PIŠE IVICA GRANIĆ
Nikada se nisam volio hvaliti svojim nekakvim ‘podvizima’ ili ‘dometima’ u sferi političke analitike, predviđanjima ili detektiranim političkim potezima koje bi eventualno mogli, ili bi možda trebali, povući lideri zemalja, mesićevski rečeno, u regionu. Uostalom, to je u pojedinim momentima bilo toliko lagano, predvidivo, toliko jednostavno da ste trebali imati tek zrno soli u glavi i zaključiti. Ali, naravno, prije analize ili iznesenog stava ipak puno čitati i pratiti događaje. Što nekima, ruku na srce, ipak ponešto teže ide.
No, moram priznati kako nikada nisam imao više ‘javnih’ problema, dakle što javno izrečenih a što onih, milijun puta bezobraznijih, u inbox, i to toliko agresivnih i odvratnih da mnogi nisu za ništa drugo osim za sferu elementarne medicine. Znači nikada nisam dobio toliko niskih udaraca, uvreda, podmetanja, prijetnji, ogovaranja itd. nego onda kada sam javno iznosio svoje stavove, mišljenja, prognoze o BiH, npr. o tome kako se s Dodikom, kao s faktorom i krajnje ozbiljnim političarom, mora razgovarati, pregovarati, nadalje kako je službeno probošnjačko velikoislamističko Sarajevo (ne Bošnjaci nego službena SDA proturska politika) u ovom momentu najveći problem i opasnost po BiH Hrvate i Hrvate uopće, daleko veći problem od recimo dugoročno poražene velikosrpske hegemonističke politike, kako je treći BiH entitet zapravo nužnost, bez kojeg su Hrvati BiH pred kolapsom, raspadom i potpunim nestankom, ili kada sam javno iznosio točne podatke kako je više Hrvata nakon rata (tihi genocid) protjerano u onim općinama u Federaciji BiH gdje dominiraju Bošnjaci nego iz RS-a u vrijeme rata, s tim da Dodik nije protjerao niti jednog Hrvata, jer u to vrijeme uopće nije niti bio u politici.
Interesantna je i družina koja se, što javno a što tajno, urotila protiv moje malenkosti. U rasponu od, vjerovali ili ne (lobotomiziranih) ‘dodrinaških’ sokolova, tih prespavalih političkih primitivaca koji današnju politiku pokušavaju promišljati na temeljima one od prije stotinjak ili više godina, a koji su u svome blaženom neznanju užasno iskorišteni od strane Stipe Mesića, Iva Goldsteina i jednog dijela bosanskih tzv. Hrvata poput Drage Bojića ili Željka Komšića (pazite sad širine bezobrazluka, on sliku pokojnog generala Blaža Kraljevića drži na svom radnom stolu pored Titove), zatim raznih Mlinarević Sopta, kao i dijela družine okupljene oko Napretka i Franje Topića. Ili, najžalosnije, jednog dijela ‘bosanskih fra daidža’, koji su, radi svojeg komoditeta na Neđarićima, činili i bili spremni još ‘svašta’ učiniti. Ponekad su im vjetar u leđa davali i biskupi Puljić i Komarica, no srećom ‘nadošli su’, otrjeznili su se ipak na vrijeme.
U tim krajnje zakulisnim rabotama protiv mene naročito se isticala jedna primitivčina iz Opuzena, lažni HOS-ovac s dobrim vezama, koji je promijenio barem desetak političkih opcija i koji je daleko najveći razbijač svega što ‘desno diše’ u dolini Neretve i na jugu Hrvatske, iako se tobože jako zalaže baš za tu ‘desnicu’, a mene je proglašavao, između ostalog, najčešće HDZ-ovim ubačenim igračem, ili HDZ-ovim pijunom, iako s tom strankom, u bilo kojem obliku, nikada nisam imao nikakvih doticaja, osim u vrijeme dok je istu vodio izvrsni Tomislav Karamarko.
