U ponedjeljak, 22. prosinca 2025. navršava se 32 godine od velikog stradanja Hrvata u Križančevu Selu kod Viteza. Tim povodom bit će održana dostojanstvena komemoracija prema najavljenom protokolu. Program obilježavanja započet će svetom misom zadušnicom u 11:00 sati u filijalnoj crkvi sv. Leopolda Mandića u Dubravici.
Nakon toga formirat će se kolona sjećanja koja će se u miru uputiti od crkve do središnjeg spomen-obilježja u Križančevu Selu. Predviđeno je polaganje vijenaca i paljenje svijeća na spomeniku, u znak počasti nevino stradalim žrtvama. Kod spomen-obilježja bit će prigodna molitva (opijelo) za duše ubijenih. Očekuje se sudjelovanje članova obitelji poginulih, braniteljskih udruga i predstavnika vlasti u komemorativnom skupu.
Večer uoči obljetnice, 21. prosinca, tradicionalno je upriličeno molitveno okupljanje mještana Dubravice i okolnih sela. U sumrak su duž Ulice 22. prosinca – od Željezničke stanice do spomenika – postavljeni upaljeni lampioni i svijeće, čime su mještani uoči obljetnice odali tihu počast svojim poginulim susjedima.
Križančevo Selo nadomak Viteza poprište je jednog od najtežih zločina u hrvatsko-bošnjačkom ratu u BiH. U rano jutro 22. prosinca 1993., samo dan nakon što je humanitarni konvoj “Bijeli put” napustio opkoljenu Lašvansku dolinu, pripadnici bošnjačke Armije RBiH pokrenuli su koordinirani napad na hrvatska naselja Križančevo Selo, Šafradin i Dubravica. Snage 325. brdske brigade Armije BiH, potpomognute odredom stranih islamskih boraca (tzv. mudžahedina), probile su crte HVO-a i izvršile masakr nad zarobljenicima i civilima. Selo je temeljito opljačkano, a kuće i gospodarski objekti spaljeni.
Toga dana ukupno je ubijeno 64 Hrvata – hrvatskih civila i pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Među žrtvama su bile i žene te nenaoružane starije osobe. Na licu mjesta tijekom napada pogubljena su 34 hrvatska branitelja i civila (među njima i žene i starci). Daljnjih 30 zarobljenih vojnika HVO-a odvedeno je nakon predaje u selo Počulica pod kontrolom Armije BiH, gdje im se trag privremeno gubi. Svi zarobljenici naknadno su pogubljeni, a njihova tijela vraćena su hrvatskoj strani tek 39 dana nakon zločina, pod pritiskom obitelji, UNPROFOR-a i Crvenog križa. Obdukcije su pokazale jasne tragove mučenja na posmrtno razmijenjenim tijelima. Unatoč obilju materijalnih dokaza (uključujući video snimke) i svjedočenja, počinitelji su zločin dugo poricali ili nazivali “briljantnom vojnom pobjedom”, što je dodatnosol na ranu preživjelima.
Dva dana uoči Badnjaka, na područje Lašvanske doline, koja je bila u okruženju tadašnje Armije BiH, stiže konvoj od 120 kamiona humanitarne i medicinske pomoći iz Hrvatske.
Prolazak konvoja dugo je dogovaran, a za tu priliku zapovjednici HVO-a i Armije BiH potpisali su čak i dvodnevno primirje, kako bi konvoj mogao neometano doći i otići.
Međutim, tog 22.12.1993., u ranim jutarnjim satima, dok je sporazum o prekidu vatre još bio na snazi, izvršen je brutalan napad na Križančevo Selo. Zapovijed pokolja koju izdaju Mehmed Alagić i Džemo Merdan, zapovjednik i dozapovjednik 3. korpusa Armije BiH, između ostalog glasila je:
“…uništiti svu živu snagu, uključujući žene, djecu i starce na području Novog Travnika, Nove Bile, Viteza i Busovače radi spajanja na prometnicu Vitez–Kruščica. U tu svrhu upotrijebite sva raspoloživa artiljerijska sredstva, pješadiju i raspoloživa kemijska sredstva, sve u slavu Uzvišenog Allaha”.
Operacija je nazvana kodnim imenom „Krvavi Badnjak”. Uslijedilo je obredno masovno ubijanje. Prizori užasa bili su po cijelom selu.
Vojnici Armije BiH izgledali su poput razuzdanih gorila koji su ubijali sve na što su naišli. I ljude i životinje. Nakon što su ostvarili svoju zadaću, pripadnici ABiH su temeljito opljačkali selo i potom zapalili sve kuće i gospodarske objekte.
Tijekom ratnih sukoba u Srednjoj Bosni 1993. Hrvati Viteza i okolice bili su 316 dana u potpunoj blokadi. U tom razdoblju, samo na području općine Vitez poginulo je ili ubijeno 653 Hrvata (vojnika i civila). Tragedija Križančeva Sela postala je simbol patnje Hrvata Lašvanske doline, ali i njihove ustrajnosti. Napad se zbio uoči Badnjaka 1993. Napadom na Križančevo Selo bošnjačke snage pokušale su presjeći Lašvansku dolinu i ostvariti stratešku prednost uoči međunarodnog mirovnog sporazuma. Te zimske noći, u okruženju magle i snijega, zavladali su kaos i užas – događaji kojih se preživjeli i danas prisjećaju s jezom.
