“Nema mira među maslinama”, naziv je filma koji je davno ušao u povijest tzv. neorealizma.
Iz dana u dan kod nas potres za potresom među maslinama. ‘Jutarnji’ donosi na naslovnici sliku Zlatka Mateše, bivšeg premijera i predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora uz tekst: ‘Mateša prisiljen na ostavku’.
Nema veze što je u izjavi povodom ostavke rekao jasno i glasno da je to samo njegov čin moralne odgovornosti te kako bi omogućio hrvatskom športu da se što prije izvuče iz aferaške atmosfere zadnjih tjedana. Godinama ga poznajemo supruga i ja i znamo da je pristojan, sposoban i pošten. Svaki posao koji je do sada obavljao radio je savjesno, uspješno i bez ‘škandala’. U svom dugogodišnjem mandatu na čelu Hrvatskog olimpijskog odbora održavao je brojne za šport korisne kontakte i u zemlji i u inozemstvu. Svi su ga cijenili kao uspješnog menadžera. I naravno baš on prvi odlazi.
Već je dokazano kako su transferi iz Olimpijskog odbora prema skijaškom savezu bili u redu. Dakle, “Pavleku i ekipi” blokirana je imovina u vrijednosti 4,5 milijuna eura za pronevjerenih 30 milijuna koje očito nije ‘maznuo’ preko Olimpijskog odbora nego valjda od raznih sponzora. No o tome mediji šute. Zanimljivije je bez argumenata napasti Matešu i njegovu suprugu.
‘Nek vidi Pedro u HOO-u’
Na vidjelo izlaze “grozne” istine. Koliko košta neki odjevni predmet supruge i slične jeftine fore, tipične za naše hrvatske medijske proždrljive morske pse, uvijek budne, zlobne i zavidne. Uostalom, znaju oni što Hrvateki vole. Nek’ visi Pedro, ma tko to bio! Javnost je navodno silno “uzbuđena”, a mutne snage iza scene trljaju ruke. Vrijeme da se fotelja popuni ‘našima’. Kad se slegne prašina doći će nova ekipa i dalje će biti “perpetum mobile” do novih afera s drugim žrtvama. Tzv. loptački savezi vratit će se u okvir HOO-a čim im se obeća znatno više love. Kao da i do sada nisu dobivali lavovski dio ‘kolača’. Dakle, kao i uvijek, sve se vrti oko love. Ministar športa uvest će navodno “transparentnija” pravila o raspodjeli javnog novca u športu, kao da to nije mogao i ranije, ali neće kontrolirati kamo odlazi novac brojnih sponzora koji je očito i u slučaju Pavleka bio glavni izvor bogaćenja pojedinaca na račun športaša.
Generalno rečeno, kaplarski su nas navukli…
Najnovija istraživanja su pokazala da novac nije imovina nego potreba.
No, servirana nam je ne samo afera s krađom novca u športu. I Ministar pravosuđa također ima instant rješenje za brutalno ubojstvo dostavljača u Drnišu. Najlakše je mijenjati zakone. Napose onda kad se već postojeći potpuno ne provode. Mijenja Kazneni zakon i uvodi kaznu doživotnog zatvora. Razmišlja se o nekakvim mjerama nakon izdržavanja dugotrajnih kazni za najteža kaznena djela mada mi se to čini malo nebuloznim. Vidjet ćemo!
Jeste li primijetili kako loše utakmice puno dulje traju?
Radnička prava oduvijek najbolje znaju neradnici.
Janša šokirao i naše ljevičare
Janez Janša će biti novi premijer susjedne nam Slovenije. Ne skriva svoje simpatije prema Thompsonu. Kaže: “Vrijeme je da nastupi u Sloveniji”. Kod nas je odmah nastala prava drama. Zar će Slovenci opet dobiti desnu vladu, a Thompson pjevati čak i u Sloveniji? Očito kod njih ljevica nije tako čvrsto zasjela na vlast i u oporbu kao kod nas.
Nije kriv krivi čovjek na krivom mjestu. Krivo je krivo mjesto.
Došlo vrijeme “norijade”. Maturanti postaju studenti, a neki moraju čak početi raditi. Grozno! Nisu oni te sreće kao naši partizani. Nakon što su nas četrdeset pete “oslobodili” stanova, kuća i druge imovine, sada usred Zagreba njihovi potomci moraju slušati povike koji “lede krv” – ZDS. U Dubrovniku su maturanti čak bacili baklju na policiju. Dok u čitavom svijetu vlada jedno ‘rajski’ mirno ozračje, naši mladci bacaju baklje na ‘muriju’. Grozno! Jutarnji list vidi svjetlo na kraju tunela: “Stabilna većina, zaokret udesno i nastavak afera…”
Situacija je u mljekarstvu sve teža. I krave se čude što volovi rade.
Dalija Orešković je razočarana, tužna, ružna i dužna našim maturantima. Ne može im oprostiti ludovanje koje se održava svake godine na svršetku škole. Za nju su oni neodgojeni i zaostali jer pjevaju Thompsonove pjesme i viču ZDS. Strašno! Ona valjda misli kako su trebali pjevati ‘Po šumama i gorama…’ i izvikivati ‘Smrt fašizmu, sloboda narodu’. Kako ništa ne kuži od politike, čini mi se kako i treba biti tužna i razočarana jer mladi u Hrvatskoj ignoriraju njene ‘ljevičarske’ i komunističke ideje. Bravo mladi! Dakle, pred našim jugofilima stoje još mnogi nemogući zadaci: kako stati na kraj rastućem “nacionalizmu” i kako afirmirati “legendarno bratstvo i jedinstvo”. Mladi ipak znaju da su to ‘Tempi pasati’ i na te jeftine komunjarske parole više ne nasjedaju.
