Dugopolje Portal

Najnovije vijesti Hrvatske, Dalmacije i Svijeta

Cijenjena profesorica koju proganjaju zbog pretilosti: “U teretani su mi vikali debela, žele mi gangrenu, dijabetes i amputaciju nogu”

May 7, 2020
Foto: Snimka zaslona

Poznata i cijenjena hrvatska makroekonomistica Vedrana Pribičević, koja radi kao predavačica u Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, poznata je dijelu javnosti po tome što u medijima na plastičan način govori o ekonomskoj problematici u društvu. Novinari je vole zbog razumljivog jezika kojim objašnjava makroekonomiju. Međutim, Vedrana ima problem s viškom kilograma, s čime se bori cijeli život. I svaki put kad joj na portalu iziđe intervju ili neka izjava koju prati njezina fotografija, ljudi komentiraju njezin izgled, a ne sadržaj teksta. Komentari znaju biti toliko zločesti da se netko sa strane upita što je u tim ljudima toliko tužno da prosipaju toliku zloću preko tastature.

Zbog toga je Vedrana na Facebooku posvetila post online zlostavljačima koji su joj pisali da je ona “doslovno makroekonomija”, “bar znamo di pohranjuje znanje” i slično.

“Hoćete vidjeti kako izgleda online harassment sa kojim se debeli ljudi susreću svaki dan? Evo vam primjera sa stranice institucije na kojoj radim. Apsolutno svi komentari ispod posta se tiču moje težine. Nema niti jedan komentar koji se tiče onoga što sam napisala u tekstu. Kada u tekstu koji napišem nema moje slike, komentari magično nestanu. No ja sam manje više debela cijeli život i apsolutno sam navikla na zajebavanje. Pa i ja se često puta zajebavam na vlastiti račun. No zamislite da vas netko konstantno bombardira uvredama bez obzira gdje se i u kojem svojstvu pojavite, i to vam radi dok ste na dijeti, mučite se, trudite se. Pa mene su ljudi harassali komentarima kad sam išla u teretanu! Jedino mjesto gdje NIKAD nisam doživjela harassment je na bazenu, išla bih u 6 ujutro kada su trening imali plivači. Niti jedan krivi pogled, čak su me neki i bodrili i beskrajna im hvala na tome. Njihove su me riječi potpore vjerojatno spasile od samoubojstva o kojem sam ozbiljno kontemplirala u tom periodu života gdje sam imala više sranja istodobno koja su mi se događala”, napisala je, između ostalog, Vedrana, navodeći da joj je dosta šutnje. Stoga je pristala i na intervju za Slobodnu Dalmaciju u kojem je podrobnije opisala što prolazi…

Kako je to kad vas netko konstantno bombardira uvredama?

– S vremenom naučite nositi se s tim, imate neke mentalne mehanizme koje svjesno implementirate: ignorirate ih, izbjegavate mjesta gdje bi se uvrede mogle dogoditi. Prilagodite se koliko god možete, jer to je jedini način da koliko-toliko održite funkcionalnost sebe kao osobe. Dakle, svaka vas uvreda boli, imate emocionalnu reakciju na nju. Pitanje je samo što kasnije učinite s time, koliko ste mentalno otporni da ne dopustite da to utječe na vas, u smislu da prestanete funkcionirati kao osoba i počnete imati probleme na privatnom i poslovnom planu.

Kako je danas biti pretio i prisutan u javnosti?

– Biti javna osoba znači nužno biti podvrgnut javnoj kritici, to dolazi s tim “poslom”. I, naravno, bit će komentara koji neće biti vezani uz ono što sam rekla, nego uz ono kako izgledam. Činjenica je da kad uz tekst nema moje fotografije, komentari se uglavnom odnose na ono što sam napisala, a ako uz tekst stoji fotografija, onda ima puno više komentara kojima se komentira moj izgled. Komentari se mogu svrstati u tri kategorije: savjeti da se počnem brinuti o vlastitom zdravlju, šale, te na kraju i uvrede raznih vrsta i intenziteta. To je opservacija. Nedavno me je Lider zamolio da dam veliki intervju o efektima COVID-a na ekonomiju, i fotografirali su me. Nisam se nadala da će me staviti na naslovnicu. Bio je to čudan osjećaj, iako je to poslovni časopis.

Nosite li se teško s tim ili ste se s vremenom naviknuli?

– Davno sam se naviknula na komentare jer cijeli život imam problema s viškom kila. Pitanje je što znači “naviknuti se”. Rasplaču li me? Ne. Imam li mentalne posljedice od njih? Da, anksioznost! Ako se ne rasplačete na uvrede, to ne znači da ste se navikli na to. To samo znači da ste svjesno odlučili da nećete dopustiti da vam uvreda umanji funkcionalnost. Nesvjesno, šteta je počinjena.

Jeste li se s tim susretali u školi?

