'Otvoreno' o moliteljima, jedna od najlošijih emisija urednice Grancarić
Poznati politički analitičar Dr. sc. Ivica Granić prokomentirao je na Facebooku sinoćnju emisiju “Otvoreno” Hrvatske televizije. Evo što je napisao:
‘Otvoreno’ o moliteljima, jedna od najlošijih emisija urednice Grancarić
Radi se o muškarcima, katolicima, koji klečeći mole na trgu Josipa bana Jelačića.
Gledajući s pozicije novinarskog profesionlizma, emisija bez predstavnika tih muškaraca, i bez predstavnika nekoga od Crkve, koji su očito odbili sudjelovati, je profesionalno promašena i ostala je uglavnom poligon manje socioloških a više feminističkih pristupa, kao i kvazi opservacija. Dakle ništa od ‘Audiatur et altera pars’ ili ‘audi alteram partem’ (hrv. neka se čuje i druga strana), a bez tog pristupa, to jest pravila, bespredmetno je uopće govoriti o bilo kakvom uredničkom profesionalizmu.
Gosti su, osim gospođe iz Splita, koja osim što je predstavljena kao voditeljica neke nevladine ženske udruge, ujedno je i lezbijka, ponešto su i rekli. Donekle ih je bilo vrijedno i ugodno čuti.
Na žalost, odmah je bilo jasno kako će voditeljica urednički ‘gurati’ priču na tračnice feminizma, čak na to ni svi gosti ponekad nisu pristajali.
Ono što je najneprofesionalnije od urednice Grancarić je činjenica kako se opet pokušalo manipulirati na način da muškarci mole, a tu agendu mediji guraju non stop, kao da ti muškarci kleče i mole kako bi bili dominantni nad ženama, tukli ih i uskraćivali im prava.
Dakle, jedna obična konstrukcija, laž i teška podvala! A to se ne može gurati pod nekakav urednički neprofesionalizam, u pitanju je nešto puno gore. Naravno da, kad se tako postavi paradigma, onda emisija, i stavovi izneseni u njoj, postaju bespredmetni.
Svećenik M. Knezović je u svojoj objavi dao vrlo logična objašnjenja, šteta da, zbog gledateljstva, to nije učinila i urednica Grancarić.
Prije svega, Crkva se službeno i ne mora očitovati o moliteljima. Nije da Crkva od tog očitovanja bježi, ali zašto bi se morala očitovati baš onda kada to traže novinari? Na Trgu se ne obavljaju sakramenti, u pitanju je vjernički molitveni program. Za to ne treba dekret, ili jurisdikcija. I točka!
Gost iz Rijeke, bilo je odmah jasno, ne slaže se s moliteljima, to jest s njihovim načinom molitve. Ali, Bože moj, zašto bi se i morao, zašto bi se svi katolici s njima u načinu molitve morali slagati? Jer, koliko ljudi toliko i molitvenih izričaja. To i jest bogatstvo. Netko moli u šetnji, netko u sobi, netko u prirodi, netko na trgu… i čemu zbunjenost i konfuzija oko toga.
Loše bi i nedopustivo bilo da se molitvu zlorabi u političke svrhe. A to se ovdje nije dogodilo.
I u čemu je onda problem? Ili ipak znamo u čemu je!