Hrvatska redateljica i scenaristica Ivona Juka u velikom razgovoru za Hellomagazin otkrila je što misli o Jugoslaviji Josipa Broza Tita, partizanima, ustašama, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, jugonostalgičarima, crvenoj buržoaziji, ali i Europskoj uniji i medijima.
Njezin posljednji film “Lijepa večer, lijep dan” uzburkao je strasti u Hrvatskoj i izazvao proturječne komentare. Radi se, naime, o filmu koji je smješten u Jugoslaviju pedesetih godina prošloga stoljeća i koji kroz priču o četvorici filmskih autora i represivnom političkom sustavu progovara o slobodi, identitetu, izdaji, homoseksualizmu, ljubavi i društvenoj kontroli, no ono što ga čini posebno relevantnim jest činjenica da Juka povijesni okvir koristi kako bi govorila o suvremenom trenutku.
U filmu četvorica studenata i prijatelja, Lovro, Nenad, Stevan i Ivan odlaze u partizane u borbu protiv ustaša i nacista. Šesnaest godina kasnije oni su renomirani filmaši u komunističkoj Jugoslaviji. Četiri umjetnika osumnjičena su za homoseksualnost, a Emir lojalan komunističkoj partiji poslan je sabotirati njihove karijere i živote. Ta potraga za slobodom postaje potraga za preživljavanjem za umjetnika i izazov za Emirova uvjerenja.
“Ovaj film dira u nešto što u Hrvatskoj ne podnosim, a to je podijela na one koji veličaju NDH i na jugonostalgičare. Iskreno, gnušam se i jednih i drugih. Oni koji vjeruju u Tita kao Isuseka, neka prestanu negirati njegove zločine i progone ljudi na Goli Otok, valjda svi znaju da je živio kao poremećeni šef narko-kartela, s vilama po cijeloj bivšoj Jugoslaviji i privatnim otokom, dok je propovjedao socijalizam i jednakost među ljudima
Oni koji vjeruju u Tita kao isuseka i dalje negiraju njegove zločine i progone ljudi’
Njegova svita, crvena buržoazija, je doslovno tlačila sve one koji su se usudili razmišljati drukčije ili preispitivati diktaturu. Svatko normalan shvaća da jednakosti nije bilo. Također, svatko normalan će osuditi rasističku i zločinačku Nezavisnu Državu Hrvatsku. I znam da će ovaj film u cijelosti, a ne neka scena, polarizirati obe strane, zapravo već jest. Ali, ima normalnih ljudi, koji kao preziru i jedne i druge, i koji razmišljaju svojom glavom”, ističe Ivona Juka.
“Danas nam se čini da smo slobodni, ali smo pod nadzorom više nego ikad. EU kao da zavidi Kini na kontroli građana i uvodi nam neprestano još veću kontrolu. Nekad je partija nadzirala građane, špijunirala, a danas je nadzor gori i sofisticiraniji. Banke prate našu potrošnju, gps u smartphonima svaki naš korak, svuda oko nas su kamere, face-recognition bez našeg dopuštenja, a pisana komunikacija više nema privatnost, jer svaki naš sms ili mail može biti nadziran ili već jest. Napokon se govori o tajnim službama koje svakodnevno nadziru obične građane, sve pod krinkom sigurnosti, izgubili smo svaku slobodu na privatnost.
Međutim, gore od toga je što ulaze u naše mentalne sklopove, politička propaganda agresivno ulazi u sve pore društva i zbog nje su main stream mediji izgubili kredibilitet. Ljudi već znaju da određeni mediji propagiraju određene agende i zbog toga se okreću informacijama na socijalnim mrežama, što je još gore, jer tek tamo je gomila luđaka. U svemu tome, najteže je zadržati slobodu svojih misli. I o tome moj film govori, da je često najveća prepreka našoj slobodi vlastito uvjerenje u istinu. Ma, bila ta prepreka svjetonazorska, religijska ili ideološka, možemo ju premostit. Rekla bih da je svaki dan izazov za našu najvažniju slobodu, – našeg uma, a sami donosimo odluke koje nas ili zarobljavaju ili oslobađaju..”, govori za Hellomagazin, među ostalim, Ivona Juka.