Foto: screenshot

Sjedam za pisaći stol kako bih sročio novu kolumnu. Uh! O čemu pisati?  Željko Glasnović me na fejsu podsjeća: “U 11 sati, na dan 11. u 11. mjesecu 1918. završio je Prvi svjetski rat. Oko 190 tisuća Hrvata ostavilo je svoje kosti od Karpata do dolina i planina sjeverne Italije…” Valjda nam se isplatilo jer su uskoro nakon toga “guske odgegale u maglu…” U magli ih je čekao Puniša Račić i ostali smo bez Pavla Radića i Đure Basaričeka, ubijenih u Beogradskoj skupštini.

O tom ratu mladi naraštaji nemaju pojma. Možda tek znaju da se dogodio. Skoro 200 tisuća Hrvata izginulo je na tada “krivoj strani povijesti. Drugi svjetski rat, a Hrvati opet na krivoj strani. Tek u trećem pokušaju, u Domovinskom ratu, našli smo se na pravoj, hrvatskoj strani povijesti…”

“Klaonica naroda” kako je taj rat nazvan imao je za Hrvate svoj nastavak od svibnja 1945. Pokušalo se nešto u rujnu 1991., ali je knjiga već bila pročitana i bačena u zaborav. Dobro piše Željko Glasnović: “Dok se uredno održava grob razbojnika Jove Čaruge, mi još vodimo rasprave o obilježavanju hrvatskih vojnih grobova koji su preorani od Titovih komesara i jugo boljševika”. Čeka se natječaj za postavljanje kipa Bošku Buhi u centru Zagreba. To je tek kratki osvrt na povijest prema impulsu Željka Glasnovića. Ipak, sve to ulazi u rubriku “zub vremena”.

Pitanje: Može li se zub vremena plombirati ?

Ispravno je biti kontra Kate Peović…

Živimo u lošim vremenima. Rat u Ukrajini i sukob Izraela i Hamasa. U svakom ratu morate se nekako opredijeliti za jednu od strana. U ratu Ukrajine i Rusije, naravno da sam za Ukrajinu jer joj Rusi žele otkinuti dio teritorija. U ratu Izraela i Hamasa? E, tu mi kao putokaz služi Marcel Holjevac. Valja ga citirati: “Čak i da nemam pojma o sukobu Palestinaca i Izraela, sama činjenica da su na strani Hamasa Rada BorićKata Peović, lijevo crvena studentarija iz SAD-a, sve moguće i nemoguće komunjare, Bosna i Hercegovina, Rusija, liberali i progresiva, čitatelji Indexa, KomšićSoros, Huffpost, mainstream mediji i svi njima slični, bili bi mi posve dovoljni da znam čiju strani treba zauzeti”. Potpisujem…

Kad mi se napokon upalila lampica, nestalo je struje.

Gdje je nestao Mesićev dosje?

Dosta je bilo prepisivanja Glasnovića i Holjevca. Sad nešto originalno. Stipe Mesić je napisao memoare. Ako ih niste pročitali ostat ćete neinformirani. A ako ste ih pročitali ostat ćete dezinformirani. U Hrvatskom državnom arhivu mogu se pronaći brojni dosjei UDB-e o poznatim političarima, proljećarima, pojedincima. Sigurno postoji čak i moj i suprugin, ali dosjea Stipe Mesića nema. Kažu nestao u transportu. Mesić, “poznati” disident u komunizmu, mada je bio predsjednik općine, a u hrvatskoj državi predsjednik hrvatske Vlade, predsjednik Predsjedništva SFRJ, predsjednik Sabora, dva puta predsjednik Republike Hrvatske, nema dosje UDB-e. Zanimljivo. Nitko ne zna gdje se “zagubio” taj zanimljivi dosje. To je tako kad čovjek nema sreće.

Izgubio “debeli” ček iz Australije, sad mu je izgubljen i UDB-in dosje. Međutim Stipi i ne treba dosje jer se on svega odlično sjeća. “Memorija pamćenja” ga, unatoč godinama, odlično služi. Tako se navodno sjeća kako su u Tuđmanovom sefu nakon njegove smrti nađene milijarde deviza koje je dijaspora slala za kupnju oružja. Međutim, nitko ne zna, a Stipe o tome šuti, jel’ predao te milijarde deviza državnom proračunu. Možda je tamo bio i onaj njegov “australski” ček. Često smo se mi desničari pomalo čudili kako je bilo moguće da čovjek koji je dva puta tajno svjedočio u Haagu protiv vlastite države bude dva puta za redom izabran predsjednikom RH. Oni malo pametniji među nama brzo su demaskirali taj fenomen. Ako hrvatski ljevičarski mediji odluče da je za Hrvatsku dobro da joj predsjednikom bude Vojislav Šešelj on će to i postati uz njihovu pomoć. Svi su dnevnici i tjednici u državi više ili manje lijevo orijentirani, osim Hrvatskog tjednika u Zadru. I tako, dok su dragovoljci i HOS-ovci četiri godine ratovali, u pozadini se polako ali sigurno stvarala medijska lijeva kolona koja je čekala i dočekala svog istomišljenika – Mesića. Tu čak ni Mate Granić nije mogao proći, a kamoli Dražen Budiša. Svaka mu čast kad je uz sve političke kikseve uspio biti dva puta predsjednikom RH. Očito duboka medijska država zna kad treba pokazati mišiće. Sve u svemu još jedna autobiografska fikcija. Kupovanje vlastite bolje prošlosti.

