Jučer je iz Splita prema Veloj Luci po posljednji puta zaplovio legendarni glazbenik Oliver Dragojević. Nakon komemoracije održanoj ranije istoga dana u HNK Split, u popodnevnim satima od Olivera oprostili su se i svi ostali.
Ispraćaj je započeo u crkvi svetog Frane na Rivi gdje je održana 20-minutna sveta Misa. Nakon toga procesija je u dugačkom špaliru koji se protezao duž cijele Rive krenula prema gatu sv. Nikole uz kojeg se nalazio katamaran za Vela Luku. Povorka praćena s obitelji i kolegama pjevačima polako je krenula iz Crkve Svetog Frane. Uz lijes su koračali Oliverova supruga Vesna i sinovi i kolege glazbenici Tonći Huljić, Doris Dragović, Vjekoslava Huljić, Goran Karan, Petar Grašo. Kasnije su se kolege izmjenjivale uz lijes pa su između ostalih na taj način počast iskazali i Stjepan Hauser, Zlatan Stipišić Gibonni, Joško Banov, Tony Cetinski, grupa “Dupini”…
Dok je povorka prolazila Rivom, tisuće okupljenih Splićana i njihovih gostiju velikim pljeskom pozdravljalo je Olivera. Čuli su se i povici: “Hvala Olivere, kralju”, “Hvala, legendo”. Neki su na lijes bacali cvijeće, kape i navijačke šalove. Sve je bilo popraćeno pjesmom i dugotrajnim pljeskom. Klapa Contra otpjevala je Cesaricu, a zatim se čula i pjesma „Ispod sunca zlatnoga“ u kojoj je Oliver opjevao svoj rodni grad te potom „Moj lipi anđele“.
I tako je korak po korak, pljesak po pljesak i suzu po suzu Oliver stigao do gata sv. Nikole i katamarana koji ga je odveo na posljednje putovanje morem.
Zabrecnuo je bumbal, najveće zvono na katedrali svetog Duje koje je mimo uobičajenog Velikog petka posljednji put zvonilo prije davnih 80 godina, prilikom pogreba velikog državnika i splitskog gradonačelnika Ante Trumbića. Transparent s Oliverovim likom spušten je niz zvonik svetog Duje, na Rivi gori 70 baklji, sirene se čuju sa brodica i brodova, tuku kampaneli i ostalih crkvi. Lijes se u pratnji stihova pjesme „Moj galebe“ otisnuo s kopna na more. Oliver je po posljednji puta na brodu za Korčulu. Simbolično, u 19:50, satnica koja obilježava godinu rođenja Torcide.
Velikan, legenda, jedinstveni, neponovljivi. Kojim god epitetom ga nazivali niti jedan nije pogrešan. On, koji je bio takav i još puno toga, krenuo je na svoj zadnji vijađ prema rodnoj Veloj Luci.
Oliver je iz svog Splita ispraćen dostojanstveno s pjesmom i pljeskom kako i dolikuje ovom velikanu.
U pratnji katamarana za Korčulu bile su dvije raketne topovnjače Hrvatske ratne mornarice, brodovi MUP-a i Lučke kapetanije te stotine brodica. Poseban ispraćaj pripremili su otočani: Bračani i Šoltani na veličanstven način prolazak katamarana pozdravili su u Splitskim vratima, kod otočića Mrduja, a Hvarani i Višani kod Paklinskih otoka, točnije između Galešnika i Stipanske. Ukupno se u špaliru između grada Hvara i Paklinskih otoka skupilo više od 500 brodica.
Katamaran je malo iza 22 sata uplovio u Vela Luku gdje ga je dočekala puna riva u tišini. Tisuće Korčulana dočekalo je svoga Olivera uz pljesak, suze i baklje. Oliver je stigao doma.
Sam pogreb zakazan je za srijedu u 18 sati na mjesnom groblju Sv. Roka u Veloj Luci u krugu obitelji i prijatelja.