S čelnikom srpske opozicijske Republikanske stranke Nikolom Sandulovićem napravili smo kratki intervju u kojem nam je odgovorio na nekoliko pitanja koja su svakako aktualna. Govorio je o njegovom odnosu prema režimu Aleksandra Vučića, studentskim prosvjedima u Beogradu, utjecaju Rusije na političke procese na jugoistoku Europe, ulozi Srbije i Srpska pravoslavne crkve na crnogorske političke prilike, a komentirao je i poziciju Milorada Dodika, kao i rezultate izbora u Hrvatskoj.
Namjerno nismo postavljali pitanja o njegovom stavu spram Kosova budući je prošle godine imao velikih problema zbog posjeta Kosovu i nakon povratka bio uhićen po direktnom nalogu Aleksandra Vulina i brutalno pretučen.
Recite nam najprije nešto o Vama i vašoj borbi protiv režima u Srbiji.
Moja politička borba koju vodim u Srbiji traje veoma dugo, jer je ona usresređena na njen komunistički sistem koji je postao jedna nacionalistička i hegemonistička frakcija autošovinizma koji je evoluirao i postao destruktivan za ceo Region. Toliko destruktivan u svojoj političkoj transformaciji zla da je poprimio prave oblike nacizma i fašizma.
U toj mojoj borbi za slobodu misli i govora gde je apostrofirana konstatacija krivice koju Srbija treba da prihvati i prizna, je cena koju plaćam previsoka, a to je sam život. Takva cena je neophodna jer je to jedina krajnost u kojoj možete izaći kao pobednik iz te neravnopravne borbe između ideala protiv obmane i između laži i istine. Moja politika je jasna i nedvosmislena. Srbija u EU i u NATO. Priznanje svih država bivše Jugoslavije kao samostalne zemlje koje vode politiku bez mešanja Srbije u njihove unutrašnje stvari.
U Beogradu traju studentski prosvjedi! Kakav konačni ishod očekujete i kakav će utjecaj imati na političke prilike u Srbiji?
Ishod studentskim protesta u Srbiji je vrlo neizvestan, bez obzira na moje iskrene želje u njihov pozitivni ishod. Medju prvim sam političarima u Srbiji dao javnu i potpunu podršku za studentske proteste, ali sam skeptičan jer znam sa kakvim podlim sistemom imaju borbu. Sa sistemom koji je opstao u Srbiji više od 80 godina i koji je spreman na sve da svoju vlast očuva. Studentskim protestima fali jedan politički zahtev i mnogo iskustva u toj borbi da se taj jedan zahtev ispuni. A to je bespogovorna i bezuslovna ostavka i hapšenje glavnog i odgovornog vinovnika svog zla u Srbiji i Regionu- Aleksandra Vučića. U suprotnom, protesti će izgubiti svoju svrhu i piuni će platiti kaznu umesto glavnog krivca koji će nastaviti dalje da egzistira i postoji.
Kako vidite ulogu SPC u Crnoj Gori?
Negativna i zlonamerna, politička a ne verska, uloga SPC u Crnoj Gori je očigledan prikaz zloupotrebe pravoslavne vere u korist hegemonističkih i nacionalističkih aspiracija Srbije prema Crnoj Gori. Izazivanje unutrašnjih sukoba u Crnoj Gori koristeći veru u tu svrhu preko SPC je jednako svakom obliku ratnog zločina i genocida. Nezamislive su posledice pruzrokovane verskom podelom unutar istih pravoslavnih načela se pokazalo i u Ruskom – Ukrajinskim ratu.
Takvim potencijalnim sukobima se ne bi video kraj i sama pravoslavna vera bi postala osovina sukoba i suprotnost same njene biti kroz vekove gde bi ključne karakteristike same pravoslavne vere izgubile svaki svoj smisao…ne zaboravite jednu od njih…” LJUBI BLIŽNJEG SVOG”.
Mogu samo da konstatujem da je SPC postala glavni bedem i oslonac diktatorskog i nacionalističkog režima u Srbiji koja zajedno sa režimom sprovodi svoju antihristovu politiku u Srbiji, Crnoj Gori, BIH i na Kosovu.
SPC je izgubila svoju vrednost i značaj i treba da snosi odgovornost za sve svoje dosadašnje i buduće postupke koji su kao posledicu imali bratoubilačke ratove, nacionalističke zločine protiv čovečnosti, genocid, osvajanje tuđih teritorija i aboliranje najvećih ratnih zločinaca na ovim prostorima. Kod mene, kao rezultat njihove nacionalističke agenda je izazvalo snažan otpor prema SPC koji je satkan u jednoj rečenici: ” Verujem u Boga, ne verujem u crkvu”!
Slijedom prethodnog pitanja prokomentirajte nam u ulogu velikosrpske ideologije (po novom, srpskog sveta) u Crnoj Gori.
