BORKOVIĆ – MLADI JASTREB: Kroz Sabor su me vodili u lisicama na ispitivanje kod Josipa Perkovića

0

Branko Borković, Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Grada Vukovara, rekao je da je definitivni dan pada grada 18. studenog. “U okviru tih međunarodnih sporazuma, pokušaja Crvenog križa da stavi stvar pod kontrolu, nije uspjela i završilo je tragično po ranjenike iz vukovarske bolnice”, rekao je Mladi Jastreb.

“Vukovar je već tad bio sasječen na tri džepa, imali smo mitnički dio, Sajmište je palo, Borovo Naselje je bilo totalno odvojeno od Vukovara sigurno jedno 10 dana. Mi smo sve vrijeme pokušavali pregovarati o načinima izvlačenja ranjenika i civila, jer vojska nikad nije bila predmet pregovora, pokušavalo se s Međunarodnim crvenim križom i nakon konačno potpisivanja tog 13. primirja, gdje se ušlo u tu završnu fazu da povjerenik vlade preuzima pregovore o evakuaciji civila, a mi kao vojska nismo bili predmet pregovora, nego smo prepušteni sami sebi”, rekao je Mladi Jastreb.

Foto: Snimka zaslona N1

“Pitanje je li se moglo drugačije postojalo je dok se nije dogodila Ukrajina”, rekao je Mladi Jastreb, prenosi N1.

“Hrvatska je bila razoružana, međunarodno blokirana i nitko je nije želio. Usprkos tome, nas malo ne samo branitelja Vukovara, nego dragovoljaca u RH, dvadesetak tisuća loše naoružanih, odlučili smo se boriti i stati nasuprot toj nacističkoj tvorevini odnosno agresiji koja je bila prisutna”, rekao je Mladi Jastreb.

“Usprkos tome što nas nitko nije želio, mi smo svoju državu stvorili”, rekao je posljednji zapovjednik Vukovara.

Upitan jesu li nalazi Manolićeve komisije ikada otkriveni, Borković je rekao da još uvijek rade na tome. “Mene su javno u lisicama nekoliko puta vodili kroz Sabor na ispitivanje kod Josipa Perkovića. To se nikad u povijesti nije dogodilo, da se jednog ratnog zapovjednika tako ispituje. Sve vrijeme inzistiram ne da se revidira, nego da se ta sramotna tvorevina poništi. Modernu hrvatsku državu ne možemo graditi na Josipu Manoliću i Josipu Perkoviću”, rekao je Borković.

Anita M.