Hrvatska stranka prava upozorava da Hrvatska, kao država koja čuva jednu od vanjskih granica Schengena i Europske unije, ne može ostati ravnodušna prema događajima na granicama drugih država članica. Ono što se danas događa u Španjolskoj sutra može postati izazov i za Hrvatsku.
Razmjeri aktualne migrantske krize najbolje se vide iz podatka da je, prema procjeni španjolskog Ministarstva unutarnjih poslova, u posljednja 24 sata oko 50.000 migranata iz Maroka ušlo u španjolsku sjevernoafričku enklavu Ceutu. Riječ je o jednom od najvećih masovnih prelazaka granice zabilježenih na tom području. Ozbiljnost situacije pokazuje i činjenica da se ponovno otvara pitanje privremenog vraćanja graničnih kontrola između pojedinih država članica, što jasno pokazuje koliko je povjerenje u postojeći sustav narušeno.
Dio političke javnosti upozorava da je dugogodišnja preblaga migracijska politika Španjolske, zajedno s nizom odluka koje su mnogi protumačili kao poticaj za dolazak migranata, poslala poruku da se u tu zemlju može ući bez ozbiljnijih posljedica.
HSP smatra da je to upozorenje cijeloj Europskoj uniji. Politika otvorenih vrata i nedovoljno učinkovite zaštite vanjskih granica pokazala se neodrživom. Europska unija mora učinkovito štititi svoje vanjske granice, ubrzati vraćanje osoba koje su nezakonito ušle na njezin teritorij, odlučnije suzbijati krijumčarenje ljudi i uspostaviti čvršću suradnju sa zemljama iz kojih migranti dolaze. Europa mora voditi politiku koja štiti vlastite interese, a ne ovisi o političkim potezima država izvan svojih granica.
HSP odbacuje pokušaje da se zaštita državnih granica proglašava nehumanošću ili ekstremizmom. Čuvati granicu legitimno je pravo i obveza svake suverene države. Humanost znači pomoći ljudima kojima je pomoć doista potrebna, ali ne znači odustati od zakona, reda i sigurnosti vlastitih građana. U pojedinim europskim državama već svjedočimo porastu kriminala, stvaranju četvrti u kojima država sve teže provodi svoje zakone te sve većim sigurnosnim izazovima. Takav razvoj događaja ne smije postati europska svakodnevica. U Europi pravila moraju određivati države i njihovi zakoni, a ne oni koji su u Europu došli.