ZNAM ŠTO JE ZAJEDNIČKO HELEZU, ISAKU, PEZIĆU, KOMŠIĆU I OMČI!
Od kako sam postao Hercegovac prije dva mjeseca, sve me manje zanimaju teme iz Bosne.
Bosna ovdje nije tema.
Tek tu i tamo probije se vijest o nekoj budali koja je nešto rekla. Pa se onda svi smiju i mene pitaju: otkud toliko budala u Bosni?
I onda razmišljam, što to povezuje Zukana Heleza, Ramu Isaka, Elvedina Pezića, Željka Komšića i Omču.
Najbliže sam bio pojmu “šarlatani” ali onda sam se sjetio da Omčo zarađuje ozbiljan novac i da se radi o predanom i kvalitetnom komičaru iz Cazina.
Pomislio sam da ih veže nepismenost ali shvatim da je Pezić vrlo načitan. Ok, čovjek ne izlazi iz jedne teme, ali u stanju je navesti izvor.
U jednom trenutku sam mislio da se radi o showmenima ali onda shvatim da Komšić zaista vjeruje da brani Bosnu i da ga upravo njegova samouvjerenost čini tako “uspješnim” braniteljem Bosne u ratu i miru.
Rezultati su naprosto spektakularni.
Međutim Komšić nije showman.
Pezić nije glup.
Omčo nije šarlatan.
Isak nije kompetentan.
Zukan nije… pa recimo da nije sav svoj.
Ali što ih onda povezuje?!
Pratim dugo ovih pet zvjezdica bošnjačkog neba. Svatko je zanimljiv na svoj način.
Ako ćemo tražiti slične budale na srpskom nebu onda mi pada na pamet samo Nebojša Vukanović.
Kod Hrvata ništa ni slično. Svi se čuvaju da ne iskoče iz okvira. Kad je netko budala u Hercegovini taj se neće ni oženiti a ne da će dobiti najvišu političku poziciju.
Vjerojatno 80 do 90% svih BH Hrvata živi u mjestima 2000 do 10000 ljudi ako izuzmemo Mostar koji s aspekta hrvatske zajednice svakako nije mnogo veći. To znači da Hrvati ustvari žive u malim, i samim po sebi konzervativnim zajednicama gdje se svaka budalaština dugo pamti i teško oprašta.
Da bi bio Hrvat i još k tomu budala, moraš živjeti u velikom gradu.
Komšić.
On je šifra za razumijevanje fenomena.
Što povezuje njega, Heleza, Isaka, pa ako treba i brojne druge osebujne karikature bošnjačkog javnog spektra?!
Pa naravno – publika!
Svi se oni obraćaju istoj publici!
To nije publika kod koje bi prošao isprazni optimizam beskonačnih fraza Dragana Čovića. Nije publika kod koje bi prošao vulgarni suverenizam Milorada Dodika. To je publika navikla na snažne izjave bez ikakvog smisla!
Što god kažeš (ili uradiš kao Omčo) to ne smije imati baš nikakav utjecaj na tvoj život i okruženje. Sve što kažeš mora izazvati usklik “tako je! Nek si rekao!” i zatim vrlo brzo pasti u zaborav.
Ono što bošnjačka publika traži jeste član Predsjedništva koji ne radi ništa osim što uokolo pobjeđuje imaginarne neprijatelje.
Njoj treba ministar obrane vojske koji vrijeđa susjedne lidere i vojske.
Njoj treba ministar unutarnjih poslova koji najavljuje hapšenje svakog redom, ali ne uhapsi nikog.
Njoj treba vjerski lider bez odgovornosti. Njoj treba lik koji će macolom slupati auto. Ali ne njihov.
I kada se dovoljno nalajka i napsuje majke u ekran, ta publika se na tren osjeća bolje dok živi u službeno najbjednijoj i najsiromašnijoj državi Europe.
Sve njih, a onda i nas povezuje – jadnost.
Tvrtko Milović