Zatresli su sustav i pokrenuli val političkog aktivizma. Privođeni, kažnjavani, nošeni u policijske marice. Sve to kako bi pokazali da je sustav nemilosrdan, nepravedan i da ne mari za ”malog” čovjeka. Ipak nakon svega razočarani. I to sa Živim zidom, bivši članovi koji se osjećaju izigrano i prevareno. Stali su pred naše kamere i ispričali mračnu stranu stranke kojoj su nekad pripadali i kojoj su vjerovali, a koja ih je, kažu, ostavila na cjedilu kada su im nakon deložacija stigle kazne, piše Dnevnik.hr.
”Jedan posto nade koji sam imala da mogu stvari ići na bolje u Hrvatskoj je propao sa Živim zidom. Mrtvim zidom, ajmo to tako nazvati”, rekla je bivša članica Živog zida Nikolina Milina. Iz stranke za koju su se borili stiže otrježnjenje.
”Tu nema mjesta za cvilidrete. Za plačibabe. Kao mimozice su se rasplakali negdje doma mami na grudima”, rekao je tajnik Živog zida Tihomir Lukanić.
U moru aktivizma, prekretnica za Živi zid bila je deložacija na zagrebačkom Črnomercu. Prije četiri godine. Poslije nje, na adrese članova s deložacija počele su stizati kazne. Jedna pravomoćna u iznosu od šest tisuća kuna i četiri nepravomoćne s istim iznosom. Pet deložacija u pet stanova, i isto toliko pokrenutih postupaka. Svakoga od njih sada čeka kazna od 30 tisuća kuna.
Glas za ”malog” čovjeka nerijetko su dizali umirovljenici, samohrane majke, nezaposleni, socijalni slučajevi. Među njima je bio i nezaposleni Phillip. Sada mu nad glavom visi ovrha ili zatvorska kazna. Noćima ne spava jer ne zna kako će vratiti dug.
”Mi smo svi troje na socijalno pomoći i majka i otac i ja. Živim još s njima, posao se ne može naći”, rekao je Živanov. Zatvor mu prijeti jer je sudjelovao na deložaciji Črnomerec 105. Kaže – pojma nije imao gdje je došao. ”Nismo znali uopće znali o čemu se radi. Došli smo tamo s većinom. Zvali su nas. Bilo je poput izleta”, prisjetio se Živanov.
Išao je tamo još jedan bivši član ŽZ Hrvoje Hoffman – koji je u međuvremrenu prešao u HNS. Za bivše strančke kolege nema lijepe riječi. Kaže koristili su pojednice za ostvarivanje svojih političkih ciljeva. Facebook objavama pozivali su i nametali članovima obvezu odlaska na deložaciju.
Vladimira Palfi kaže da jednom godišnje svatko može, a oni koji ne rade i nemaju nikakve druge obaveze – imaju obavezu odužiti se stranci. Ivan Vilibor Sinčić rekao je da će svatko biti nagrađen prema zaslugama, prema stažu u stranci, prema određenim akcijama. Da će sve aktivnosti bilježiti i vrednovati, govorio je Tihomir Lukanić.
A istovremeno su iskrivljavali, kaže nam, istinu o onima kojima prijeti deložacija. ”Dano nam je to da idemo braniti stanovitog gospodina Zorića, ali ovih pet stanova, pet različitih postupaka… Mi nismo znali da su tamo ljudi naseljeni prije tri godine, da nisu plaćali režije i da su zapravo skvoteri. Da su ljudi koji su ušli u sami objekt bez da su bili njegovi vlasnici”, rekao je Hoffman.
Kaže da je i tada imao dvojbi je li odlazak na deložaciju opravdan ili se radi o političkom marketingu? ”Ne možete braniti nekoga tko je uzeo krediti; koji je bio svjestan da ne može vraćati za nekakav skupi auto. Ili kada se radi o tome da vam je pod navodnicima netko ušao u nečiji stan dok je taj bio na godišnjem pa ćete ga ići braniti?”, rekao je Hoffman.
Koga brani nije bio svjestan ni umirovljenik Vinko – i on tvrdi kako je stranka skrivala istinu. ”Pa nama su rekli da mi čuvao da sprečavamo deložaciju jednog branitelja. Kada smo počeli dobivati jednu globu, drugu globu, treću globu onda je meni postalo jasno da tu nešto nije u redu”, istaknuo je Poturica.
”Nakon takvog slučaja vi zovete 100 puta telefonom, 100 puta mobitelom – nitko se ne javlja. Ja sam mislio da će mi oni dati odvjetnika, kad ono oni ništa. Ti sam kako znaš”, izjavio je Poturica.
Da je tako bilo, priča nam i samohrana majka – koja je svoju kaznu već odradila. Noć je provela u zatvoru. Očekivali su da će stranka koja je sve organizirala i pozivala ljude na deložaciju preuzeti odgovornost i da će spasiti svoje ljude od tog istog sustava protiv kojeg je tako gorljivo nastupala.
”Smatrala sam nekako moralno barem odvjetnika, ili da će se netko probati probiti do mene. Nisu nas mogli prisiliti, ali mami jesu isto kao što je gospodin Pernar znajući moju situaciju, na moje pitanje što da napravim je bilo ‘pa Nikolina najbolje ti je provaliti u gradski stan, mi ćemo biti tu koji ćemo te braniti”, rekla je Milina.
Sa socijalno ugroženim ljudima i slučajevima, dodaje Milina, puno lakše se može doći do tog osobnog cilja i da su to birali jer su socijalno ugroženi ljudi zanimljiviji bili sa životnim priča i svime onime što je Živom zidu išlu u korist.
U korist su deložacije zasigurno išle predsjedniku stranke. Dogurao je od aktivista do Brisela na plaću od deset tisuća eura. Pokušalo ga se pitati kako on odgovara na optužbu bivših članova. Prekinuo je poziv.
Nakon pola sata čekanja…Pokušalo se ponovno stupiti u kontakt s gospodinom Sinčićem. Na pozive ne odgovara, ali i dalje se razmjenjuju poruke. Očito ne želi dati izjavu jer zadnja poruka koju nam je poslao glasi: ”Nema se što reći. Ophođenje na deložacijama i nakon njih poznato je od 2012. Nemam što reći bivšim članovima.”
Bivšim članovima nema što poručiti ni još jedan prozvani bivši član. ”Ja vam nisam više u Živom zidu”, napisao je Pernar. Ali zato je pred kameru stao tajnik Živog zida – koji je također bio na spomenutoj deložaciji i dobio kaznu, ali on kaže sve je to dio aktivističke borbe. Bivše članove između redaka proziva kukavicama.
”Pričamo o ljudima koji su došli prvi i zadnji put na deložaciju pa ih je piknula surovost specijlane policije ili pravosudnog sistema pa su se ko mimozice rasplakali negdje doma mami na grudima”, rekao je tajnik ŽZ. Odbacuje sve optužbe da je stranka manipulirala članovima iako objave na Facebooku jasno pokazuju da su svoje članove ”mamili” na deložaciju uz obećanje da će to honorirati.