Uvijek se pitam zašto Tuđmana zovu “prvi hrvatski Predsjednik” kad je on “prvi i zadnji hrvatski predsjednik”.

U prepunom Domu Hrvatske vojske Stipe Mesić je svojedobno održao predavanje pod naslovom “Divizioni u regionu” uz simultani prijevod na hrvatski.

Banožićeva nesreća

Mario Banožić, sad već bivši ministar obrane, upoznao se s još jednom dimenzijom života. U sekundi si je doveo život u pitanje, ubio drugog čovjeka i završio ministarsku karijeru. Farizeji su odmah skočili na svoje rahitične noge i počeli ga primitivno cipelariti. Zamislite, išao pretjecati! Kao da oni nisu nikada u životu pokušali pretjecati jer uvijek voze samo dozvoljenom brzinom. Ako im se slučajno ipak omakne, odmah traže vezu u policiji i na prekršajnom sudu. Nepopularnom ministru želim brzo ozdravljenje i svako dobro. To je život. Danas si zdrav, veseo, ministar, a već sutra invalid, ubojica i propali političar. Nikome ne želim ovakvu nesreću, pa ni našim licemjerima koji se vesele tuđim nesrećama.

Alen Greenspan jednom je rekao: “Ako ste razumjeli što sam kazao, tada se nisam dosta jasno izrazio”. Seneka je pak često govorio protiv ropstva iako je sam imao robove pa kad su mu to prigovorili odgovorio je kako on ne govori o sebi nego o drugima!

Približava se 18. studeni – Dan sjećanja na vukovarske žrtve. Neki tzv. “progresivci” silno su ogorčeni zbog plakata vukovarskog gradonačelnika, uglavnom zbog slova U. Međutim, Vukovar ne postoji bez slova U. Samo trideset godina nakon što smo stvorili državu ti neki žele umjesto Vukovara – Vkovar. To naravno izaziva bijes ostalih. Tako npr.: Mate Primorac hladno analizira: “SDSS, stranka koju su osnovali ratni zločinci ’90-ih, čiji članovi su radili na stvaranju paravojne SAO krajine, danas drži Vladu i odlučuje o sudbini države te ima medijsku i zakonsku podršku. HOS-ove postrojbe koje su branile Hrvatsku, čiji su najbolji sinovi izginuli na ratištima diljem Domovine, bez i jednog ratnog zločina, danas su praktički zakonski zabranjene, HOS nepoželjan i medijski šikaniran”.

Obećali su nam vedriju budućnost. Očito su gledali krivu prognozu!

Ima i onih koji su slučajno naletjeli na pravu prognozu. Ali tek nakon revizije povijesti koje nam prodaju KlasićJakovinaMarkovina… Dokle će nam zlosretna odluka o izboru strane u Drugom svjetskom ratu visjeti k’o uteg na nogama? Kako su se ponašale u to šizofreno vrijeme Švicarska, Španjolska, Švedska…? No oni su se, presvlačenjem uniformi, oprali. Ili što reći o Hitlerovoj Austriji, nacističkoj Njemačkoj i Italiji koja je izmislila fašizam?

Zahvaljujući indoktriniranim “istoričarima” sami smo sebi navukli lance povijesne krivnje iz kojih se ni ne pokušavamo izvući. Hvala KangrgiZvonareviću i Filozofskom faksu u Zagrebu.

Komunistička istina i dalje caruje. Po toj partijskoj logici pokolj razoružanih hrvatskih zarobljenika bez suda, suđenja i dokaza prihvatljiv je jer su se partizani žurili. Da je bilo više vremena možda bi se pojavili i neki dokazi u korist okrivljenih. Da se izbjegnu slične situacije komunističke su vlasti suđenje Pavelićevim generalima (28 Hrvata i Srba) hitno prebacili u Beograd. Tamo su, naravno, svi bili osuđeni na smrt zbog “mržnje” koju su iskazali prema Srbima i Židovima. Moja crna prognoza o 1945., godini koja se vraća ostaje. Kad duboka država napokon završi bitku s HOS-om i NDH-om na red dolazi Republika Hrvatska. Volio bih da se varam.

