Foto Screenshot

U političkom ringu Lijepe naše možete vidjeti svega i svačega osim naravno rukavica. U pravom športskom boksu pravila su jasna kako u tzv. amaterskom tako i u profesionalnom boksu u kojem se vrte veliki novci. Kod amatera rukavice su velike, skoro nafutrane pa se na taj način ipak donekle štiti glava boraca od većih povreda i glave i očiju boraca.

U političkom ringu Lijepe naše rukavice su davno skinute i bori se šakama. Sve je dozvoljeno i svaki borac se drži svojih pravila. Dozvoljeni su udarci i ispod pazuha, direktno u glavu. Narodski rečeno “bobu bob, popu pop”. Nije to ni tako loše. Politička korektnost, koju usput rečeno prezire Z generacija, osakatila je izricanje istine. Još pred par godina bio bi veliki politički ekces “našeg” patrijarha direktno ili indirektno označiti četnikom. Danas je to protuudarac njegovom otvorenom četnikovanju…

Leonardo da Vinci je jednom ustvrdio: “Reći dobro o lošem čovjeku isto je što i kazati zlo o dobrom”.

Albert Camus je rekao: “Zao pas laje i u mislima čak i onda kad šuti”.

Jutarnji javlja kako u Zagrebu nastupa paraliza prometa! Kao da prometni kaos ne traje već više godina od kad je Možemo! preuzeo vlast u metropoli. Sužavaju se pješačke staze i kolnici zbog biciklističkih staza, zabranjuje vožnja automobilima po sve više ulica u užem centru grada, taksisti su izgubili pravo da idu nekim pravcima kojima inače automobili ne smiju voziti, ali tako brže dovezu putnika do cilja. Neki prometni “genijalci” izmislili su čak i tramvajske stupiće iako to nije nimalo ubrzalo protočnost tramvajskog prometa. Uglavnom kaos – ujutro kad ljudi idu na posao, tijekom dana i sve do kasno poslije popodne. No, kako su Hrvateki, a napose Zagrepčani, trpeći, nitko se previše ne buni. Svi gunđaju, ali nema prosvjeda.

Sad će bar dobro zaraditi taksisti

Dobri stari Oscar Wilde je jednom napisao: “Okosnicu svake udarne vijesti u novinama čini kaša sastavljena od predrasuda, ispraznog blebetanja i gluposti”.

Međutim, zato se bune radnici ZET-a i Holdinga jer smatraju kako imaju preniske plaće. Nekadašnji aktivist, a današnji gradonačelnik, Tomašević mrtvo hladno odbija pregovore i prijeti da neće platiti radnicima dane provedene u štrajku. A tko će platiti sve one izgubljene radne sate i nervozu ljudi koji će kasniti na posao ili neće moći obaviti neke druge obveze? Ali, dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Sad će bar dobro zaraditi taksisti. Siguran sam da će cijena taksi prijevoza već od ponedjeljka narasti. Neka! U TV anketama svi ispitani građani izjavljivali su kako su za štrajkaše jer trebaju dobiti veće plaće. Pa sad nek’ trpe dok Tomašević i sindikati ne popuste.

Svaki vam se dan otvaraju poneka vrata prema novim spoznajama.

Upravo je završio natječaj za izbor idejnog projekta novog nacionalnog stadiona u Maksimiru. Izgleda k’o polu otvorena kutija nekog paketa. Ok, možda sam ja arhitektonski neuk, ali javlja se i sve više nezadovoljnih građana koji kritiziraju izbor “stručnog” povjerenstva. Kaže npr.: Ivan Hrstić na facebooku: “Ovaj projekt je ruganje hrvatskom nogometu, hrvatskom navijaču i hrvatskom poreznom obvezniku… Ako Tomašević i Boban žele takve socrealističke spomenike – neka si sami nađu financijere za to… Na stranu ružnoća, za koju možemo reći da je u oku promatrača, jer ono što je jedino bitno je činjenica da ovaj projekt ne zadovoljava niti minimum minimuma funkcionalnosti modernog nogometnog stadiona…”.

Javili su se čak i neki stručnjaci koji tvrde da je takav projekt statički neizvediv. Kako bi ublažili kritike sad javljaju iz Dinama da će sigurno biti modifikacija projekta. Kak’ to? Pa projekt pobijedi na natječaju, on je nekakvo autorsko djelo, a onda bi ga drugovi Tomašević, Boban i ministar turizma “malo promijenili”. Ako nisu zadovoljni, nisu ga trebali ni izabrati.

Sad će bar dobro zaraditi taksisti

Dobri stari Oscar Wilde je jednom napisao: “Okosnicu svake udarne vijesti u novinama čini kaša sastavljena od predrasuda, ispraznog blebetanja i gluposti”.

Međutim, zato se bune radnici ZET-a i Holdinga jer smatraju kako imaju preniske plaće. Nekadašnji aktivist, a današnji gradonačelnik, Tomašević mrtvo hladno odbija pregovore i prijeti da neće platiti radnicima dane provedene u štrajku. A tko će platiti sve one izgubljene radne sate i nervozu ljudi koji će kasniti na posao ili neće moći obaviti neke druge obveze? Ali, dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Sad će bar dobro zaraditi taksisti. Siguran sam da će cijena taksi prijevoza već od ponedjeljka narasti. Neka! U TV anketama svi ispitani građani izjavljivali su kako su za štrajkaše jer trebaju dobiti veće plaće. Pa sad nek’ trpe dok Tomašević i sindikati ne popuste.