– Da. U školi sam redovito jela zatvorena u WC-u, čak i kad sam jela hranu koju mi je propisao liječnik kad sam bila na dijeti. Bila je to prilično groteskna prilagodba. Posebice mi je bilo teško kad sam, zbog očeva posla, promijenila školu i državu. Tada sam završila u britanskoj gimnaziji i prvi dan škole sve su cure stajale oko mene, ali nisu sa mnom komunicirale. Ništa mi nije bilo jasno, dok mi jedna od njih nije odgovorila: “Pa naravno da sve stojimo kraj tebe, jer kraj tebe svaka cura izgleda kao model.” Nakon toga sam bila utučena cijelo prvo polugodište jer se nitko nije htio družiti sa mnom.

Nisam htjela stvarati probleme svojim roditeljima jer je ta škola bila doista izvrsna. Umjesto toga sam s 12 godina odlučila da ću se prestati ponašati kao žrtva. Strategija je bila jednostavna – imati što bolje ocjene, šutjeti i promatrati ljude. U slobodno sam vrijeme čitala knjige i stripove, igrala igrice na računalu. Prestalo me je zanimati što mi imaju reći i tako sam se ponašala. Na fakultetu se situacija bitno poboljšala, na studiju ekonomije, u grupi onih koji su studirali baš čistu ekonomiju, ne poslovnu administraciju, sve je bilo puno ljudi koji su bili slični meni. Moram priznati da su mi to bile četiri odlične godine, nije bilo nikakvih loših komentara i svi smo se skupa urnebesno zabavljali.

Šalju li vam uvrede e-mailovima, u inbox…?

– Bilo je svega osim goluba pismonoše. Najviše su me fascinirala pisma odaslana na adresu institucije u kojoj radim, jer za online komunikaciju ipak treba manje truda. Netko se doista potrudio, prošetao do pošte. Tada nisam znala što s time učiniti, trebam li to prijaviti policiji, je li to ista osoba. Čuvala sam ih neko vrijeme u ladici na poslu, no poslije sam ih bacila.

Kakav je sadržaj tih uvreda, što konkretno pišu?

– Uglavnom su to uvrede na moj fizički izgled, s pripadajućom salvom epiteta. Bilo je i želja da što prije umrem od pretilosti, neki su mi to slali kad mi je umrla majka, koja je također bila pretila, zaželjeli mi istu sudbinu… A bilo je i želja da dobijem dijabetes i gangrenu te da mi amputiraju noge i da ostanem invalid. Tih se dviju baš sjećam.

Što poručiti osobi koja piše da joj je drago da vam je majka umrla?

– Ništa. Osobe koje to pišu nisu zainteresirane za komunikaciju, nego vas samo žele oštetiti.

Bi li bilo bolje da uopće ne čitate te komentare ispod teksta?

– U pravilu sam ih prestala čitati kad tekst bude objavljen u medijima. Ovi komentari zbog kojih sam istupila bili su ostavljeni na službenoj Facebook stranici institucije u kojoj radim, ispod teksta iz “Jutarnjeg” u kojem objašnjavam koje sve alate koristimo u online nastavi. Autor komentara pozvao je i dva prijatelja da komentiraju. Dakle, komentar koji je poslužio kao primjer nije bio ispod članka u novinama, nego direktno na stranici institucije u kojoj radim. To znači da ga je vidjela masa mojih studenata, suradnika i poslovnih partnera. I da netko sav infektivni otpad od komentara koje ljudi ostave mora čitati i uklanjati.

Jesu li vas vrijeđali dok ste išli u teretanu?

– U teretanu sam išla u kasne noćne sate kako bih minimizirala šansu da doživim neugodnost. Dakle, govorimo o jedan ili dva sata noću. I nosila sam slušalice da ništa ne čujem. Nekoliko se puta u kratkom periodu dogodilo da su mi ljudi prišli i signalizirali mi da skinem slušalice. Mislila sam da trebaju spravu ili me žele pitati kad ću biti gotova. Ali ne, komentar je bio tipa “ej, debela, ne buš na tom smršavila”.

Kako je na kraju prošla vaša “avantura” s teretanom?

– Pobjegla sam iz teretane glavom bez obzira. Tim gore što sam tada imala doista težak period života, imala sam ozbiljnih osobnih i financijskih problema za koje nisam bila sama kriva. Sjela sam u dva ujutro na pločnik i plakala sam dok sunce nije izišlo.

Spomenuli ste i da je bazen jedino mjesto gdje nikad niste doživjeli “harassment”. Kako to objašnjavate i kakvi su bili prema vama?

– Išla sam svaki dan na plivanje u šest ujutro. Tada su na bazenu manje-više samo profesionalni plivači ili bivši plivači koji se rekreiraju. Kad su vidjeli da redovito dolazim, bodrili su me, rekli su mi “svaka čast” i neka samo tako nastavim. Nakon te dvije, tri lijepe riječi osjećala sam se puno bolje i to bi mi pomoglo da izguram dan.

