Mađarska će uskoro na internetu početi objavljivati desetke tisuća dosjea komunističke tajne policije što se od pada komunizma nije usudila nijedna vlada. Sada će svaki građanin moći će pretraživati popise doušnika i suradnika bivših službe državne sigurnosti.
Baza Nyitottaktak.hu (otvoreni dosjei) otvara se 4. studenoga. Otvaranje je planirano za 70. obljetnicu mađarske protusovjetske pobune iz 1956. godine. Dio je obećanja premijera Pétera Magyara da će dokumente pohranjene u golemom podrumskom arhivu u Budimpešti učiniti javno dostupnima i omogućiti Mađarima da se suoče sa svojom totalitarnom prošlošću.
Njegova stranka Tisza u travnju je osvojila dvotrećinsku većinu i okončala 16-godišnju vlast Viktora Orbána. Magyar je tada najavio kako će vlada ispuniti jedno od najvažnijih obećanja demokratske tranzicije.
Iako je komunistička vlast završila 1989., Mađarska je odgađala potpuno otvaranje dosjea zbog nedostatka snažne političke volje prethodnih vlada. Dosad su, osim istraživača, građani mogli zatražiti pristup samo vlastitim dosjeima ili dosjeima bliskih članova obitelji, a sada će svatko moći pretraživati internetsku bazu podataka.
Komunistička tajna policija i njihovi suradnici
Tijekom Hladnoga rata tajne policijske službe u istočnoj Europi, poput istočnonjemačkog Stasija i mađarskih službi državne sigurnosti, oslanjale su se na suradnike iz redova građana, često vrbujući ih ucjenama, prijetnjama ili obećanjem nagrada. U Mađarskoj je između 1956. i 1989. evidentirano oko 55.000 tajnih suradnika.
Oni su nadzirali prijatelje, članove obitelji, susjede i kolege kako bi otkrili znakove neslaganja s režimom i zapadnog utjecaja, a njihova su izvješća često dovodila do uhićenja i ispitivanja.
Mnogi stanovi u središtu Budimpešte, poznati kao K-stanovi ili konspirativni stanovi, služili su kao mjesta sastanaka pripadnika tajne policije i njihovih civilnih suradnika.
Glazbeni sastavi pod nadzorom
Tijekom 1980-ih doušnici su posjećivali koncerte budimpeštanske alternativne rock-scene, koja je privlačila mladu publiku, a vlasti su je smatrale potencijalno subverzivnom.
Péter Müller „Sziámi”, i danas kultna figura mađarske glazbene scene, prisjeća se kako je njegov sastav Kontroll Csoport 1983. izveo pjesmu koju je napisao pod naslovom „Doušnici i provokatori”.
„Na svoj način i mi bdijemo: onaj koji stoji pred tobom naš je čovjek — pocrvenio si, razotkriven si, doušnici i provokatori”, glase stihovi pjesme.
„A onda smo usmjerili reflektore prema publici i vidjeli kako se oko tisuću ljudi okreće i pokušava otkriti tko bi među njima mogao biti doušnik”, rekao je Müller (74) u svojem studiju, uz ironičan osmijeh.
Zbog svoje glazbe Müller je umalo izbačen s fakulteta, policija mu je zabranjivala pojedine koncerte i ispitivala ga. Njegov prvi punk-rock sastav, URH, osnovan 1980. i poslije proglašen legendarnim u mađarskoj alternativnoj kulturi, dobio je ime prema radiofrekvencijskom pojasu koji je koristila državna policija. I sam je sastav često bio na meti vlasti.
Unatoč tim sjećanjima, Müller ima podijeljene osjećaje o otvaranju dosjea nakon toliko vremena.
„Nisam posve miran s idejom da je društvu, nakon svega što se dogodilo, potrebno takvo čišćenje ili katarza — da ljude treba izdvajati, ponižavati, sramotiti i kažnjavati, iako su neki od njih već umrli, a drugi su odavno krenuli dalje”, rekao je za Reuters.
Dublje suočavanje s prošlošću
Povijesni arhiv službi državne sigurnosti Mađarske (ÁBTL) čuva dokumentaciju nekadašnjih službi državne sigurnosti. Dosjei sadržavaju imena od 50.000 do 60.000 suradnika.
Njegov ravnatelj Bendegúz Gergő Cseh pozdravio je objavu dosjea iz komunističkog razdoblja, omogućenu zakonom koji je parlament usvojio u rujnu, nazvavši ju „povijesnim korakom”. Istaknuo je da taj potez ide dalje od mjera poduzetih u drugim zemljama nekadašnjega istočnog bloka.
Poljska je svoje arhive otvorila znatno ranije, ali ne omogućuje otvoreno i neograničeno pretraživanje kakvo će sada biti moguće u Mađarskoj.
