Ruskom generalu Sergeju Surovikinu nisu strana masovna ubojstva i širenje terora. Politico podsjeća da je Surovikin u Čečeniji svojedobno obećao da će “ubiti tri čečenska borca za svakog poginulog ruskog vojnika”. Časnika, veterana obrijane glave sa stasom hrvača i ljutitim izrazom lica, gorko se sjećaju i u sjevernoj Siriji jer je velik dio grada Alepa pretvorio u ruševine.
Pedesetšestogodišnji general ratnog zrakoplovstva također je nadgledao nemilosrdno gađanje klinika, bolnica i civilne infrastrukture u Idlibu koji su držali sirijski pobunjenici 2019. godine, u nastojanju da se slomi otpor i pošalju izbjeglice koji bježe u Europu preko susjedne Turske. Jedanaestomjesečna kampanja “pokazala je bezosjećajno zanemarivanje života otprilike tri milijuna civila u tom području”, primijetio je Human Rights Watch u oštro intoniranom izvješću.
Ni Surovikin možda neće pomoći Putinu
Surovikin sada svoj sirijski modus operandi ponavlja u Ukrajini. Prije dva tjedna ruski predsjednik Vladimir Putin imenovao ga je glavnim zapovjednikom “specijalne vojne operacije” u Ukrajini, na oduševljenje onih odanih Kremlju. Čečenski čelnik Ramzan Kadirov pohvalio je Surovikina kao “pravog generala i ratnika”, te rekao da će on “poboljšati situaciju”.
Međutim, preokrenuti niz zapanjujućih ukrajinskih pobjeda na bojnom polju i promijeniti tijek rata možda neće moći čak ni nemilosrdni Surovikin. Ukrajinci su tijekom cijele godine pokazali da su čvrsti i da se neće dati zastrašiti ratnim zločinima. I ranije su trpjeli bombardiranja i granatiranja jednako beskrupuloznih ruskih generala.
Već se vide znakovi taktičke koherentnosti
Zapadni vojni dužnosnici i analitičari primjećuju da već postoje znakovi više taktičke koherentnosti nego što je bilo viđeno pod njegovim prethodnikom, generalom Aleksandrom Dvornjikovim. “Njegova ratna taktika u potpunosti krši pravila ratovanja, ali nažalost pokazala se učinkovitom u Siriji”, rekao je za Politico jedan neimenovani viši časnik britanske vojne obavještajne službe. “Kao ratni strateg ima rezultate na bojnom polju, koliko god zao bio”, dodao je.
Surovikin se usredotočio na ciljanje ukrajinske energetske infrastrukture s velikim valom napada prošlog tjedna. Napadi tijekom vikenda rezultirali su nestankom struje u većem dijelu zemlje ostavljajući više od milijun kućanstava bez struje, rekao je u subotu zamjenik šefa ukrajinskog predsjedništva Kirilo Timošenko.
“Ovo su podli udari na kritične objekte”, rekao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u jednom od svojih noćnih video obraćanja. “Svijet može i mora zaustaviti ovaj teror. Područje ovog najnovijeg masovnog napada je ogromno. Naravno da nemamo tehničke mogućnosti oboriti sto posto ruskih projektila i napasti sve bespilotne letjelice. Siguran sam da ćemo to postupno postići, uz pomoć naših partnera. Već sada obaramo većinu krstarećih raketa i većinu dronova”, dodao je ukrajinski predsjednik.
Jeftini napadi na Ukrajinu
Međutim, presretanje većine toga što Rusi ispaljuju na ukrajinsku energetsku infrastrukturu nije dovoljno za zaustavljanje problema koje Surovikin nastoji izazvati svojim napadima. Razmjeri štete prouzročene ukrajinskom elektroenergetskom sustavu tijekom vikenda premašili su one nanesene u prvom valu udara na energetsku infrastrukturu 10. listopada, navodi se u Telegram objavi Ukrenerga, državnog mrežnog operatera.
Otprilike trećina elektrana u zemlji uništena je od početka napada, potvrdile su ukrajinske vlasti. Za Rusiju je cijena zračnog napada mala, budući da se oslanjaju na iranske bespilotne letjelice Shahed-136, zapravo leteće bombe koje su nazvane “kamikaze dronovi” jer se uništavaju pri udaru na svoju metu.
Dronovi, koji imaju domet leta od 2500 kilometara, lebde iznad cilja dok ne dobiju naredbu za napad. S rasponom krila od 2,5 metara teško ih je identificirati na radaru, a njihova izrada košta samo oko 20.000 eura. Cijena proizvodnje jednog krstarećeg projektila košta do dva milijuna eura.
Kirby: ‘Uvijek sam mislio da su Rusi šuplja sila’
Bijela kuća je prošlog tjedna priopćila da su iranski stručnjaci za bespilotne letjelice, instruktori i djelatnici tehničke podrške, raspoređeni na terenu u Rusiji i na anektiranom Krimu kako bi pomogli u pokretanju napada na Ukrajinu. “Teheran je sada izravno angažiran na terenu i kroz opskrbu oružjem utječe na civile i civilnu infrastrukturu u Ukrajini”, rekao je glasnogovornik Pentagona John Kirby.