Pokušavali ste skinuti kilograme u više navrata. Zbog čega se na kraju dogodi neuspjeh?

– Svaki put je bio neki drugi razlog zašto nisam ustrajala. Možda će zvučati kao neka izlika, no od bazena sam dobila upalu uha i neko vrijeme nisam mogla ići plivati. Sada kada se otvori bazen kod maksimirskog stadiona, planiram početi opet ići.

Zbog čega često nosite šal?

– Ne često… Ja nikad ne izlazim iz kuće bez šala! Imam ih doista mnogo, a koristim ih da se dodatno pokrijem, jer sam primijetila da mnogima smeta vidjeti pretile ljude u odjeći koja im ne odgovara.

U Facebook statusu ste napisali: “Ja sam manje više debela cijeli život i apsolutno sam navikla na zajebavanje. Pa i ja se često puta zajebavam na vlastiti račun”. Kako to “zajebavanje” na vlastiti račun izgleda?

– Zbijanje šala na vlastiti račun jedan je od načina kako se svjesno nosim s potencijalnim komentarima. I mislim da sam se dosta dobro izvježbala, jer ljudi odustanu kad vide da su najbolje šale i pošalice upravo one koje produciram sama. Neki misle da je to prilično jadno i pokazuje kako nemam samopoštovanja. Mislim da je moj lajtmotiv “zajebancije” jedan lik iz “Ratova zvijezda”, veliki sam fan – riječ je o Jabbi The Huttu. Uvijek kažem da mi je Jabba životni uzor jer je moćan šef kriminalne organizacije koja kontrolira dobar dio galaksije, ali je isto tako ogroman i proždrljiv.

I nekim pretilim političarima pišu uvrede jer se ne slažu s njihovom političkom agendom i to je razlog vrijeđanja, a vas vrijeđaju samo zbog toga što ste pretili. Kako to objašnjavate, odakle ta mržnja prema punašnim ljudima?

– Moguće je da se ni ne slažu s onim što misle da je moja ekonomska agenda, pa mi onda pišu uvrede na račun pretilosti. Bivanje pretilim također vas čini lakom metom, jer je evidentno da imate neki problem koji ne možete sakriti, neku slabost koja je očita. •

‘Ljudi na internetu su životinje’

Nakon što je poslala svoj apel u kojemu je rekla da neće šutjeti, javili su se brojni građani, njih tisuće, koji su joj dali podršku. Evo dijela komentara:

“Nemoj biti tužna. Ja sam u kolicima, imam dva mala psića, vozim ih sa sobom u krilu. Netko mi daje komplimente, ali nažalost ima ih puno koji me obasipaju vrlo ružnim riječima. Ali ja znam, veći su invalidi od mene. Tužno.”

“To su sve zavidni neostvareni ljudi. Oni ni ne kuže kad ona o nečemu priča jer nemaju kapacitet shvatiti. Pa im je dobro došao taj višak kila da ponize ženu. A ponizili su sami sebe.”

“Ima nas mršavih i debelih, ružnih i lijepih, svakakvih… Ali pametnih i obrazovanih kao profesorica Vedrana Pribičević jako, jako malo.”

“Želim Vam svako dobro Vedrana ako čitate i nadam se da vam život bude onako kako treba biti. I sama sam bila i mršava i debela, znam kakav je to osjećaj. Onaj tko je pristojan, taj će gledati sadržaj onoga što govorite. Znajte da se samo budale i neljudi rugaju drugima.”

“Ne obaziri se na komentare, ljudi na internetu su životinje, a u pravom životu male p…e.”

“Uvjerena sam da su svi ti primitivci i neandertalci daleko od savršenog. Čak i ako su savršeni, manjka im minimum ljudskosti, maksimum dobrog odgoja i bazične pristojnosti. Samo naprijed Vedrana.”

“Strašno i žalosno koliko su ljudi glupi I jadni! Živjela ti nama 100 godina i budi kakva zelis biti fizički…”

“Mene je sram pojedinih komentara. Da se debljina mjeri zločestoćom vi bi bili najdeblji ljudi na zemaljskoj kugli.”

“Danas je bitno da si lijep, zgodan. Ali to što si pokvaren, glup, škrt, sebičan… Nema veze, bitno da si lijep.”

“Na poslu sam imao kolegicu koja je znanjem znala puuunoo vise no mom šefu to nije značilo ništa, na veću poziciju je postavio djevojku istih godina, ali atraktivnu, ali pameti nije imala grama. Kasnije se lupao po glavi.”

Povezane objave

Kažnjen bivši Penavin tajnik: “Nije mi mrsko platiti ovu kaznu”

S mjesta tajnika na čelo županijskih ljekarni. Županica ga nahvalila

Pitanje ljubiteljima krvavog maršala: “Može li masovni ubojica biti dobar čovjek, mogu li oni koji ga slave biti dobri ljudi?”