Bivši ssaborski zastupnik Goran Aleksića napisao je poduži status o ratu u Ukrajini. Svašta je nadrobio, uglavon 'ništa s ničim'. Status prenosimo u cijelosti samo kako bi pokazali da su svemir i ljudska glupost bezgranični. Doduše za svemir nismo sigurni.
“Prije početka rata u Ukrajini govorio sam da se mora postići hitno sporazum, dati Rusima Krim, a pobunjene pokrajine riješiti po uzoru na propali plan Z-4 u Hrvatskoj. Dio ljudi me je zbog toga verbalno kritizirao, pa i do toga da me je dio istinski napadao vrlo ružnim riječima, govoreći uglavnom kako „što bih ja da meni netko želi uzeti dvorište, kuću, bla, bla, bla,…“
Dakle, nitko nikome prije nego počne rat ne uzima dvorište i kuću, radi se o državama, a ne o dvorištima i kućama, a kada krene rat, onda stradavaju i dvorišta i kuće, ljudi ginu i bježe, pa je onda rat svakako trebalo zaustaviti na vrijeme. Prema tome, da je postignut sporazum, nitko nikome ne bi uzeo niti kuću, niti dvorište, niti bi itko smrtno stradao. No, nije se rat zaustavio, jer se moraju eto sačuvati dvorišta i kuće.
ZloPutin je nemilosrdno krenuo kršiti sve ispred sebe. U međuvremenu je Rusija trebala bankrotirati, rubalj propasti, i ZloPutin je trebao biti ubijen u atenatatu, tako se barem pisalo da će biti. Umjesto toga, sada je osvojeno puno više od Krima, oko 9 milijuna Ukrajinaca je izbjeglo iz domova, koliko je poginulih ne znamo, neki kalkuliraju i sa 150.000 poginulih ljudi.
Opet kažem, nakon svega, što prije je potrebno postići sporazum, ali ovaj put nema više govora o autonomiji po uzoru na Z-4, jer ZloPutin neće dati ono što je uspio osvojiti.
No, politika EU i SAD-a odnosno NATO-a jest naoružavati Ukrajinu i pomagati u oslobađanju. Eto, zadnje najave iz ruskog tabora su da oni sada idu dalje, i da moraju demilitarizirati regije koje su im oružana prijetnja. I opet se piše kako treba Ukrajinu osloboditi, bla, bla, bla,… Hoće li se Ukrajina još smanjiti, ili će pod naletom milijun Ukrajinaca ZloPutin podviti rep?
U međuvremenu, FejkerZelenski provodi čistku, navodno zbog izdaje. Moguće je da se radi o izdaji, ali meni se čini da se radi o nečemu drugom. Što ako se radi o tome da su ljudi koji vode važne državne poslove počeli govoriti FejkerZelenskom i onima koji su ga postavili na vlast da bi možda bilo pametno stati na loptu, i pokušati se dogovoriti s Rusima o prekidu rata? Š
to ako se u stvari radi o lovu na vještice, zbog drugačijeg mišljenja? Š
to ako ti ljudi u stvari nisu izdajice, nego žele svojem narodu da preživi i da prestane bježati iz svojih kuća? Ja to ne znam, je li to tako ili nije tako, ali se pitam, a pitam se zbog toga jer vijesti ne uzimam zdravo za gotovo, budući da puno vijesti jest najobičnija propaganda u svrhu širenja panike i straha od budućnosti, a sve što FejkerZelenski radi jest najobičniji PR, a ne državničko vladanje iskusnog, mudrog i narodu okrenutog vođe. Isti je takav i ZloPutin, da se razumijemo, ne mislim ja o njemu ništa dobrog, zlo je to od čovjeka, samo pokušavam sagledati situaciju realno. Ipak, ZloPutin je taj koji zasad ima karte u svojim rukama, i ne vidim da se situacija mijenja nabolje za Ukrajince.
I tako, nastavljaju se i dalje ratna djelovanja, i uskoro će Rusija bankrotirati, rubalj propasti, i ZloPutina će ubiti u atentatu. To je sigurno, zar ne!
Duboko sam uvjeren da su ZloPutin i FejkerZelenski najveće zlo za svoje vlastite narode. Ali, oni su ih izabrali, pa sada moraju kusati plodove. ZloPutin ima sindrom Napoleona, dok FejkerZelenski niti smrdi, niti miriši, on je samo nečiji projekt. Kad se takva dvojica nađu na čelu suprotstavljenih strana, narodima se ne piše dobro.
I mi svi skupa žrtve smo pogrešnih politika naših vladara diljem EU-a. Pogrešan je bio pristup pandemiji, tiskane su milijarde koje su uzrokovale većinu inflacije, prekinuti su tokovi roba, a sada se na sve to nadovezuje rat i sankcije protiv Rusije koje nekim čudom mi svi plaćamo. Svakodnevno nas zalijevaju medijskim otrovima, šire strah među ljudima, ljudi se međusobno glože i glođu, a tako je lijepa Zemlja i sve živo na njoj. Baš smo mi ljudi jedan veliki maligni karcinom na Zemlji za koji nema lijeka.
Na kraju svega uistinu bi se moglo dogoditi da svi zaratimo sa svima, i da sve što smo imali, više nikada nemamo, samo zbog toga da bismo sačuvali nekakvo svoje imaginarno dvorište, na kojemu na kraju možda neće ostati niti vlat trave.
Sve što pišem, pišem u duhu iskrenog pacifista i zagovaratelja prekida rata. Ljudski životi su važniji nego bilo koja zastava, grb ili teritorij. To je moje uvjerenje. Sve da ostanem jedini s takvim uvjerenjem, neću ga promijeniti. Pod prijetnjom oružjem, svakako bih lagao, ali u slobodnoj zemlji sa slobodom govora, nema šanse! Ako ništa drugo, sretan sam da živim u zemlji koja dopušta da lajemo na mjesec koliko nam je volja…”- zaključio je Aleksić
Ivica R.