Nakon susreta Osijeka i Hajduka s tribina gdje su bili navijači Hajduka moglo se čuti uzvikivanje – Bjelica, Srbine, čakija ti ne gine. Bilo je to, zacijelo, gadljivo razračunavanje s osječkim šefom struke koji je dan-dva ranije po prilici ustvrdio da ima i većih heretika u hrvatskom nogometu od suca Bebeka i da je slučaj njegovih izjava predimenzioniran.
Situaciju je prokomentirala bivša HDZ-ova kandidatkinja za gradonačelnicu Osijeka, danas vijećnica SDP-a u gradskom vijeću Osijeka, Ivana Šojat,
Tekst na Facebooku naslovila je ” Živjeti na mjestu koje ne voliš…”
Uradak donosimo u cijelosti…
“Ne pratim nogomet i nisam neki sportski tip, no bila bih slijepa kad ne bih zamijetila navijački paradoks: paradoks Osječana koji ne navijaju za svoj klub. Neke od njih sam pitala koji su njihovi razlozi navijanja za, recimo Dinamo ili Hajduk. Neki su se “pravdali” predratnim statusom jednog od tih klubova koji je tad predstavljao “domoljubni zamašnjak”, drugi su spominjali svoje dalmatinske korijene (baba i/ili deda iz Dalmatinske zagore u Osijek došli četrdesetih godina prošlog stoljeća), treći nisu znali, pa sam ih pitala je li to možda “kompleks provincijalca” koji ih tjera da se “kače” za “finije urbanosti”. Razbjesnila sam ih time. Valjda zbog zrnca istine. Nekima je ovo moje propitivanje trivijalno, ali meni je bolno, identitetski ne samo zamršeno, nego i simptomatično, jer povlači pitanje: kako je živjeti u gradu na koji ne samo da nisi ponosan, nego ga ni ne voliš? To je tako tjeskobno – nizala je Šojat, a onda je krenuo ‘krešendo’…
Naime, neki Osječani su jučer s tribina svom Osječaninu Nenadu Bjelici vikali: “Bjelice, Srbine, čakija ti ne gine!” Osječani koji su zbog ljubavi prema Hajduku Osječaninu Bjelici prijetili čakijom ostat će u Osijeku. To je zastrašujuće. Jesu li oni ti koji noću prevrću kante, lome stabla, bacaju betonske kocke s promenade u Dravu? Naime, i to čine oni koji ne vole svoj Grad.Ne, nije ovo rasprava o naciji. Pripadnost naciji je jedno, a pripadnost Gradu nešto posve drugo. Osijek su voljele sve nacije koje su ga gradile. Sve. Ne umanjujte nijednu od njih. Osijek je izgrađen ljubavlju, zajedništvom, znanjem, ljepotom.Zaboljelo me što se sinoć vikalo u Gradskom vrtu, jer riječi nisu samo riječi: iza sebe kriju duboku simptomatiku.Zato na sve uzvraćam riječima što ih izvikuju Osječani koji vole svoj Grad u svim prigodama: “Pa nek znaju sve duše prodane u ovom gradu jedno ime je!” – napisala je Šojat.