Okretanje Iranu za pomoć istovremeno pokazuje slabost Rusije, istaknuo je Kirby. “To što koriste iranske bespilotne letjelice sugerira da im stvarno ponestaje projektila. Ne mislim da su njihove sposobnosti tako dobre kao što tvrde. Uvijek sam mislio da su Rusi pomalo šuplja sila. Nemaju dubinu u dometu s mogućnostima i ne mogu ih baš učinkovito primijeniti. Činjenica da idu Irancima po tehnologiju bespilotnih letjelica, to je prilično tužna izjava o nekoć hvaljenom ruskom vojno-industrijskom ili sovjetskom vojno-industrijskom kompleksu”, rekao je Kirby za Politico.
Dok bespilotne letjelice pomažu u nanošenju značajne štete, njihov lagani eksplozivni teret od 36 kilograma predstavlja novi problem Rusima. Dronovi nisu dovoljno snažni da prouzrokuju štetu dovoljnu za onesposobljavanje velikih elektrana, pa su umjesto toga usmjereni na manje podstanice. Na kraju će zapadni i ukrajinski stručnjaci također pronaći načine da ometaju GPS sustav o kojem dronovi ovise kako bi ih pomaknuli s cilja. Stoga, zapadni dužnosnici procjenjuju da bi ratovanje iranskim dronovima moglo imati kratak vijek trajanja.
Rusi imaju hrpu problema
No, Rusima nedostatak dovoljne dubine u smislu sposobnosti nije jedini problem s kojim se suočavaju. Jedan od najvećih problema za Ruse je nedostatak vodstva malih jedinica i kompetentnog nadzora na bojnom polju.
S druge strane, Ukrajinci su od 2014. uključeni u američku vojnu doktrinu i obuku, koja se usredotočuje na izgradnju profesionalnog korpusa i narednika koji gledaju na širu sliku i koji dobivaju delegirane ovlasti da donose odluke na bojnom polju dok vode svoje jedinice, tvrdi John Barranco, analitičar pri Atlantic Councilu koji je nadgledao početne operacije američkih marinaca u Afganistanu nakon terorističkih napada 11. rujna i služio je u Iraku.
Neuspjeh Rusa da izgrade takav kadar muči ih u Ukrajini i to nije nedostatak koji Surovikin ima vremena ispraviti. Zapravo, situacija će se vjerojatno pogoršati jer Kremlj sada u bitku baca neadekvatno obučene ročnike iz Putinove naredbe o djelomičnoj mobilizaciji.
Ukrajinska ofenziva na Herson
Ruski novaci dobivaju samo par dana obuke, a ubrzo nakon slanja na frontu poginu. Regruti se uglavnom šalju u Herson, lučki grad na jugu, koji postaje ključna fronta u ovoj fazi rata. Ruske vlasti naredile su svim stanovnicima da odu prije ozbiljnijeg napredovanja ukrajinskih trupa.
Grad Herson jedini je glavni grad neke ukrajinske regije koji je Rusija uspjela zauzeti od početka invazije. Bila je to ključna nagrada za uspostavljanje kopnenog mosta između Krima i juga Ukrajine, kao i otvaranje puta za potencijalni napad na glavnu crnomorsku luku Odesu.
Međutim, ukrajinska protuofenziva koja je započela u ljeto sada se fokusira na grad Herson. Ruski taktički položaj u tom području vrlo je ugrožen, a jedinice padobranaca ukopane su na zapadnoj obali rijeke Dnjepar, gdje su vrlo ranjive. “S gledišta geometrije bojnog polja, to je užasna pozicija za Ruse”, rekao je za Politico Jack Watling, stručnjak za kopneno ratovanje pri britanskom Kraljevskom institutu za ujedinjene snage.
Ukrajinci sada diktiraju tempo
Watling, koji je provodio operativnu analizu s ukrajinskim glavnim stožerom, kaže da su Rusi na zapadnoj obali među njihovim najsposobnijim postrojbama, ali da se ne mogu pouzdano opskrbiti “u mjeri koja je potrebna da budu konkurentni”. Procjenjuje da zbog toga neće moći u protunapad.
“Ukrajinci imaju inicijativu i mogu diktirati tempo. S čisto vojnog stajališta, Rusima bi bilo puno bolje da se povuku iz grada Hersona i usredotoče na držanje rijeke s istočne obale, a zatim bi trebali staviti glavninu svojih snaga na osovinu Zaporožje, ali iz političkih razloga oni su bili spori u tome i čini se da su spremni boriti se kako bi se akcije odgodile”, rekao je Watling.
Politico piše da su Watlingove procjene u skladu s onim što je ukrajinski glavni stožer izvijestio tijekom vikenda. Pokreti ruskih trupa su se događali u regiji Herson s nekim jedinicama koje su se pripremale za urbanu borbu, dok su se druge povlačile.
Ukratko, Surovikin je prisiljen pokušati izvesti jedan od najtežih vojnih manevara: uredno povlačenje radi premještanja snaga, uključujući regrute s oskudnom obukom i jedinice koje nemaju koheziju. Kada su iskusnije ruske trupe pokušale isti potez u blizini Harkova na sjeveroistoku Ukrajine prošlog mjeseca, pretrpjele su poraz. Nasilje samo po sebi neće spasiti ruske ročnike od motiviranih i agilnih ukrajinskih snaga. Hoće li Surovikin imati taktičke vještine za upravljanje tim opasnim povlačenjem je jedino što se sada računa.