govor u kojem je uspio spojiti Bleiburg, pokoru, istinu, duhovnost i blagu hercegovačku verziju rečenice:
“Sinko, razočara si nas.”
Mamić je tako ušao u rijetko društvo ljudi koji su u Hercegovini izgubili status ne zbog kriminala nego zbog ideološkog pogrešnog skretanja. To je ovdje posebna kategorija. Balkan je možda jedino mjesto na svijetu gdje ti narod može reći:
“Dobro, kra si možda milijune, ali zašto braniš Tita, čovječe?”
Izvor: poskok info