Nastavimo li s ovakvom jalovom i mlohavom populacijskom politikom, imat ćemo u Hrvatskoj uskoro manjak djece, a višak pedofila.

Eto nama i Vedrane Rudan…

Javila se video filmićem Vedrana Rudan. Mudre misli Jugoslovenke o kojoj “peva i Lepa Brena“. Prosipa standardne trivijalnosti tipa ako ti netko kaže da te voli, da li te stvarno voli ili te samo voli k’o što se volovi vole i slično. Ono što je meni intrigantno je broj komentara na tu “ćirilicu”. Negdje oko 25 tisuća. Od “mnogo lepo”, “tačno”, “iljadu” itd., sve po Novosadskom pravopisu. A Hrvateki se i dalje čude k’o pura dreku kako je mlada i zgodna Aleksandra Prijović uspjela rasprodati pet Arena za svoje koncerte. Kad bi karte kupovali samo obožavatelji Vedrane Rudan kladim se da bi Prija u roku odmah rasprodala Arenu za godinu dana unaprijed. Toliko ih ima i još malo više… Sretna smo zemlja. Neka nama demokracije. Oni koji pjevaju neke druge pjesme love policajci i s njima pune Remetinec, a Rudanica, Boris DežulovićAnte TomićJurica PavičićMiljenko JergovićHrvoje KlasićJakovinaMarkovina i ostala bratja trebali bi hitno zakapariti Arenu za Rock Punk Spiderman koncert “Bratstva i jedinstva”. Ako bi ih kojim slučajem Arena odbila jer su svi termini zauzeti za priju, onda bi zbog izuzetnog interesa trebalo pod hitno osposobiti Arenu za bikove k’o u “Španiji”! A na povratku s trijumfalne turneje čekao bi ih Lex Izrael. Da podsjetim zaboravljive: Lex Izrael se sastoji u tome da kad se izraelski “borci za ljudska prava” vrate iz Teherana, Kaira, Damaska ili Bejruta, nakon što su trijumfalno demaskirali “židovske fašiste”, na granici ih čeka “čestitka” u kojoj piše “ne vraćajte se više…” Prevedeno, oduzima im se putovnica ili bolje rečeno ostali su bez državljanstva. Od Izraelaca treba učiti. Nakon Hamasovog terorističkog napada odmah se oko dvije tisuće Izraelaca vratilo u Izrael i stavilo na raspolaganje izraelskoj vojsci. Apstraktno govoreći, da se Rudanica, Dežulović i ostali na tenku (kojim zapovijeda podoficir Ante Tomić) u ranu zoru, korak po korak, pojave u Lepoj njihovoj, koliko bi naših “inozemaca” pohrlilo u vojni odsjek i stavilo se na raspolaganje Domovini?

Na pomolu je novi Holokaust. Nakon spekulacija da su SAD spremne ući u rat na Bliskom istoku, arapska skladišta pune se oružjem za masovno uništenje tj. pametnim raketama “uradi sam” koje same pronalaze cilj. Na tu vijest na izraelskoj ljevici nastala je panika pa su brojni izraelski ljevičari zatražili azil u Teheranu…

U nedjelju je Dinamo igrao u Rijeci. Ne pobijedi li, čeka ga “liga za bedake”. Bit će to vesela novost za konkurenciju. TV Nova je čak u Dnevniku provela anketu treba li trener Jakirović dobiti nogu ili ne. Po toj anketi Sergej ostaje. Ovaj Dinamo treba hitno podmazati. Trener je došao pred nekoliko mjeseci, nije selekcionirao ekipu, ali sve drugo je dobio. Pod hitno je Dinamova uprava prodala LivakovićaŠutalaIvanušeca i Oršića…  Petković ne igra zbog ozljede… Nije ni čudo da ovakva, desetkovana momčad stalno gubi utakmice. Stoga su počele pjesme po Zagorju “Oj, di-name ne buš prvi…” Mislim da je i vrijeme. Osamnaest godina ne mičemo se s “čela kolo-ne”. K’o drug Tito. Usprkos tomu mnogi su ga voljeli. Za razliku od Dinama… A što se tiče ankete, vrlo je vjerojatno da su navijači Hajduka, Rijeke i Osijeka zdušno navijali da Jakir ostane i dalje trener. Onako, s obzirom kako mu ide.

Međunarodna teniska federacija odredila je stroge kazne za namjerno bacanje reketa. Pet puta reketom po turu…

Zvonimir Hodak/Direktno.hr