Piše Vanja Zlatović
Nešto nije u redu s ovim svijetom i njegovim pravilima i prioritetima…a najviše da ta pravila sve otvorenije oduzimaju svako dostojanstvo za malo udobnosti i lajkova, što sve moraju od sebe raditi “oni koji žele gore”, to je duboko nepravedno.
Gledam nastupe predsjednika i ogorčenja bivših premijerki, apetite prvaka odvjetničke komore i potpisane izjave generala …hm, pobjedničke vojske, i saborske zastupnice i zastupnike kako skaču dok govore, mašu, imaju tikove od muke, sve to izgleda kao život u bazenu farme krokodila koje uzgajaju za cipele i torbe.
Tako je namješteno, razmislite malo. U vrijeme prije informatičke revolucije živjelo se puno lakše, bio netko, skoro netko, nitko, kad si se povukla/o lijepo si predavao/la u školi i išao na zeljanicu. I taksi se mirnije vozio, skuplje ali mirnije.
Sve je postala “Zadruga”, i to ona s tučama, ad hoc egzorcizmima, i unošenjem u lice.
Međusobno se optužuju preživjele Dikanove investicije u njegovu glupu i ponižavajuću predodžbu sebe kao Doriana Graya, polustoljetne dive se tuku po stubištima, Naomi gađa cipelama sobarice, i pola muške estrade hoda četveronoške, ruši se, otkazuje koncerte u deliriju, ne zna niti naći gdje nastupa, borci za gubitak prava na zdravstveno osiguranje necjepiša se ne cijepe, a novokomponovani katolici s Korza se lupaju po prsima da su alfa muškarci …sve je to tužno, patetično, i previše traži od čovjeka.
Taman da ova shvati da je loš stav prema životu “svidjeti se nekom “Vidoju””, ona se slika u gaćama za kupanje i ide na Una televiziju koju razna vidojevština snima za mala i velika Vidoja.
A mi svi plješćemo, uzdišemo, ravnamo svoje bore kako ovi ravnaju svoje…i rugamo se jedni drugima da smo više od njih izgubili kila, ili se javno opraštamo s ovima što ih život napusti, što imaju više poklonika to intimnije.
Zašto onaj Puljkov jurišnik mora vabiti cure po spajalicama, zašto tako terijerski davati glupe antisemitske izjave, zašto braniteljski prvaci moraju baš u krivolov na divlje svinje, zašto je sve tako beskrajno karikaturalno…i više nego u birtijama gdje se međusobno čekaju fasaderi bez radne dozvole, pa piju kavu i čekaju ljepilo, ja ne znam.
Zato jer je sve na određeno vrijeme, a što smo dublje u utakmici se sve više toga bojimo. I uistinu, osim otvoriti poslije ono malo zenita kafić..kao nogometaš Braun, naše elite nisu našle drugu priliku. I skoro sve je u ovoj ludnici nešto zahaklalo da mora izginuti, završiti na robiji, ili…se ubiti.
Prije lajkova se moglo mirnije ostariti, ništa nije ni Musk pomagao, i njegova tehnologija…rad je sve bezdušniji za radnike. Pa i javne. Uzalud se on priglupo smješka.