Hrvatska stranka prava je postavila pitanje “TKO ĆE LIČANIMA VRATITI DOBRO IME NJIHOVIH PROIZVODA?” Pitanje gađa u srž problema, jer nakon propusta vlasti i bezobzirne špekulativne kampanje saborske oporbe (most, možemo, sdp) najveći gubitnici su lički OPG- ovi.
“Mjesecima govorimo o otpadu u Lici, o tonama materijala koji su završavali tamo gdje nisu smjeli, o nadzorima, inspekcijama, propisima i odgovornosti institucija. Sada na naplatu dolazi još jedna šteta koju neće biti moguće jednostavno pokupiti bagerom i odvesti kamionom.
Strah je došao do ličkih OPG-ova.
Jutarnji list donosi priče proizvođača kojima kupci počinju postavljati pitanja o sigurnosti hrane samo zato što dolazi iz kraja koji se mjesecima povezuje s otpadom. Jedna proizvođačica sira iz Smiljana opisala je kako je njihov stalni kupac, prije nego što je kupio sir, nazvao suprugu i pitao želi li ga uopće jesti.
Zamislite kako je to ljudima koji godinama svojim rukama stvaraju proizvod, hrane stoku, obrađuju zemlju, ulažu novac, ustaju prije zore i žive od povjerenja svojih kupaca.
Ti ljudi nisu dovozili otpad, nisu pisali zakone. Nisu bili inspektori i nisu zarađivali na poslovima s otpadom.
Zašto bi onda oni plaćali cijenu?
Reputacija nekog kraja gradi se desetljećima, a može se uništiti u nekoliko mjeseci. Lika je ljudima bila sinonim za čistu prirodu, domaću hranu, sir, krumpir, med, meso i proizvode kojima se vjerovalo upravo zato što dolaze iz Like. Danas se među kupce uvukla sumnja, a sumnja je za malog proizvođača ponekad jednako opasna kao stvarna šteta.
Odgovornost ne završava samo na državi i institucijama koje su morale raditi svoj posao. Vrijeme je da se zapitaju i oni koji su na opravdanom strahu ljudi pokušavali politički poentirati, natječući se tko će izgovoriti težu riječ, napraviti dramatičniju sliku i od Like stvoriti dojam hrvatskog Černobila. Problem je postojao i trebalo ga je otvoriti i zatražiti odgovornost, ali trebalo je razmišljati i o ljudima koji će ondje ostati živjeti kada se kamere ugase, političari odu, a politički bodovi već budu upisani.
Zašto? Jer baš ti koji su najmanje krivi danas dobivaju račun.
Problem na konkretnim lokacijama ne znači da je cijela Lika otrovana niti da su lički sir, med, krumpir, meso i drugi proizvodi zdravstveno neispravni. Zato HSP traži besplatno ispitivanje proizvoda OPG-ova s područja na kojima postoji zabrinutost, javnu objavu rezultata i službene potvrde o njihovoj zdravstvenoj ispravnosti.
Za proizvođače koji mogu dokazati značajan pad prodaje i prihoda potrebno je osigurati program pomoći i otvoriti mogućnost naknade nastale štete. Potrebna je i ozbiljna kampanja vraćanja povjerenja u ličke proizvode.
Kada se utvrde odgovorni za nezakonito postupanje s otpadom, HSP traži da budu strogo kažnjeni, da im se oduzme sva nezakonito stečena imovinska korist te da, kada za to postoje zakonske pretpostavke, vlastitom imovinom odgovaraju za štetu koju su prouzročili. Tražimo i strože zakonske kazne za ovakva djela.
Onome tko sutra pomisli da može zaraditi milijune tako što će Hrvatsku pretvarati u odlagalište mora unaprijed biti jasno što ga čeka: visoka kazna, oduzimanje nezakonite zarade i odgovornost za nastalu štetu.
Takvi poslovi ne smiju biti unosan biznis u kojem se zaradi milijune, plati kazna koja predstavlja tek dio zarade i nastavi dalje. Kazna mora biti takva da se kriminal s otpadom jednostavno ne isplati.
Tko će nadoknaditi štetu čovjeku koji je jučer normalno prodavao svoj sir, med ili krumpir, a danas mu kupac okreće leđa samo zato što je iz Like? Upravo zato tražimo da oni koji su štetu prouzročili ne odgovaraju samo pred sudom, nego i svojim novcem i imovinom.” – upitali su iz Hrvatske stranke prava.