Za ratni zločin u Križančevu Selu pravosudni epilog je tek djelomičan. Tek 2019. godine podignuta je prva optužnica pred Sudom BiH protiv osmorice nekadašnjih zapovjednika i pripadnika Armije BiH zbog ovog zločina. Suđenje je završilo 2023. prvostupanjskom presudom koja je izazvala ogorčenje među obiteljima žrtava. Sud BiH je bivšeg vojnika Armije R BiH Almira Sarajlića proglasio krivim za sudjelovanje u strijeljanju najmanje 12 zarobljenih pripadnika HVO-a te ga osudio na 20 godina zatvora, dok je preostalih sedam optuženika – uključujući ratnog zapovjednika 325. brdske brigade Ibrahima Purića i ostale časnike – oslobođeno.
U srpnju 2024., nakon razmatranja žalbi, Apelacijsko vijeće Suda BiH djelomično je preinačilo presudu. Sarajlićeva kazna smanjena je sa 20 na 15 godina zatvora, uz obrazloženje da i ta kazna primjereno odražava težinu zločina. Time je pravomoćno osuđen samo jedan neposredni izvršitelj zločina, dok nalogodavci i zapovjednici zločina još uvijek nisu procesuirani ni kažnjeni. Obitelji ubijenih i udruge logoraša oštro su osudile ovu presudu kao nastavak nepravde, ističući apsurd da bi prema njoj “jedan vojnik sam spalio selo i pobio 64 ljudi”.
Unatoč izostanku potpune pravde, preživjeli i predstavnici hrvatske zajednice u BiH nastavljaju se zalagati da istina o Križančevu Selu ne bude zaboravljena. Svaka obljetnica prilika je da se odgovorne pozove na sud i da se obnovi zahtjev za procesuiranjem onih koji su zapovjedili i izveli ovaj ratni zločin.
U napadu Armije BiH na Križančevo Selo 22. prosinca 1993. živote je izgubilo 64 hrvatska civila i branitelja. Njihova imena uklesana su na spomen-obilježju kraj sela. Među poginulima su čitave obitelji i bliski srodnici. Viteški.ba donosi popis svih žrtava:
1. Anto Grbavac (Marko), rođen 1952.
2. Anto Grbavac (Tadija), rođen 1959.
3. Anto Grebenar (Anto) rođen 1957.
4. Anto Križanac (Jako) rođen 1942.
5. Blažen Šamija (Drago) rođen 1974.
6. Branislav Nikolić (Ivan) rođ. 1955.
7. Damir Zlojić (Alen) rođen 1968.
8. Dragan Gudelj (Franjo) rođen 1957.
9. Dragan Križanac (Nikola), rođen 1960.
10. Dragan Križanac (Niko), rođen 1945.
11. Dragan Maros (Ivo) rođen 1962.
12. Dragan Rajić (Marko) rođen 1957.
13. Dragan Zamboni(Zvonko)rođ 1953.
14. Franjo Alilović (Marko) rođ. 1962.
15. Franjo Križanac, rođen 1928.
16. Goran Maros (Mirko) rođen 1963.
17. Ivan Knežević (Niko) rođen 1971.
18. Ivica Jukić (Stipo) rođen 1968.
19. Ivica Križanac (Anto) rođen 1959.
20. Ivica Maros (Marko) rođen 1950.
21. Ivica Ružić, rođen 1972.
22. Ivica Šafradin (Niko) rođen 1967.
23. Ivo Šamija (Ivo) rođen 1936.
24. Jako Maros (Marko) rođen 1943.
25. Jerko Miličević (Stipo) rođen 1937.
26. Josip Baković (Drago) rođen 1965.
27. Josip Čalić (Marijan) rođen 1958.
28. Josip Pranjković (Ivo) rođen 1971.
29. Josip Šafradin (Marko) rođen 1972.
30. Jozo Jakešević (Filip) rođen 1969.
31. Jozo Tomić (Stipo) rođen 1942.
32. Ljuban Jurčević (Jozo) rođen 1966.
33. Marijan Maros (Jozo) rođen 1959.
34. Marinko Alilović (Ivo), rođen 1965.
35. Marinko Šafradin, rođen 1971.
36. Marinko Šamija (Drago) rođ. 1968.
37. Matilda Pranjković (Franjo) 1943.
38. Mato Čečura (Ivica) rođen 1960.
39. Milovan Nedić (Lazar) rođen 1954.
40. Miroslav Livančić (Stipo), rođen 1971.
41. Miroslav Martinović (Franjo) rođ 1957.
42. Nedjeljko Grbavac (Marko) 1966.
43. Nikica Šantić (Ivica) rođen 1954.
44. Niko Knežević (Ivo) rođen 1951.
45. Pero Šantić (Niko) rođen 1951.
46. Petar Šutić (Mato) rođen 1963.
47. Ranko Križanac (Stipo) rođ. 1965.
48. Slavko Maros (Jako), rođen 1948.
49. Snježan Kovačević, rođen 1961.
50. Stipica Jurčević (Jozo) rođen 1969.
51. Stipo Delija (Anto) rođen 1963.
52. Stipo Livančić (Stipo) rođen 1968.
53. Stipo Šafradin (Franjo) rođen 1968.
54. Stipo Štrbac, rođen 1937.
55. Tomislav Križanac (Jozo) rođ.1969.
56. Vinko Jurišić (Ivo) rođen 1951.
57. Vlado Hrgić, rođen 1953.
58. Vlado Lešić (Niko), rođen 1958.
59. Zdravko Čečura rođen 1969.
60. Zdravko Kozina (Milko), rođen 1962.
61. Željko Šafradin (Mirko), rođen 1964.
62. Željo Šafradin (Rafael), rođen 1966.
63. Živko Delija (Pero) rođen 1969.
64. Kata Alilović rođena 1940.