Foto: Pixabay

Ritual prije kupnje novog automobila mnogima je svečaniji i uzvišeniji od vjenčanja. Odabir, potpisivanje ugovora u banci, potom preuzimanje vozila, sjedanje, prvo uključivanje motora i parkiranje ispred zgrade uz kratku vizualnu analizu je li netko od susjeda primijetio da ste uložili u pokretninu. Ponosu nema kraja, ali sve nakon tog prvog trenutka opijenosti mogli bismo nazvati otrežnjenjem ili opisati onom Churchillovom: znoj i suze (bez krvi, naravno). Servisi, plaćanje registracije i osiguranja, potom cijene goriva koje svaki utorak pratite pozornije nego novu hrvatsku sapunicu. Rastu li cijene, pada vam raspoloženje – padaju li, mlaki vam se osmijeh pojavljuje na licu.

Međunarodno vijeće za čisti promet (ICCT), ista ona institucija koja je pokrenula cijelu priču oko Volkswagenove dizelske afere 2015. stoji iza studije o isplativosti različitih tipova pogona automobila.

ICCT je analizirao tržišta u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Norveškoj – praćeni su troškovi kupnje i vlasništva električnog automobila, benzinca, dizelaša i plug-in hibirda.

Najjeftinije je kupiti/posjedovati električni automobil zbog kombinacije smanjenih davanja pri kupnji (koja značajno umanjuju visoku cijenu), smanjenih troškova pri osiguranju i poreznim davanjima, niže cijene servisa i, naravno, niže cijene energije.

Plug-in hibirdi su najskuplji, skuplji su čak i od dizelaša te benzinaca. Visoka im je cijena nabave, a ipak troše gorivo i skuplje im je održavanje. Vozači u Velikoj Britaniji bi u periodu od četiri godine mogli uštedjeti oko šet posto novca odluče li se za električni automobil umjesto dizelskog, u Norveškoj čak 27 posto (tamo daju velike popuste pri registraciji el. vozila), Njemačkoj 11 posto, Francuskoj 12 posto te Nizozemskoj 15 posto.
Istraživači ICCT-a predlažu veće porezna davanja na automobile koji emitiraju veliku količinu štetnih plinova, a još veće olakšice za kupnju električnih automobila i vozila s niskom emisijom štetnih plinova, piše Revija HAK.