Kad čovjek napiše tekst, onako iz srca, tekst u kojem pogodi metu točno “u sridu” vrijedi ga objaviti kako bi što više ljudi vidjelo jedan odmjeren tekst, koji ima dubinu i poruku, ne za jedan dan, za jedan klik na portalu. Tekst koji je šamar svima nama , političarima koji vode državu napose.
Mario Tomasović bivši pripadnik 4. gardijske brigade i bivši predsjednik splitske HVIDRA-e na svom profilu je prokomentirao zadnja događanja i nedavnu tragediju u Šibeniku i Vodicama, kao i trend uzimanja pravde u svoje ruke. Objavu prenosimo u cijelosti.
Na žalost, svjedoci smo učestalih događaja s tragičnim ishodom kao što je ovaj posljednji u Šibeniku i Vodicama.
Mario Tomasović bivši pripadnik 4. gardijske brigade i bivši predsjednik splitske HVIDRA-e na svom profilu je prokomentirao zadnja događanja i nedavnu tragediju u Šibeniku i Vodicama, kao i trend uzimanja pravde u svoje ruke. Objavu prenosimo u cijelosti.
Na žalost, svjedoci smo učestalih događaja s tragičnim ishodom kao što je ovaj posljednji u Šibeniku i Vodicama.
U tom krvavom pohodu četiri su osobe ubijene, a počinitelj tih ubojstava i sebi je, na kraju, oduzeo život.
Sindrom “Zavadlav” ili uzimanja pravde u svoje ruke opasno se zakotrljao mutnim bespućima hrvatskog pravosuđa.
Ništa gore se ne može dogoditi jednom, uvjetno kazano, demokratski uređenom društvu, koje se temelji na zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj trodiobi vlasti.
S obzirom na duboku patologiju našeg društva, još uvijek opterećenog ratnim stradanjima, neuspjeloj tranziciji iz jednostranačja u demokratski pluralizam, kriminalnoj pretvorbi i privatizaciji, neizgrađenim, nedovršenim i neučinkovitim institucijama, te naposljetku mentalitetu “ima li mene tute” – ovakvi tragični događaji su logična posljedica gore, samo dijelom, navedenih razloga ili uzroka stanja kod nas.
Sve tri sastavnice državne vlasti – a ne samo pravosuđe, koje jest rak rana društva – trebaju se preispitati i temeljito resetirati ukoliko se želi izbjeći nastavak ovakvih krvavih događaja.
Ni zakonodavna ni izvršna vlast nisu amnestirane od odgovornosti za loše stanje u društvu i pravosuđu, dapače.
Naime sadašnji Stečajni zakon nije predložen od kakve eko udruge, nego od tadašnje izvršne vlasti, niti ga je izglasala udruga za zaštitu ptica pjevica, već Hrvatski sabor.
I taj zakon, po mom skromnom mišljenju je loš, s nakaradno propisanim provedbenim procedurama, anakron, s ugrađenim odredbama/fintama za odugovlačenje postupka; ne ispunjava načela učinkovitosti, ekonomičnosti i pravednosti itd. itd.
I kada takav, deformiran, zaživi u praksi na trgovačkim sudovima, gdje opet imamo praksu kakvu imamo, posrnule poduzetnike i poduzeća kakve je iznjedrila hrvatska mutna tranzicija i ekonomska močvara, što možemo očekivati?
Tisuće poduzeća je ciljano i namjerno bačeno u stečaj, ako već nisu uspjeli s predstečajem, koji je, doduše, kasnije uveden, s ciljem očuvanja radnih mjesta. I to su neki izdriblali preko zakonom ugrađenih rupa prijevare vjerovnika nadglasavanjem firmi i fiktivnih tražbina u vlastitom aranžmanu.
I gdje je tu, u ovoj priči, pošteni vjerovnik? Nigdje.
Ima li sudsku zaštitu? Nema.
Ni pošteni dužnik se ne može snaći u ovom začaranom kolu koji se kotrlja već trideset godina.
U startu je prepušten zamršenom i sporom, na žalost u dosta slučajeva i korumpiranom postupku u kojemu vrijednost njegove imovine ovisi o nejasnim kriterijima, zasnovanih na famoznoj tržišnoj cijeni, koju u pravilu diktira vjerovnik i s njim spregnuti širi interesi. Ne valja generalizirati, ali imamo pravo sumnjati da i nekim stečajnim upraviteljima i sucima ovakav nakaradan i loš zakon odgovara radi osobnih interesa.
Višegodišnji jalovi postupci obeshrabruju poslovnu klimu i pravnu sigurnost, no bitno je da ide plaća, te da se isplaćuju nagrade.
Za kraj, uzimanje pravde u svoje ruke je zlo i početak anarhije. Država je dužna mjenjati loše zakone i procedure koji generiraju ovakve užasne događaje.
Ovršni zakon je druga krajnost, on je učinkovitiji, zna se i zašto, od gore spomenutog zakona. Ali je duboko nepravedan, nehuman i kao takav je svojevrsni detonator za socijalnu bombu koja bi ako se nešto žurno ne poduzme, uz sve ostalo što nas je snašlo, mogla silovito eksplodirati.
dp/foto:privatni album
dp/foto:privatni album