U drugom krugu rukometnog Eura izgubili smo tijesno od Francuske, malo je nedostajalo da pomrsimo račune favoritu, zato odmah na početku smijemo reći. Izabranici Gorana Perkovca pali su junački. Francuzi su nas, ruku na srce, jedva pobijedili, morali su dati baš sve od sebe, drhtati i paziti, a što se tiče pažnje, hmmm… Možda je baš nama nedostajala kada smo mogli staviti Francuze u težak položaj. Nekoliko prigoda smo propustili, a zaista imamo pravi biti srditi i na ponašanje suca koji su s nekim odlukama pospješili put francuskoj pobjedi 34-32 (18-18)…
Sljedeća utakmica Hrvatske je protiv Mađarske, sada se tu već javlja imperativ. No, niti su Mađari jaki kao Francuzi, a niti smo mi mačji kašalj. I zato nam je žao što Francuzima nismo pokazali malčice više, a pokazali smo puno, na kraju se utakmica okrenula prema Francuzima zbog nijansi.
Mi smo na vratima imali sjajnog Kuzmanovića koji nas je održavao na životu. Da je bilo malo više usredotočenosti u napadu sada bismo pisali ljepše rečenice. Iako su Francuzi objektivno silno jaki naša je postava pokazala da se može nositi i s takvom velesilom.
Dobro se nosili, ali…
Lijepi smo počeli, Hrvatska je povela 4-2 na krilima raspoloženih Klarice i Šoštarića. Ipak, Francuzi su nas sustigli (7-7). Odmah se vidjelo da teško zaustavljamo francusku brzinu. Na životu nas je držao vratar Kuzmanović, pa smo imali zaostatak od samo dva-tri gola. I na krilima vratarskih obrana dolazimo do zapanjujućih 17-17. Zapanjujućih stoga što smo se sačuvali od bezbroj francuskih „zicera„.
I na odmor se otišlo u „egalu„, s nadom (18-18). I držali smo se nekoliko minuta dok nam Francuzi nisu pobjegli na tri gola viška nakon desetak minuta nastavka. U trenucima kada smo se mogli približiti, čak i s igračem više, po pravilu bi uprskali. I naš brod se počeo naginjati, propuštati vodu. Petnaestak minuta prije kraja smo bili u minusu četiri gola (22-26). Mislili smo da je sve gotovo, ali nije bilo. Tu je Hrvtska pokazala snagu i upornost.
Jer, nisu se dali Hrvati, došli su na minus od samo gola, deset minuta prije kraja. Željeli smo dramu i iz nje izvući najviše što možemo. Imali smo i napad za izjednačenje bez vratara, kocka se nije isplatila, umjestom da smo zabili – primili smo gol. Pa još jedan, drama je nestajala, a mi smo se rastužili…
Kuzmanović briljirao
Prerano? Jer, minute prije kraja došli smo na gol zaostatka. I onda su suci poklonili sedmerac Francuskoj, za naš očaj. I minutu prije kraja bili smo na gol minusa… Samo, Francuzi su zabili! Tako je malo falilo.
Na koncu, možemo zaključiti. Od ove „nove„ Hrvatske ipak nismo očekivali toliko, napose nakon posljednjih razočaravajućih partija na velikim natjecanjima. Držati Francuze na takvoj muci ne može svatko. Hrvatska je imala svoju veliku šansu, lako je utakmica mogla otići i prema nama.
Kada ti vratar, kao naš Kuzmanović, ima čak 14 obrana, rezultat bi trebao biti bolji. No, širok izbor francuskih igrača i poneka sudačka odluka koštalo nas je barem remisa.
No, s ponosom smo gledali ovu hrvatsku momčad. Nije se lako mjeriti s Francuzima, a naša reprezentacija je pokazala da je to moguće. I da, s Hrvatskom valja još računati na ovome prvenstvu!