17. studenoga u Vukovaru otkrivanje spomenika Kati Šoljić i njezinim sinovima

    0

    U organizaciji Udruge veterana 4. gardijske brigade i Udruge branitelja “Oluja” iz Podstrane, u Ulici Bartola Kašića na vukovarskoj Mitnici bit će otkriven spomenik Kati Šoljić i njezinim sinovima.

    Kata Šoljić (Vukšić Donji kod Brčkog 23. veljače 1922. – Zagreb, 8. srpnja 2008.),

    majka je četvorice poginulih branitelja Vukovara i junakinja Domovinskog rata. Ona je simbol patnje i hrabrosti hrvatske majke u Domovinskom ratu. U Domovinskom je ratu izgubila četvoricu sinova: Niku, Ivu, Miju i Matu.

    Za svoju Hrvatsku i Vukovar,dala je najviše što se može dati.

    Evo njezine poznate izjave:

    „Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Imam 79 godine, rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje Domovine Hrvatske od srpskog agresora u ovom Domovinskom ratu 1991. godine.
    Od istih neprijatelja stradala su mi četiri nedužna brata u Drugom svjetskom ratu, a suprug mi je čudom ostao živ. Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoj narod i za svoju obitelj.“

    Znaš li sine tko je Šoljić Kata

    Znaš li sine, tko je Šoljić Kata,
    svaka njena suza, bila je od zlata,
    svaka sijeda u njezinoj kosi
    jednu tužnu priču sobom nosi.

    Znaš li sine gdje je Posavina,
    tu je bila njena djedovina,
    tu se rodi poslije prvog rata
    od poštenog roda, od loze Hrvata.

    Imala je sine, ona četri brata,
    odnese ih vihor, drugog svjetskog rata
    i nikad ne vidi ih više,
    od tad tuga njezin život piše.

    Pobjedila bi tuga, da ponosa nije
    a ponos zlatne suze krije,
    znaš li sine da je Šoljić Kata,
    sestra i majka, ponos svih Hrvata!

    Rodila je četri sina, da otjera tugu,
    kao sunce poslije kiše, kad potjera dugu,
    ali tuga često do srca joj svrati,
    opet su nekom smetali Hrvati.

    Opet krenuše te paklene sile
    kao da dugo nisu, hrvatsku krv pile
    i podiže Kata svoja četri sina,
    pođite djeco, zove domovina!

    Pođite djeco, pomozite rodu,
    ne žalite život dati za slobodu,
    jer ovaj život živit bez slobode
    kao korito rijeke u kojem nema vode.

    I padoše oni za našu slobodu
    pokloniše život hrvatskome rodu,
    četri svoja sina za nas je dala
    pognimo glavu i recimo joj hvala!


    Ivica R. Foto: Press