Ugovor hrvatskog glumca Renea Bitorajca s producentskom kućom Željka Joksimovića otvorio je pitanje koje nadilazi jedan film: tko kontrolira važne dijelove srbijanskog medijskog tržišta, kako se u tom sustavu isprepliću privatni kapital i državni poslovi te zašto se Minacord Media povezuje s politički osjetljivim odnosima u Srbiji?
Rasprava o velikosrpskom propagandnom filmu “Zlatni rez ’42 – Djeca Kozare” kontroverznog komunističkog režimskog redatelja Lordana Zafranovića posljednjih je dana s pravom prerasla pitanje glumačkih izbora i povijesne tematike – donosi Narod.hr
Podsjetimo, Bitorajac je, odgovarajući na kritike zbog svoje uloge u filmu, istaknuo da je ugovor potpisao s producentskom kućom, a ne s Aleksandrom Vučićem ili Miloradom Dodikom. Film se snimao 2023., dok su se političke i društvene okolnosti u Srbiji u međuvremenu znatno promijenile, tvrdi glumac, a u što mnogi ne vjeruju. Glumac je također ustvrdio da je projekt naknadno iskorišten u političke svrhe. Također, hrvatska javnost to uglavnom odbacuje, spočitavajući glumcu da nije moguće da je toliko naivan.
No, da bi se razumjelo zašto se u ovoj priči spominje Vučićeva vlast, potrebno je razdvojiti tri stvari: tko je formalno vlasnik producentske kuće, kakve poslovne veze ta kuća ima sa srbijanskim medijskim sustavom i što je dokazano o političkom utjecaju na sam film.
Tko je vlasnik tvrtke Minacord Media i čime se ona bavi?
Minacord Media nije samo filmska produkcijska kuća. Riječ je o beogradskom društvu koje proizvodi televizijski program i upravlja medijskim sadržajima, a najpoznatije je po televiziji K1. Upravo je na toj televiziji Zafranović kazao da je 1991. pobjegao iz Hrvatske zbog dolaska “ustaša” na vlast.
Prema registru srbijanskog Regulatornog tijela za elektroničke medije (REM), Željko Joksimović naveden je kao glavni i odgovorni urednik K1 te kao jedan od zastupnika društva. U registru se navodi i njegova vlasnička povezanost s tvrtkom. Podaci iz veljače 2026. pokazuju da je nakon promjena u vlasničkoj strukturi njegov udio porastao na 84 posto, dok se 16 posto vodi kao vlastiti udio društva.
Dakle, iza Minacord Medije stoji konkretan privatni poduzetnik, a ne srbijanska država. Međutim, privatno vlasništvo ne znači da je tvrtka poslovno odvojena od državnih institucija i javnih poduzeća. Upravo su te veze razlog zbog kojeg je njezino poslovanje postalo predmetom medijskih istraživanja.
Telekom Srbija, krediti i poslovanje s državom
Jedan od ključnih elemenata priče jest Telekom Srbija, telekomunikacijska kompanija u većinskom državnom vlasništvu. Ona ima važnu ulogu u distribuciji televizijskih kanala i razvoju medijskog tržišta u Srbiji.
Istraživački portal Raskrikavanje, čije je nalaze prenio N1, izvijestio je da je Minacord Media između 2019. i 2021. podigla četiri kredita ukupne vrijednosti oko četiri milijuna eura. Kao osiguranje za otplatu dijela kredita korišteni su ugovori s Telekomom o distribuciji televizijskog programa K1 na mreži mts.
To je važno zbog načina na koji takvi ugovori funkcioniraju. Poslovni odnos s velikim distributerom može tvrtki osigurati predvidljivije prihode, a ugovor o budućim prihodima može poslužiti i kao instrument osiguranja za kredit. U ovom slučaju istraživački novinari postavili su pitanje koliko je državni telekomunikacijski operator pomogao razvoju privatnih medijskih kuća.
Tanjug: Posao s državom koji je izazvao pitanja
Poslovna mreža povezana s Joksimovićima ne završava na televiziji K1. Važan dio priče čini i Tanjug, jedna od najpoznatijih novinskih agencija u Srbiji.
Krajem 2020. godine tvrtka Tačno, u kojoj je Minacord Media imala 40 posto udjela, dobila je pravo korištenja određenih imovinskih prava povezanih s Tanjugom na deset godina. Državna Radiotelevizija Pančevo imala je preostalih 60 posto udjela u tvrtki Tačno. Naknada za prava povezana s Tanjugom iznosila je približno 628.000 eura.
