Politički tajnik novoosnovana stranke “Hrvatsko bilo” dr Ivica Granić osvrnuo se Facebooku o represiji spram navijačkih skupina, u konkretnom slučaju na uvođenje verbalnog delikta u pravosudnu praksu Republike Hrvatske. Evo što je napisao:
“Navijače u zatvor
Koliko trebaš biti blesav pa ne shvatiti da je represija protiv pjevanja pjesama na stadionima zapravo oblik verbalnog delikta?!
Da je donositelj te besmislene odluke barem malo prošetao europskim stadionima shvatio bi kako je ovo kod nas tek blaga kamilica. Nešto što nije vrijedno spomena.
Očigledno drugo oko u glavi, najdraži koalicijski partner, ‘tera do kraja’.
Represija će postići obrnuti efekt.
Navijače će potaknuti na još masovnije pjevanje sličnih pjesama.
Kada se svemu pridoda i činjenica da se istim aršinom ne sankcioniraju i ‘one druge’ pjesme, one koje slave komunizam, jugoslavenštinu, Titoizam i sl. onda je jasno kako Milanovićev lekarkin sin hoda po vrlo tankom ledu. Sretno mu!
Prije stanovitog vremena pročitao sam analizu njegovog maturalnog rada. Hrpetine uglavnom citata, Marxa, Kardelja, Feuerbaca, Eca… do razine banalnosti, često i krajnje bizarnosti.
Tako da možda i ne bi trebalo biti neko preveliko iznenađenje aktualno tumaranje i opće nesnalaženje.
Nevjerojatno je da netko tko se toliko ‘brusio’ u europskim diplomatskim salonima, netko tko se već stanovito vrijeme bavi visokom politikom, da se milimetra nije odmaknuo od vremena, smisla i zaključka vlastitog maturalnog rada. A čini se da je baš tako.
Da možda netko Premijera upita hoće li imati dovoljno zatvora za tolike Ustaše?
Ili je ipak sve u čovjekovom formativnom razdoblju?
A sve ono kasnije da su zapravo šareni ukrasi na drvcu, tek nijanse davno definiranih principa.
‘Sredstva masovne komunikacije’ tema je njegovog maturalnog, dakle ne diplomski, magistarski ili doktorski, kako neki pišu, nego maturalni rad mladog Andreja Plenkovića.
Obzirom da je ipak bila riječ o sinu ‘svjesnih roditelja’ rad je objavljen kao knjižica. Čini se da je socijalistička Jugoslavija prilično vjerovala u Andreja, jer u njoj pisati i objavljivati nije mogao baš svatko.
Ostaje tek jedno pitanje: kad je Plenković iskren?
Tada? Ili možda u vrijeme čuvene sintagme o stranci kao taocu jednog čovjeka? Jučer? Danas? Ili …. ili… ili….
Sjeti li se kada Plenković Marxa, dođe li mu kada Kardelj u snove? I uopće, bori li se još za čovjeka samoupravnog društva? Ili je evoluirao i dobio nove filozofske uzore, drugačije od onih koje je imao u mladosti?
Ja se bojim, suprotno mnogim mišljenjima, da ništa od toga nije točno.
Bojim se, a to je najgore od svega, da je u pitanju čovjek koji podržava onu idelogiju koja je trenutno najpopularnija?
Dakle, čovjek bez ikakve ideologije.” – zaključio je Granić