Kada bih morao kazati koja je, po mome mišljenju, od tih grupacija opasnija i dalekosežno destruktivnija za sudbinu Hrvata u BiH, dakle ako su s jedne strane hrvatski ‘dodrinaši’, a s druge boljševik Mesić, Željko Komšić, zatim proislamistički velikobošnjaci poput Bakira Izetbegovića, naravno kako bih kazao da su puno opasniji ovi ‘dodrinaši’, i to zbog činjenice da naivnim i poštenim ljudima, prije svih iskrenim domoljubima, uvaljuju nekakve prežvakane bajke poput ‘Drine koju Srbi ne smiju prijeći’ iako su je ovi najlegalnije, uz supotpis BiH kao zemlje domaćina, zatim RH, RS, USA i Ruske Federacije, prešli još prije 25 godina (ali što je za hrvatsku desnicu prespavati 25 godina, znali su neki i po 100), ili pričajući ordinarne gluposti o nekakvom ‘hrvatskom cvijeću’… i slične umotvorine.
Jedno je što misliš ili što pričaš doma, ali politika je ozbiljan posao. To nikada nisu uspjeli shvatiti. Kao što nisu uspjeli shvatiti koliko idu na ruku onima s kojima se zapravo politički i ne slažu baš, jasno im je što i za kakvu se BiH zalažu Željko Komšić, Vesna Pusić i Stipe Mesić, ne vole ih ali im nije jasno kako su se s njima našli u istom loncu, pogotovo im nije jasno kako iz tog lonca izići. A beskrajno su tvrdoglavi da bi priznali kako su 20 godina udarali u krivi čavao. Jer, priznati pogrešku i ispričati se ipak je osobina mudrih.
E sad, zbog čega ja u ovom momentu sve to uopće spominjem.
Ne zbog činjenice kako je predsjednik Milanović, koji inače, kada je problematika Hrvata BiH u pitanju, razumije i vodi izvrsnu politiku, dakle ne zbog toga jer je predsjednik prije par dana kazao kako je za njega Dodik ozbiljan čovjek i vođa bosanskih Srba, s kojim se mora i treba razgovarati, da je Dodik subjekt a ne objekt, nego upravo zbog govora saborskog zastupnika Ante Prkačina, generala HOS-a, koji je u svome govoru precizno detektirao što bi i na koji način trebalo politički raditi kada je riječ o tom nesretnom ‘Vilajetu’, kojega niti jedno zlo u zadnjih 600 godina nije mimoišlo.
Doduše, desetak godina nakon mene, ali nema veze. Niže je novinarsko izvješće o govoru Ante Prkačina u hrvatskom državnom Saboru.
Oporbeni saborski zastupnik Ante Prkačin (DP) ocijenio je u četvrtak kako ni Aleksandru Vučiću niti Miloradu Dodiku, čelnicima Srbije i Republike Srpske, ‘nije ni na kraj pameti’ izazivati sukob u BiH te da se ruska agresija neće širiti izvan Ukrajine.’S obzirom na stanje na ratištu, Putinu i Rusiji nije ni na kraj pameti krenuti nigdje dalje’, ustvrdio je zastupnik u saborskoj raspravi o odluci da Hrvatska u Mađarsku pošalje do 70 pripadnika Oružanih snaga u sklopu aktivnosti ojačane budnosti NATO-a.Prkačin je naglasio da Srbija, kroz povijest, ‘nikada nije bila u težoj političkoj situaciji nego sada’.’Vučić je k’o pečen jarac, s jedne strane treba opravdati jeftin ruski plin, a s druge intimno želi ući u EU i u velikoj je muci, Dodik je u sličnoj situaciji i ni jednom ni drugom nije na kraj pameti izazivati sukob u BiH, to netko zloupotrebljava’, istaknuo je, prenosi HMS.Poručio je i kako ‘onaj’ tko traži sankcije za Dodika prvo treba odgovoriti kad će one biti izrečene Željku Komšiću, koji predstavlja Hrvate u Predsjedništvu BiH’, te ‘onome tko ga je proizveo i instalirao, jer on je najdestruktivniji element u BiH’.’Onaj tko danas napada Milorada Dodika ili je nacionalni izdajnik, ili nečiji plaćenik ili totalna budala’, zaključio je Prkačin.
Aleluja! Dakle, točno tako, ponovit ću riječi generala HOS-a, onaj tko danas napada Dodika ili je izdajica, ili totalna budala. Ja bih još dodao, ili je onaj tko zanemarujući interese Hrvata radi po naputka Brisela, ili je plaćenik. Ne samo klana Osmani, nego i šire. Na žalost, na tzv. hrvatskoj političkoj sceni i jednih i drugih i trećih i četvrtih… nikada nije manjkalo.