Zastupnik Nikola Grmoja (Most) poručio je u ponedjeljak stranci Možemo da neće dopustiti uvođenje nastranih sadržaja u škole kakvi se najavljuju, a iz Možemo su mu uzvratili da se u Zagrebu uvodi zdravstveni odgoj za koji se tek izrađuje kurikulum.
U slobodnom saborskom govoru, Grmoja je prozvao Možemo da u Zagrebu gura program u suradnji sa suspektnom udrugom Status M, te da je na prošlotjednoj konferenciji za medije, uz pokroviteljstvo Grada Zagreba, najavljeno uvođenje zdravstvenog odgoja.
“Karte seksalice” u Saboru
Grad je, kaže Grmoja, predstavljao Luka Juroš, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, a na toj konferenciji su predstavljene tzv. edukativne kartice, popularno zvane “karte seksalice”, u kojima se djecu, primjerice, pita stvara li im bol užitak, tj. promovira sadizam i mazohizam te što misle o ideji seksa na javnom mjestu.
Tvrdi da je to predstavljeno u sklopu zdravstvenog odgoja, a da je danas došlo do zaokreta, kao nema to veze s programom koji se misli uvoditi u škole. – No, ja imam pitanje, za tu trans i LGBTQ mafiju koju smo uhvatili s prstima u pekmezu – zašto ste to predstavljali, zašto ste dali novac za izradu tih materijala? – rekao je zastupnik te poručio da Most neće dopustiti uvođenje takvih nastranih sadržaja. – Nisu naša djeca topovsko meso za vaše sulude projekte – poručio je Grmoja.
Reakcija iz Možemo: “Grmoja laže kao pas”
Iz stranke Možemo žestoko su reagirali na njegove tvrdnje. – Grmoja laže kao pas – izjavila je Ivana Kekin i dodala da se u Zagrebu uvodi zdravstveni odgoj za koji se tek izrađuje kurikulum. Kaže i da će se baviti mentalnim i reproduktivnim zdravljem djece i mladih, te da nema nikakve veze s “kartama seksalicama”.
Da Grmoja laže, tvrdi i Rada Borić, koja navodi da konferenciju nije organizirao Grad Zagreb, a hoće li neki pročelnik ili gosti sudjelovati na konferencijama, to Grmoja ne može nikome zabraniti.
Analiza: Uvredljiv govor umjesto političkog dijaloga
Izjava Ivane Kekin da Nikola Grmoja “laže kao pas” primjer je uvredljivog govora koji je u javnoj komunikaciji potpuno neprimjeren. Takvi izrazi ne samo da vrijeđaju osobu kojoj su upućeni, nego i dehumaniziraju protivnika, jer usporedbom s životinjom implicitno sugeriraju da se prema njemu može odnositi s manje poštovanja nego prema čovjeku. Kada politički dijalog sklizne na razinu pogrda, tada ne nestaje samo osobno dostojanstvo onoga kome je uvreda upućena, nego i povjerenje građana u ozbiljnost i odgovornost javnih institucija. Demokracija počiva na argumentima, a ne na uvredama.