Ljevičarima, na čelu s SDP-om i Možemo, koji su započeli “reality show” diljem Hrvatske, teško da će to puno pomoći na slijedećim izborima. Ipak drugovi se nadaju. Takve reality show-ove priređivala je lijeva sekta Možemo! u Zagrebu u predizborno vrijeme nakon Bandićeve smrti. Tad im je uspjelo, ali ne zbog dobrog performansa nego jer je baš prije izbora otišao Bandić i ostavio iza sebe nesposobnu stranku. HDZ ipak nije nesposoban i zna sve te predizborne i izborne igrice pa će drugovima iz SDP-a i Možemo! trebati malo više od show-a da bi se dokopali vlasti na nacionalnoj razini i raznim Dalijama, Mrak-Taritaševićkama i Pejovićkama osigurali još četiri godine političke sinekure.
Svi misle da su u pravu jer imaju ‘pravo glasa’ na izborima.
Čitam u Hrvatskom tjedniku kako su Plenković i Milanović odbili odati počast žrtvama Bleiburga. To ne treba posebno čuditi kad se zna kojem krugu oboje pripadaju. Istodobno se naš popularni Pupi na Petrovoj gori duboko poklonio četnicima koji su baš od tamo krenuli u rat protiv Hrvatske. Sjećate se onih “poruka ljubavi” kao “Ubit ćemo Tuđmana, ovo je Srbija …
Uz sve nevolje koje nas prate i sreća nas je napustila.
Koliko trebam odrasti da bi ovima mogao dorasti?
Od kad su me omekšali više ništa ne tvrdim!
Često smo balkanski iskompleksirani sami prema sebi. Nedavno je britanski radio onako ležerno i zafrkantski objavio smrt kralja Charlesa III. Odmah je u program ubačena pjesma ‘God save the King’. A King živ i igra golf. Britanci, pedantni i skloni dinastiji, ostali su u šoku. Do tada su čvrsto vjerovali da ‘God’ čuva Kralja i Veliku Britaniju. Zato su se pred puno stoljeća i smjestili na svoj otok, marljivo osvajali svijet i uporno održavali tradiciju. Sad iznenada ‘slobodni’ medij objavi da je King odapeo.
Naime, u Velikoj Britaniji postoji unaprijed propisana procedura kad King napusti ovo kraljevstvo i ode u novo. Da se ovakav gaf dogodio negdje izvan britanskih otoka bila bi to ‘šala mala’ ili kako Britanci kažu: ‘Piece of cake’. Međutim, takav gaf na otoku izazvao je opću pomutnju. Samo zamislite da HRT objavi kako je iznenada “otišao” drug Milanović. Bilo bi tu svega i svačega. I tuge, suza, ali i pjesme i plesa. No, takva pogreška se u ‘Lijepoj njihovoj’ ne može dogoditi. Stoga nam ostaje samo strpljenje .
Odlučio je okrenuti novi list. Nije ni vidio da je na zadnjoj stranici.
Markovina me nasmijao
Dragan Markovina, jugoslavenski ‘istoričar’ kojeg Hrvatska plaća, blago rečeno jako je začuđen. Zašto se posmrtni ostatci ‘ustaške’ vojske dočekuju s državnim počastima? Kao da se tu radi o pripadnicima ustaške vojske, a ne i o brojnim civilnim žrtvama. Dragi Dragane, ako ti to nije jasno onda “idi bre da se lečiš”. Srećom Dragan i njemu slični su se 1995. uspjeli ukrcati u legendarnu ‘traktorsku kolonu’. Nedavno sam prvi puta pročitao izraz koji mi se svidio – “lakrdijašitelji”.
Profesionalni uvlačivači u guzicu su zabrinuti. Sigurnih guzica je sve manje.
Neki plješću jer je predstava bila dobra, a neki jer je napokon završila.
Kad gospodarstvo klekne, ni molitva više ne pomaže.
Naša je Vlada odlučila je rasteretiti gospodarstvo. Uzet će im i zadnju kunu.
Nevena Budaka muči teška dilema. Muči ga legendarna 1945. i “herojski” ulazak partizana u prazni i napušteni Zagreb. Prazan i napušten grad. I sam se sjećam. Rat je bio završen, kolone se kretale prema Sloveniji i Austriji. Kvislinzi su čekali na sigurnom. Zapadni saveznici i Rusi odradili su njihov posao. Što se tiče partizana, da nije bilo tzv. saveznika, oni bi još danas herojski čekali da netko odradi posao za njih. Ja sam čitav Drugi svjetski rat živio na Pantovčaku bez i jedne uzbune tako da rat nisam ni osjetio. Zagreb i Drugi svjetski rat još se nisu bili ni upoznali. I bolje je da je tako.
Ako ne možeš poći od sebe, prođi pokraj sebe…
Kao i uvijek autor mnogih ‘mudrih izreka’ je Tomislav Mihanović…
Zvonimir Hodak/Direktno.hr