Važna je ovdje pravna razlika. Naime, Tanjug nije jednostavno prodan novom privatnom vlasniku. Prema pojašnjenju Republičke direkcije za imovinu, riječ je bila o ustupanju korištenja određenih imovinskih prava na određeno vrijeme.
Taj je aranžman otvorio pitanja o ulozi države u oblikovanju medijskog tržišta. Mnogi su upozoravali na koncentraciju medijskog utjecaja i poslovne veze između privatnih medijskih poduzetnika i aktera bliskih vlastima.
Dodatnu pozornost privukla je Radiotelevizija Pančevo, koja je u vlasničkoj strukturi Tačnog sudjelovala s većinskim udjelom. Srpski mediji povezivali su tu televiziju s poduzetnikom Radoicom Milosavljevićem, poznatim po ulaganjima u lokalne televizije koje su kritičari vlasti opisivali kao naklonjene vladajućoj politici.
Kakve veze Minacord Media ima s Aleksandrom Vučićem?
Ovo je najosjetljiviji dio priče i upravo zato zahtijeva preciznost. Naravno, nema osnove da se Minacord Media jednostavno proglasi Vučićevom tvrtkom. Razumljivo, dostupni podaci o vlasništvu upućuju na Željka Joksimovića i korporativnu strukturu društva, a ne na izravno vlasništvo srbijanskog predsjednika.
Međutim, odnos privatnih medija i vlasti u Srbiji godinama je predmet kritika novinarskih udruga i medijskih organizacija. Među pitanjima koja se pritom postavljaju jesu raspodjela javnog novca, oglašavanje državnih poduzeća, uvjeti distribucije televizijskih programa i pristup političkim dužnosnicima. Situacija nije toliko različita od Hrvatske.
Minacord Media pojavljuje se u tom širem kontekstu zbog poslovnih veza s Telekomom Srbija i sudjelovanja u vlasničkoj strukturi tvrtke koja je dobila prava povezana s Tanjugom. To su konkretne veze s državnim ili javnim sektorom koje je moguće dokumentirati.
Povezanost s Vučićem u političkom smislu stoga treba opisivati kroz dokumentirane poslovne odnose, medijsko okruženje i javno zabilježene kontakte, a ne kao dokaz da predsjednik osobno upravlja tvrtkom ili njezinim filmskim projektima.
Jedan od važnih pokazatelja šireg medijskog konteksta jest i činjenica da je REM 2025. nadzirao emisiju „Zlo doba” na televiziji K1, posvećenu vlasničkim odnosima i uređivačkoj politici United Medije te televizija N1 i Nova S, kao i studentskim prosvjedima. Taj dokument potvrđuje da se K1 uključivao u politički osjetljive rasprave o medijima i prosvjedima, ali sam po sebi nije dokaz da je svaka emisija bila koordinirana s predsjednikom ili njegovim uredom.
Tko su Željko i Jovana Joksimović?
Željko Joksimović široj je javnosti poznat kao srbijanski pjevač, skladatelj i glazbeni producent. Poslovno je, međutim, mnogo više od glazbenika: uključen je u televizijsku produkciju i vlasničke strukture medijskih društava, a Minacord Media najvažnija je tvrtka u tom dijelu njegova poslovanja.
Njegova supruga Jovana Joksimović poznata je televizijska voditeljica i novinarka. I ona je poslovno aktivna u medijskom i komunikacijskom sektoru.
Za razumijevanje njihove uloge potrebno je razlikovati nekoliko društava: Minacord Media povezana je sa Željkom Joksimovićem i televizijom K1. Tačno je društvo povezano s Tanjugom; Minacord Media u njemu ima udio, a Jovana Joksimović preuzela je direktorsku funkciju. Majo Public marketinška je i komunikacijska agencija povezana s Jovanom Joksimović i ranijom poslovnom suradnjom s Manjom Grčić.
Njihov poslovni sustav obuhvaća televizijsku produkciju, informativne sadržaje i odnose s javnošću. Upravo ta kombinacija različitih djelatnosti objašnjava zašto se o njima piše kao o utjecajnom paru na srbijanskom medijskom tržištu.
Njihova poslovna povezanost s Manjom Grčić također je relevantna. Grčić je bila suvlasnica Minacord Medije i drugih povezanih društava, a 2026. postala je glavna direktorica Radio-televizije Srbije (RTS). Nakon njezina imenovanja i izlaska iz vlasništva povezanih privatnih tvrtki, u veljači 2026. zabilježene su promjene u upravljačkim i vlasničkim strukturama.
Uzevši sve u obzir, sasvim je jasno kako su Minacord Media, Joksimovići i vlast u Srbiji u vrlo dobrim odnosima i međusobno premreženi – piše Narod.hr