Svaki vam se dan otvaraju poneka vrata prema novim spoznajama.

Upravo je završio natječaj za izbor idejnog projekta novog nacionalnog stadiona u Maksimiru. Izgleda k’o polu otvorena kutija nekog paketa. Ok, možda sam ja arhitektonski neuk, ali javlja se i sve više nezadovoljnih građana koji kritiziraju izbor “stručnog” povjerenstva. Kaže npr.: Ivan Hrstić na facebooku: “Ovaj projekt je ruganje hrvatskom nogometu, hrvatskom navijaču i hrvatskom poreznom obvezniku… Ako Tomašević i Boban žele takve socrealističke spomenike – neka si sami nađu financijere za to… Na stranu ružnoća, za koju možemo reći da je u oku promatrača, jer ono što je jedino bitno je činjenica da ovaj projekt ne zadovoljava niti minimum minimuma funkcionalnosti modernog nogometnog stadiona…”.

Javili su se čak i neki stručnjaci koji tvrde da je takav projekt statički neizvediv. Kako bi ublažili kritike sad javljaju iz Dinama da će sigurno biti modifikacija projekta. Kak’ to? Pa projekt pobijedi na natječaju, on je nekakvo autorsko djelo, a onda bi ga drugovi Tomašević, Boban i ministar turizma “malo promijenili”. Ako nisu zadovoljni, nisu ga trebali ni izabrati.

Ako je Boban tako opčinjen Tomaševićem, sigurno za to postoji razlog

Indeks javlja kako je na javnom predstavljanju projekta novog stadiona u Maksimiru Boban izjavio: “Hvala Tomaševiću, pravom dinamovcu!” Ako je Boban tako opčinjen Tomaševićem, sigurno za to postoji razlog. Možda to nije samo lova za stadion. Jel’ to Dinamo dobio možemovca, a mi sve lošiju momčad Dinama koja niti može kvalitetom popuniti redove repke niti trajnije pobjeđivati na europskim natjecanjima. Ali, dok Bad blue boysi pjevaju na svakoj utakmici dok nas suci kradu, valjda je sve u redu…

No, vratimo se mi projektu stadiona. Mene više od izgleda smeta što je nacionalni stadion na kojem će igrati hrvatska repka predviđen za samo 35.000 gledatelja. Ako znamo da sadašnji Dinamov stadion može primiti 60.000 ljudi, onda je to skoro duplo više od onoga što se planira izgraditi. Zar naši političari i vrli gospon Boban stvarno misle da će repka tako loše igrati da na novi stadion neće doći prevelik broj ljudi? U medijima se širi priča kako je izabran baš ovaj projekt jer se htjelo napraviti stadion koji će odražavati posebnost i “hrvatski” identitet. Ovako kockasti i s malo mjesta bit će stvarno poseban. Umjesto hrvatskog identiteta, odražavat će hrvatsku glupost.

Međutim, s druge strane, već je odavno poznata činjenica da Zagrepčani uvijek svaku novinu prvo dočekaju “na nož”, a kasnije se naviknu i bude im ok. Njih ionako nitko niješta ne pita kad se nešto izabere graditi. Sjetite se samo Horvatinčićevog centra na Cvjetnom trgu kad se baš sadašnji Gradonačelnik s grupom svojih aktivista valjao po podu Varšavske u znak prosvjeda protiv gradnje tog centra. Danas više nitko (normalan) ne smatra kako je to naružnjenje grada već uživa u komercijalnim uslugama koje centar nudi. Možda tako bude jednog dana i sa novim stadionom u Maksimiru ako se izgradi prema izabranom projektu. Bili živi pa vidjeli…

Hajdar Dončić i Lana Barić smatraju Tomaševića najboljim gradonačelnikom

Hajdar Dončić i glumica Lana Barić smatraju Tomaševića najboljim gradonačelnikom kojeg imamo i kojeg ćemo imati. Hajdar Dončić računa se s Tomaševićevim glasovima dokopati vlasti, a Lara Barić je od Tomaševića lani dobila nagradu grada Zagreba od 11.000 eura. Dakle, svako divljenje ima svoju cijenu…

Došao tip u knjižnicu i upita knjižničarku: “Imate li neku dobru knjigu o samoubojstvu?” Na to će mu knjižničarka: “Ma ne dolazi u obzir. Poslije mi ju nećete vratiti!”

Mujo pogađa koliko Fata ima godina jer je obećala nagraditi ga ako pogodi. Kaže joj Mujo: “Pa po svilenkastoj kosi imaš 19, po baršunastoj koži imaš 18, po zanosnom tijelu 25 godina…” Fata ga nestrpljivo prekine: “Ma Mujo, laskavče stari, griješiš!” Na to će Mujo: “Ne prekidaj me dok zbrajam!”

Ne može proći tjedan, a da Drago, Carlos Pilsel ne izvali neku glupost. Zadnja mu je da je “Stepinac zagovarao etničko čišćenje Srba”. Već je Einstein rekao da su samo dvije stvari beskrajne: svemir i ljudska glupost. Ovakve Pilselove izjave koje nemaju ni trunke istine u sebi potvrda su Einsteinove mudrosti.

Kaže pijanac: Lažu da Red Bul daje snagu. Popijem pet limenki i ne mogu pomaknuti zid. Ali kad popijem pet čaša dobre rakije zid se sam pomiče.

Treba uvijek misliti pozitivno. Kad padneš niz stepenice, pomisli kako si brzo sišao.

Zvonimir Hodak/Direktno