Zastava Republike Srbije je trobojnica s pan-slavenskim bojama. Sastoji se od tri jednaka vodoravna polja crvene (na vrhu), plave (u sredini) i bijele boje (na dnu).
»Grb Kraljevine Srbije je dvoglavi bijeli orao na crvenom štitu s kraljevskom krunom. Kraljevska kruna stoji na vrhu obje glave dvoglavog bijelog orla; a ispod svake kandže cvijet ljiljana. Na prsima mu je grb Kneževine Srbije „bijeli križ na crvenom štitu sa po jednom ognjicom u svakom uglu križa. Narodne boje su: crvena, plava i bijela.“.«
Grb je pomaknut k jarbolu za jednu sedminu ukupne duljine zastave, mali grb Srbije. Državna zastava ima obvezan razmjer od 3:2 (duljine prema visini). Temeljem Ustava Republike Srbije Narodna zastava navodi se kao prva, a Državna zastava kao druga inačica Zastave Republike Srbije.
Narodnu zastavu su mudro kreirali kao zastavu svih Srba gdje god živjeli i može se koristiti za različite prigode , od svatova do nogometnih utakmica, dok se državna zastava može koristiti samu u službene svrhe.
Kroz srednjovjekovnu povijest preci današnjih Srba koristili su različite zastave, a konture i definitivni raspored boja nastao je tridesetih godina devetnaestog stoljeća
Prvu srbijansku zastavu propisao je Sretenjski ustav iz veljače 1835. godine koji je pokušala donijeti ova turska pokrajina. Ustav je bio podijeljen na 14 glava i 142 člana. U drugoj glavi, 3. i 4. članku, bili su određeni zastava i grb, što jedna vazalna zemlja ne bi smjela imati. Zastava je bila „otvoreno-crvena, bjela i čelikasto-ugasita”. Nije bio propisano je li odnos boja horizontalan ili vertikalan,
Nakon krize koju je izazvao Sretenjski ustav, sultan Mahmud II je u proljeće 1835. godine pozvao kneza Miloša da posjeti Carigrad. Izaslanstvo od 60 ljudi i komesara na čelu sa knezom Milošem, ruskim carskim izaslanikom baronom Rikmanom i sultanovim izaslanikom Ibrahim Nabi-efendijom stigla je u Carigrad 17. kolovoza 1835. godine. Glavna tema na ovim pregovorima bilo je uređenje odnosa između Visoke Porte i Srbije.
Zastava Srbije odobrena je sultanovim fermanom 1836. godine, koji je na neki način i danas na snazi. Nije isključeno da su i srpski zahtjevi djelomično uticali na usvajanje osmanlijske zastave, jer je Srbija bila dio tog carstva.
FERMAN SULTANA MAHMUDA II
Podunavskim vezirima, pašama, kadijama, vojvodama, ajanima i drugim starešinama i nadzornicima skela.
Od strane srpskog kneza Miloša Obrenovića (da bi bio konac njegove sreće) podnešena mi je molba, da bi srpski narod, podanik moje visoke porte, pored već darovanih mu preimućstava, udostojio se i te dozvole, da se može na trgovačkim lađama – po rekama i moru plovećim i u Carigrad dolazećim, i tuda prolazećim lađama – od istog naroda njihov osobeni barjak razvijati. A kao što je ta dozvola data za trgovačke lađe Moldavije, Vlaške i ostrva Samoskoga, tako je zaključeno, da se od visokog Dostojanstva moga dade i srpskom narodu trobojni barjak, na kome će gornja čast biti crvene boje, srednja plave a najdonja biće bele boje, a o ovome je već visoka zapovest već izašla.
U slijedu dakle ove moje visoke zapovijesti, koje lađe u buduće budu dolazile u prijestolno – gradsko – pristanište, i u sve druge skele carstva moga, da ne budu ni u čemu i najmanje budi od koga činovnika carstva moga, ili ma od koga drugog uznemiravane, i na taj način, pored naročitog na sve krajeve otpravljenog fermana, da se priloži po jedan obrazac toga barjaka da bi ga svi priznavali i poznavali.
Toga radi je i vama veziri, paše, kadije, vojvode, ajani, starješine i nadziratelji skela, svakome po jedan egzemplar obraza toga barjaka poslat, da bi vi, kad ova moja zapovijest bude k vami stigla, svakome kome znati valja, to do znanja dostavili, i da u slučaju, ako srpske lađe pod gore označenim barjakom u naša pristaništa ili skele uplove, da se ulasku, odlasku i prolasku njihovom nikakve prepone ne polažu, i da ni u čemu ne budu napastovane ili uznemiravane, ni kapetani, ni služateljstvo lađe obespokojeni, no da imadu svaku rukopomoć i nadležno pokroviteljstvo.
Ovom mojom visokom zapoviješću objavljeno vam je i preporučeno osobito, da ovo točno nadgledate, i da se čuvate da nešto tome protivno ne uradite.
Dugopolje org/Wikipedija