Njemačka je također odabrala restriktivniji pristup zakonom iz 1991. kojim je uređeno otvaranje dosjea Stasija, dok u Češkoj svi dosjei nisu dostupni u internetskoj bazi podataka.
Mađarski zakon navodi da su razumijevanje prošlosti i transparentnost javnih ustanova „bitni preduvjeti” funkcioniranja demokratske države.
Dokumenti iz četiriju kategorija dosjea bit će objavljeni u dvije faze, počevši od 4. studenoga. Na taj su dan 1956. sovjetski tenkovi ušli u Budimpeštu kako bi ugušili prodemokratsku pobunu koja je počela 23. listopada.
Pojedini dijelovi dosjea bit će zacrnjeni radi zaštite osjetljivih osobnih podataka, uključujući podatke o zdravstvenom stanju, ovisnostima i seksualnoj orijentaciji.
„Kao arhivist i povjesničar smatram da je donošenje sudova na temelju tih informacija neprimjereno”, rekao je Cseh za Reuters.
„Ipak, mislim da je moguće steći uvid u životne priče i dublje se suočiti s vlastitom prošlošću — ne samo na individualnoj nego i na društvenoj razini.”
‘Kuća terora’ u Budimpešti
Jedan od najsustavnijih muzeoloških projekata o totalitarnim režimima u bivšem istočnom bloku, ostvaren za vlade Viktora Orbána je Kuća terora (Terror Háza), muzej nacizma i komunizma u Budimpešti. U više od četiri desetljeća komunističke diktature zgrada je za Mađare bila sinonim zla.
Muzej je smješten u zgradi koja je nekoć bila sjedište mađarskih nacista, a potom sovjetske obavještajne službe. Prikazuje strahovladu, nasilje, progone i smaknuća političkih neistomišljenika.
Muzej je posvećen žrtvama totalitarizma i njihovim progoniteljima, bez nostalgije i uljepšavanja prošlosti.
Muzej prikazuje dvostruku okupaciju Mađarske: nacističku vlast u posljednjim mjesecima rata i sovjetsku vlast od 1945. do 1956. Fotografije svjedoče o progonima Židova i političkih neistomišljenika, deportacijama, nasilju nad seljacima i djelovanju tajnih službi.
Sovjetski tenk T-55 simbolizira okupaciju i teror režima koji su iza sebe ostavili stotine tisuća prognanih i brojne žrtve represije. Komunističke sovjetske postrojbe napustile su Mađarsku tek u lipnju 1991., nakon što je zemlja već započela demokratsku tranziciju.
Tajne komunističkog režima
Za razliku od Poljske ili Češke, Mađarska nikada nije službeno otkrila imena suradnika tajne policije iz komunističkog razdoblja. Pojedinci su mogli pristupiti vlastitim dosjeima, ali ne, primjerice, materijalima o drugima. Uključujući i one o bivšim doušnicima komunističkog režima.
Povjesničar Krisztian Ungvary, glasni zagovornik potpune transparentnosti, na predavanju iz 2023. rekao je da će, premda “prošlost javnih osoba nije javna, one stalno biti podložne ucjenama onih koji imaju pristup informacijama o njihovoj prošlosti”, navodi Reuters.
Hrvatska svoje arhive “pročistila”?
Godine 2018., uoči ljetne stanke, kada oči javnosti nisu bile uprte u rad Sabora, vladajuća većina izglasovala je tada novi, HDZ-ov Zakon o arhivima. Zakon je predložila Vlada Andreja Plenkovića, a pripremilo Ministarstvo kulture.
Upravo je taj Zakon izazvao brojne kritike. Sabor ga je izglasovao samo godinu dana nakon što je, taj isti sastav Sabora, prema Mostovom prijedlogu, donio Zakon kojim je omogućeno otvaranje arhiva iz komunističkog razdoblja. Tada je HDZ-ova većina tvrdila da se ne boji otvaranja arhiva.
“Iz osobnog iskustva mogu reći da se danas sve teme mogu istraživati, u smislu da istraživanje ni jedne teme nije formalno zabranjeno. Međutim, problem određenih tema jest nedostupnost arhivskoga gradiva, kao i činjenica da neke teme, a jedna od njih je tema našega zbornika, nisu u dovoljnoj mjeri medijski vidljive. Slikovito rečeno, nekadašnja formalna zabrana istraživanja zamijenjena je medijskim zidom šutnje. Arhivski izvori danas u najvećoj mjeri jesu dostupni, ali su arhivi u znatnoj mjeri „pročišćeni“, upozorio je povjesničar doc. dr. sc. Vladimir Šumanović u razgovoru za HKV.