Velikosrpska hegemonija nije nestala kao politička agenda Srpskog društva i sadašnje Srpske vlasti odlaskom sa vlasti i hapšenjem Slobodana Miloševića. Naprotiv, ona je postala izraženija dolaskom na vlast Aleksandra Vučića i svih bivših Miloševićevih saradnika i učesnika u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije. Ta srpska hegemonistička i nacionalistička politika je postala simbol današnje Srbije koji se oslikava u svojoj punoj snazi upravo u Crnoj Gori je uz pomoć SPC postao pogodan teren za sve neispunjenje političke i teritorijalne želje prošle i sadašnje srpske vlasti.
Bojim se da je neko iz EU i USA podcenio trenutnu težinu situacije u Crnoj Gori. Nikada nije bila takva podela unutar same Crne Gore koja se reflektovala i na referendumsko pitanje službenog jezika u Crnoj Gori. SRPSKI ILI CRNOGORSKI? Uverili smo se u paradoksalni rezultat izjašnjavanja…SRPSKI! To je prva posledica i znak koliki je maligni uticaj velikosrpske ideologije u Crnoj Gori. Verujem da će uskoro uz pomoć Srbije i Kremlja postati pitanje ostanka Crne Gore u NATO savezu…
Puno se govori o utjecaju Kremlja na politička gibanja Balkanu, osobito na Srbiju. Koliko je taj utjecaj jak i kakve su posljedice moguće ?
Uticaj Kremlja na Balkanu je nemerljiv i nesaglediv. On je prisutan u svim državama bivše Jugoslavije. Negde više a negde manje, ali je vidno prisutan i veoma aktivan. Ne trebam da naglašavam da je u Srbiji njegov epicentar moći i ogromne podrške čiji se rezultat toga preliva na BIH i Crnu Goru u punoj snazi, a kasnije na Severnu Makedoniju i deo Hrvatskog zaostalog starog režima. EU i USA su naivno pustili Balkan na milost i nemilost Ruskog uticaja i sada se to multipliciralo kroz negativne ispade pojedinih struktura i država.
Na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj premoćno je pobijedio Zoran Milanović. Kroz kampanju se provukla “informacija” o toksičnom ruskom utjecaja na izborni proces, je li on ruski proksi?
Gospodin Milanović nesumnjivo ima ogromnu podršku većine Hrvatskog naroda i ja neću ulaziti u unutrašnje stvari Republike Hrvatske. Što se tiče njegove Regionalne politike, kao budući predsednik Srbije bih izneo moju konstataciju o njegovim apriori suprotnim načelima i izjavama koje bude sumnju u njegove prozapadne i proevropske ciljeve.
Ne možete sebi da dozvolite, kao članica EU, da izjavite da je Kosovo oteto od Srbije ali da vi dajete podršku Kosovu kao nezavisnoj državi. Gde je tu smisao i kakve je to kontadiktornost EU i USA politike koju trebate kao zajedničku agendu da sprovodite?
Što se tiče geopolitike i aktuelnog sukoba u Ukrajini, takođe bih napomenuo da je Hrvatska članica NATO saveza i da kao takva ne može da bude van aktuelne politike podrške i pomoći koju NATO, USA i EU daju Ukrajini. Izjava g. Milanovića da mu ne pada na pamet da daje vojnu pomoć Ukrajini i da on neće ući zbog toga u sukob sa Rusijom, za mene je to neprihvatljivo ako znamo koliko su NATO i EU pomogli u Hrvatskom oslobodilačkom ratu od Srbije koji je imao za cilj osvajanje Hrvatske teritorije od strane agresora Srbije. Upravo isto ono što Rusija i Putin sprovode u Ukrajini. Jednostavno, takve izjave bude sumnju o prikrivenom naginjanu na rusku stranu..
U Bosni i Hercegovini aktualno je pitanje Milorada Dodika predsjednika Republike Srpske i njegovi problemi s zakonom. Što mislite hoće li se dogoditi njegovo uhićenje ili njegovo povlačenje s pozicije na kojoj se nalazi?
Hapšenje Milorada Dodika mora da bude prioritet USA i EU ukoliko žele da preduprede novi sukob na Balkanu u kome će Rusija imati svoje utočište i bazu iz koje će ugroziti ne samo ceo Balkan, već i samu Evropu. Naivno je očekivati da će Dodikove izjave, pripreme Republike Srpske za otcepljenje , otvoreno savezništvo sa Rusijom i Srbijom biti prazne priče. On će u jednom odsutnom trenutku, uz punu podršku Aleksandra Vučića i Putina proglasiti odcepljenje Republike Srpske od BIH i imaćemo rat na Balkanu u sledećih 24h koji će se ko zna kako završiti i u kojim granicama. On je Putinov zadnji piun na Balkanu za izazivanje haosa i sukoba.
T.R.I