Dina Dogan, nezavisna zastupnica u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, oštro je prozvala Možemovsku gradsku vlast s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem na čelu i odgovorne u zagrebačkoj bolnici Sveti Ivan na Jankomiru zbog višednevne šutnje i mogućeg zataškavanja okolnosti smrti mladog pacijenta.
Ubojstvo 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periše u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan otvorilo je ozbiljna pitanja o odgovornosti bolničke uprave i gradske vlasti, ali i mogućem zataškavanju okolnosti njegove smrti.
Cjelokupna hrvatska javnost zastrašujućim je događajem i nasilnom smrću mladog športaša zgrožena i iznimno potresena, a na slučaj je reagirala i Dina Dogan, oštro prozvavši odgovorne zbog višednevne šutnje i izostanka pravodobnog informiranja javnosti.
U svojoj objavi Dogan je izrazila i sućut ožalošćenoj obitelji. Posebno je upozorila na odgovornost Upravnog vijeća bolnice, Grada Zagreba kao njezina osnivača i nadležnih gradskih službi. Istaknula je kako odgovornost ne može stati samo na zaposlenicima koji su bili neposredno uključeni u događaj. „Sram vas bilo, zataškavate!”, poručila je Dogan.
Periš je došao u bolnicu po pomoć, a iz nje je izašao mrtav
Komentar nezavisne zastupnice Dine Dogan prenosimo u cijelosti:
SRAM VAS BILO, ZATAŠKAVATE!
Kristian Josip Periš imao je 32 godine. Došao je u bolnicu po pomoć, a iz nje je izašao mrtav. Saučešće obitelji 😞
Dogodilo se 21. listopada. Tri tehničara dobila su otkaz tek 5. studenoga. Javnost je istinu doznala kad je procurila snimka. Ministarstvo zdravstva, koje bi trebalo znati takve stvari, moralo je javno pitati: tko je znao i zašto nas nitko nije obavijestio?
Pročitajte tu rečenicu još jednom. Ministarstvo nije znalo. Grad Zagreb, osnivač bolnice, očito je također tek nakon toga shvatio što se dogodilo iako je evo Benčić izjavila da je Gradonačelnik za to znao krajem prošlog tjedna. Pazite, a to je bolnica u kojoj je USKOK prije godinu dana otkrio navodno izvlačenje više od 1,2 milijuna eura.
Predsjednik Upravnog vijeća Mirando Mrsić (iako mi nije jasno kako je on sad dospio na to mjesto) kaže da uprava nije ništa zataškavala, nego da su to radili tehničari. Ma ajte najte. Pokušajte to prevesti na običan jezik: u gradskoj bolnici netko je skrivao smrt pacijenta, a oni koji bi trebali nadzirati ništa nisu primijetili. To meni ne izgleda kao obrana nego kao optužnica protiv vlastitog nadzora. Jesu ljudi koji tamo rade uopće educirani, kad kažu da im kadrova fali? Tko nadzire te radnike? Tko je voditelj odjela? Ajmo to javno!
Razumijem da je lako okriviti četvoricu ljudi koji su ondje bili. Vidjeli smo isječke snimke i dosta nam je. Možda će ih sud i osuditi, i to je pravo mjesto za tu raspravu. Ali netko je imenovao Upravno vijeće. Netko je godinama primao njegova izvješća. Netko je u Gradu trebao pitati: kako ide, što se događa na odjelima, tko je zadužen za sigurnost pacijenata. Možemo i SDP vode Zagreb. To su njihova pitanja. Neće odgovarati na ta pitanja. Neugodna su. Gradski ured za zdravstvo isto šuti?!
Duguju svi oni odgovore jednoj obitelji koja je izgubila sina. Dugujemo ih svakom čovjeku koji će sutra biti primljen u neku zagrebačku bolnicu i vjerovati da je ondje siguran. Dugujemo odgovore i svim roditeljima iz OŠ Prečko, jer sjetimo se da je navodno napadač iz Prečkog pobjegao upravo iz ove bolnice Sveti Ivan.
Malo je reći da smo svi šokirani. A šok je veći kad smo saznali da je ovo sve zataškano, da je gradska vlast za ovo znala, da su do danas šutili, a sad s pozicije moći siju bijedne PRovske pamflete”, zaključila je Dogan.
Podsjećamo, posebno je zanimljiv detalj koji budi opravdanu sumnju u zataškavanje je postojanje snimke nadzorne kamere koja se u ponedjeljak pojavila u javnosti. Tek nakon toga oglasili su se odgovorni. Kada je u psihijatrijskoj klinici tijekom sputavanja preminuo 32-godišnjak, ravnateljica je snimku pogledala tek nakon puna dva tjedna.
Odlazak tehničara na bolovanje može objasniti zašto nisu stigli pisani izvještaji, ali ne i zašto se nije odmah pregledao videozapis koji je bio dostupan i koji je kasnije pokazao nasilje. Pravo pitanje nije zašto je snimka uopće pregledana, nego zašto se toliko dugo čekalo — i je li u međuvremenu postojala opasnost da se dokaz izgubi. Smrt pacijenta u ustanovi koja ga je trebala štititi trebala bi automatski potaknuti hitnu provjeru dostupnih snimki, a ne dvotjedno odgađanje.